Henry VII od Engleske znan i kaoHenry Tudor, grof od Richmonda (Zamak Pembroke,Wales,28. septembar1387. –London,21. april1509.), bio je prvi vladar izDinastije Tudor naengleskomtronu, koji je vladao od22. august1485. do svojesmrti.[1]
Kao pobjednik uBitci kod Boswortha1485. okončao jedinastičke ratove koji su razdiraliEnglesku znane kaoRatovi dviju ruža izmeđuDinastije York iDinastije Lancaster i osnovao vlastituDinastije Tudor.[1]
Henry je rođen tri mjeseca nakon što mu je otac Edmund Tudor grof od Richmonda umro, tako da mu se majka Margaret Beaufort koja je imala svega 14 godina kad ga je rodila odmah preudala. Tad ga je na daljni odgoj preuzeo njegov ujak Jasper Tudor, grof od Pembroka.[1]
Henry je bio interesantan klanuLancaster zbog svog porijekla, naime njegov otac je bio dijete Owena Tudora,velškogplemića i Catherine od Francuske udovice kraljaHenrya V., a njena majka bila je pak praunukaJohna od Genta, grofa od Lancastera, koji je izrodio djecu prije nego što se oženio sa Catherinom Swynford, pa ih je parlament proglasio nezakonitim pretendentima na tron, tako da ispočetka nije bio nikom interesantan.[1]
Ali kad je1471. umroHenry VI i njegov sin Edward, a Henry Stafford, grof od Buckinghama poginuo u pobuni protiv kraljaRicharda III. Henry je na osnovulancasterskog porijekla svoje majke, postao glavni pretendent za tron lancasterskog klana.
Kad su oni doživjeli krah uBitci kod Tewkesburya4. maja1471. ujak ga je zbog sigurnosti prebacio uBretanju pod okrilje njihovogvojvodeFrançoisa II.[1]
On mu je pomogao u njegovom prvom pokušaju rušenjaRicharda III1483. kad se Henry namjeravao pridružiti pobuni koju je podigao Henry Stafford, grof od Buckinghama, ali je ona ugušena prije nego što se Henry uspio iskrcati naenglesko tlo.[1]
Njegov drugi pokušaj uaugustu1485. bio je puno bolje organiziran, jer je uspio osiguratifrancusku pomoć, a i pokolebati i razdjelitijorkovski klan obećanjem da će oženiti Elizabeth, kćerEdwarda IV od Yorka.[1]
Tako da je kad se iskrcao sa vojskom od nekih 5.000 vojnika kodMilford Havena uWalesu, relativno lako prodro doLondona, jer su mu se putem pridružili brojni simpatizerilancasterskog klana. U odlučnojBitci kod Boswortha22. augusta1485. teško je porazio i ubioRicharda III., kog su u ključnom trenutku izdali najvjerniji saveznici (između ostalih i očuhlord Stanley).[1] Nakon tog jeokrunjen za kralja uoktobru, aparlament ga je proglasio legitimnim vladarom unovembru.[1]
Odmah nakon toga ispunio je svoje obećanje o braku, jer se1486. i oženio sa Elizabethom od Yorka, kćerkomEdwarda IV. i na taj način doprinio je smirivanju još uzavrelih tenzija.
Istovremeno je radio na učvršćivanju svoje još uvijek nesigurne vlasti. Jer su se pojedine pristalice klana York okupljale oko Perkina Warbecka koji je tvrdio da je on Richard mlađi sinEdwarda IV., kog jeRichard III zatvorio uLondonski Tower, ali i oko Lamberta Simnela koji je tvrdio da je unuk grofa od Warwicka, političkog mentoraEdwarda IV. Lamberta Simnela je vojno porazio u Bitci kod Stokea1487., a Perkina Warbecka je1497. uspio uhapsiti, pa je1499. obješen kao lažni pretendent i buntovnik.
Kad je umro naslijedio ga je njegov jedini preživjeli sinHenry VIII i to bez imalo problema ili glasaopozicije.[1]
- ↑1,001,011,021,031,041,051,061,071,081,09„Henry VII” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 30. 10. 2014.
|
|---|
| Vladari Engleske do 1603. | Vladari Škotske do 1603. | | | |
|
|
|
|
- Nepotvrđeni i osporavani vladari navedeni su uitaliku.
|
