Henrik VIII. (Palača Placentia pored Greenwicha,28.6.1491. – Palača Whitehall,28.1.1547.), kraljEngleske i gospodarIrske.
Rođen je u Palači Placentia poredGreenwicha kao treće dijeteHenrika VII. i Elizabete od Yorka. Još kao sasvim malo dijete dobio je titulu vojvoda od Yorka. Njegov stariji brat, princ Artur, bio je službeni nasljednik engleske krune i on je, slijedom sporazumaHenrika VII. iKraljevine Španjolske oženio šesnaestogodišnjuKatarinu Aragonsku1501. godine.1502. godine, Artur se razbolio i ubrzo umro. Četrnaest mjeseci kasnijeHenrik VII. je, tada trinestogodišnjeg Henrika, koji je i službeno postao nasljednik krune, uzpapinu dozvolu, zaručio za tada osamnaestogodišnju bratovu udovicuKatarinu Aragonsku. Kada je1505,Henrik VII. izgubio interes za savez saŠpanjolskom Henrik je bio prisiljen dati izjavu da su njegove zaruke bile dogovorene bez njegove privole.
U aprilu1509.Henrik VII. je umro, a Henrik je naslijedioenglesku krunu. [[11.6.|11. juna]1509 oženio jeKatarinu Aragonsku, a24. lipnja iste godine oboje su okrunjeni u Westminsterskoj opatiji.
Svojim prvim potezima Henrik je kao novi vladar htio ukazati da će se njegova vladavina razlikovati od vladavine njegova oca. Prvo je uklonio vodeće ličnosti iz vlastiHenrika VII. A nakon toga je na vanjskom planu počeo voditi drugačiju politiku od miroljubive politike svoga oca. Henrik je sebe smatrao ratničkim kraljem. U svojim mlađim godinama veći dio energije posvetio je nadmetanju s drugim državama tog razdoblja, upadljivom razmetanju i razvoju dinastičkog ponosa, a manje nacionalnim interesima.
Ušao je u savez sa pojedinim europskim državama protivFrancuske, protiv koje je i zaratio. Osobno je vodio pohode protivFrancuske pobijedivši u bici kod Spursa1513., ali je rat na kraju završen mirovnim sporazumom1514. godine. U cjelini gledavši, vanjskopolitički jeEnglesku uključio u tadašnjeeuropske političke tijekove i zbivanja kao važan i neprijelazan, iako ne presudan, faktor.
Ratovi su, međutim, sa svojim troškovima izrade brojnih topova, novih utvrda i brojnih topova stvarali ozbiljne financijske probleme. Pokušaj da se1525. uvede "ljubazna potpora" za financiranje Henrikove vanjske politike doveo je do izbijanja nereda pa se od toga dodatnog poreza odustalo.
U povodu pojave reformacije na kontinentu Henrik je svoju politiku okrenuo kapapi tako što je je1521. proglasioZakon o sedam sakramenata, kojim se pobijaju reformatorske ideje i tezeMartina Luthera, te brane temelji katoličkog učenja, a zbog kojeg je od papeLava X. dobio titulu"Branitelj vjere" (Defensor fidei).
Henrik je bio vrlo svestrana osoba, bavio se sportom i bio vješt glazbenik i pjesnik. Na njegovu dvoru vladao je progresivni,renesansni i inovativni duh, kako na znanstvenom, tako i na umjetničkom polju. Podstaknut otkrićemNovog svijeta dao je izraditi, za to doba, najmoderniju kartu svijeta.
Njegova vladavina odlikovala se izrazitom zakonodavnom aktivnošću koja je za sobom ostavila mnoge zakone kao na primjerZakon o uniji kojim je1536.Engleskoj priključenWales, aengleski jezik je postao jedinim službenim u toj pokrajini, unatoč tome što je većina stanovništva govorilavelški jezik. Među zakonima koje su donešeni tijekom Henrikove vladavine mnogi su bili kontroverzni kao na primjerBuggery Act koji je bio prvi zakon protivsodomije,Witchcraft Act kojim se kažnjavalo i proganjalo vještice, teZakon o izdaji iz1534. godine kojim je pojam izdaje proširio i na riječi ne samo na djela.
Henrikov privatni život se vrlo često isprepletao sa državnim poslovima i politikom. Njegova želja za dobivanjem muškog nasljednika i bračni život usko su utjecali kako na tadašnju ali i buduću vanjsku i unutarnju politiku Engleske, tako i na položaj vjere u Engleskoj i odnose sa poglavaromKatoličke crkvepapom.
