Prema podacima Etiopske centralne statističke agencije iz2005., Harar je imao 122.000 stanovnika.[1]
Vijekovima je Harar bio glavno trgovačko sjedište, povezan trgovačkim putevima s ostatkom Etiopije, cijelimRogom Afrike iArapskim poluotokom.Povijesno središte grada okruženo zidinama Jugol je uključeno uUNESCO-ov popissvjetske baštine2006. godine.[2] Po UNESCO-u, to je "četvrti sveti grad islama", sa svojih 82 džamije, od kojih su tri iz10. vijeka, i 102 svetišta.
Harar je osnovan negdje između7. i11. vijeka (ovisno o izvorima) i razvio se kao središteislamske vjere i kulture Roga Afrike.
Harar je bio dioSultanata Adal (u vrijeme kad je on biovazal Etiopije), postao je sjedište Sultanata zaAbu Bakr ibn Muhammada1520 godine. Za vrijeme vladavineAhmada Granja u16. vijeku, Sultanat je pokrenuo veliki osvajački rat, kojim je znatno povećao svoj teritorij. U jednom trenutku Granj je čak bio blizu toga da uništiEtiopsko kršćansko carstvo. Njegov nasljednik, Emir Nur ibn Mujahid, izgradio je gradske zidine, 4 metra visoke, sa pet ulaznih vrata. Zid stanovnici zovuJugol, još uvijek je netaknut, i simbol je grada grada Harara.
Drveni balkoni Harara
16. vijek bilo je zlatno doba Harara. To je bilo vrijeme procvata lokalne kulture, mnogi pjesnici živjeli su i djelovali u gradu. Harar se pročuo po svojoj kavi, tkanju, košarama i uvezivanju knjiga. Vladari Harara kovali su vlastiti novac od1789 godine do19. vijeka.[3]
Grad je uspio sačuvati nezavisnost sve do1875, kad ga je osvojioEgipat. Tijekom ovog razdoblja u Hararu je živio i slavnifrancuskipjesnikArthur Rimbaud (on se tad bavio trgovinom, puno prozaičnijim poslom), njegova bivša kuća pretvorena je umuzej. Nakon deset godina, Harar je ponovno nezavisan, ali to je potrajalo svega dvije godine, do6. januara1887 kada je nakon Bitke kod Chelenka Harar potpao pod vlastetiopskogNegusaMenelika II
Harar je izgubio na svojoj trgovačkoj važnosti izgradnjom željezničke prugeAdis Abeba–Džibuti1902 Isprava je pruga trebala ići kroz Harar, ali je trasa skrenuta sjeverno od planina između Harara i rijekeAvaš zbog uštede. Tako je nastalaDire Dava, kao Novi Harar.
Od1995 godine, grad i njegova okolica postali suEtiopska regija (Kilil)) sa vlastitom samoupravom. Vodovod kojim bi se trebala dovesti voda iz obližnjeg gradaDire Dave je još uvijek u izgradnji.
U starom povijesnom središtu, opasanom zidinama, prevladava autohtono stanovništvo gradaHarari. Oni sebe zovuGej Usu ("stanovnici grada"). Harari susemitski narod, za njih se pretpostavlja da su potomci vojnih i trgovačkih kolonijaKraljevstva Aksum izJemena.Harari jezik, kojim govore jesemitski džep u pretežnoKušitskom govornom području.
U povijesnom dijelu grada ima čak 110džamija, i mnogo svetišta, koji su koncentrirane oko trga Feres Magala. Poznate građevine su;Katedrala Medane Alem,Kuća Ras Mekonnena,Kuća Arthura Rimbauda idžamija Jami iz16. vijeka. Kao u svakom orijentalnom gradu tako je i u Hararu lokalnibazar jedna od najvećih atrakcija.
Od industrije Harar ima pivovaru, koja sponzorira lokalni nogometni klub Harar.
Ostala mjesta od interesa suAmba (brdo poput stošca),Planina Kondudo (planina "W" ), na kojoj žive ugrožena vrsta divljih konja Feral.
Fritz Stuber, "Harar in Äthiopien - Hoffnungslosigkeit und Chancen der Stadterhaltung" (Harar in Ethiopia - The Hopelessness and Challenge of Urban Preservation), in:Die alte Stadt. Vierteljahreszeitschrift für Stadtgeschichte, Stadtsoziologie, Denkmalpflege und Stadtentwicklung (W. Kohlhammer Stuttgart Berlin Köln), Vol. 28, No. 4, 2001, ISSN 0170–9364, str. 324–343, 14 ill.(de)
.svg)