Katarina Aragonska bila je sa Henrikom trudna sedam puta, no preživjelo je samo jedno dijete, kćiMarija. Henrik je, međutim, silno želio muškog nasljednika, jer je smatrao da jedino sin može osigurati kontinuitet engleske krune. U početku je uz Katarinu imao dvije ljubavnice, Mary Boleyn i Elizabeth Blount, no zaljubio se u Marynu sestruAnu Boleyn. Kada je shvatio da Katarina (koja je kasnije1536. godine umrla od raka) više neće moći imati djece, prevladala je njegova želja da dobije sina, a jedini put da ga zakonito dobije saAnom Boleyn bio je da se rastavi od Katarine. Stoga je pokušao uvjeritipapuKlementa VII. da mu poništi brak sa Katarinom. Isprva neodlučan, papa1529. pod pritiskom španjolskog kraljaKarla V. odbija ispuniti Henrikov zahtjev. Iako je još1521. od papeLava X. dobio titulu "Branitelj vjere" (Defensor fidei), Henrik je odlučio ignorirati papinsku odbijenicu i25.1.1533. godine samovoljno se vjenčao sAnom Boleyn, postavivši prethodno zacanterburyijskog nadbiskupaThomasa Cranmera koji je pristao obaviti vjenčanje. Papa je nedugo zatim ekskomunicirao Henrika, a ovaj je pak sazvao parlament u kojem je izglasanZakon o vrhovništvu (Act of Supremacy,1534.), prema kojem se na čelu države i crkve, nazvaneanglikanskom, nalazi kralj. Nakon raskola s Rimom i osamostaljenjaAnglikanske crkve raspustio je sve samostane i konfiscirao njihovu imovinu.
Ana Boleyn je sa Henrikom nekoliko puta ostala trudna, ali je Henriku rodila kćerElizabetu, umjesto toliko željenog sina. Stoga je ubrzo dospjela u Henrikovu nemilost, jer je ovaj svu svoju pažnju počeo posvećivatiJane Seymour, a kako je sa njom želio dobiti zakonitog sina morao se razvesti odAne Boleyn. Stoga je ista1536. godine bila optužena za vještičarenje, preljub i incest sa bratom, te je osuđena i pogubljena odrubljivanjem glave iste godine.
Dan nakon pogubljenjaAne Boleyn1536. godine, Henrik se oženio saJane Seymour, koja mu je slijedeće1537. godine rodila sinaEdvarda, te umrla dvanaest dana po njegovu rođenju. Henrik je njenom smrću bio duboko pogođen jer jeJane smatrao svojom "jedinom istinskom ženom" koja mu je dala očajnički željenog sina i nasljednika.
1540. godine Henrik se ponovno oženio, i to sestrom svog saveznika u sukobu sa papom, vojvode od Clevesa,Anom od Klevea. Premda je smatrao da jeAna neatraktivna, oženio ju je iz pragmatičnih političkih razloga, no nikada s njom nije uspostavio bilo kakav bračni odnos pa je brak poništen iz razloga što nije niti konzumiran aAna od Klevea je dobila tituluKraljeve sestre. Grof od Essexa koji je dogovarao ovaj brak osuđen je i pogubljen odrubljivanjem glave.
Dana28.7.1540., isti dan kada je pogubljen grof od Essexa, Henrik se oženio saKatarinom Howard, rođakomAne Boleyn. Henrik je u početku bio oduševljen njome zbog njene mladosti (imala je tek šesnaest godina). NoKatarina je ubrzo Henrika prevarila s jednim dvorjaninom, pa je brak poništen, a Katarina je pogubljena u veljači1542. godine u dobi od osamnaest godina.
Zadnja Henrikova žena bila jeKatarina Parr, bogataprotestantica koju je Henrik oženio1543. godine i koja je zaslužna za pomirenje Henrika sa svojim svojim kćerima,Marijom. iElizabetom, koje su ranije, poništavanjem brakova njihovih majki sa Henrikom, bile isključene iz nasljeđivanja i koje su slijedom toga opet postale moguće nasljednice engleske krune.
Pretpostavlja se, iako to nikada nije dokazano, da je Henrik bolovao odsifilisa koji je vjerojatno doveo do njegove smrti dana28.1.1547. godine, a naslijedio ga je sinEdvard. Njegov život i vladavinu opisao jeWilliam Shakespeare u svojoj povijesnoj dramiHenrik VIII.
|
|---|
| Vladari Engleske do 1603. | Vladari Škotske do 1603. | | | |
|
|
|
|
- Nepotvrđeni i osporavani vladari navedeni su uitaliku.
|
