Hafez al-Asad (6. listopada1930. –10. lipnja2000.), sirijski državnik, premijer Sirije od1970. do1971. i predsjednikSirije od1971. do2000. godine.
Asad je bio na vlasti gotovo tri desetljeća, duže od bilo koga ranije u Siriji. Prije no što je došao na vlast, u Siriji je bilo mnogo državnih udara i protu-udara, dok je Asad uspostavio stabilnu i centralizirnu vlast, pretvarajući tako Siriju iz vrlo slabe i ranjive u jaku, stabilnu državu. Štoviše, Asad je pretvorio Siriju iz objekta susjednih zemalja u regionalnu silu, utječući na mnoge države u susjedstvu, regiji i šire. Njegova je vladavina donijela i unutarnje promjene, Ustav iz1973. godine, koji je jamčio ženama jednak položaj u društvu. Asad također ulaže trud u industrijalizaciju, a otvara Siriju i stranome tržištu. Za njegove vladavine otkrivena jenafta, a dio prihoda se počinje ulagati u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, pismenost i urbanu gradnju.
Asad je rođen u siromašnojalavitskoj obitelji na sjeveru Sirije u selu Kardaha. Kao tinejdžer je postao član Baasističke stranke koju je karakterizirao panarabizam i socijalizam. Bio je odličan učenik i dobio je mnogo pohvala, a istovremeno je postao vrlo važan u stranci. Pridružuje se Sirijskom bojnom zrakoplovstvu koje je, kada se on pridružio 1950. godine, bilo tek u začeću. Pokazao se kao vrstan pilot.
Još kao časnik zrakoplovstva, postao je članom vodstva baasističke frakcije u vojsci. Postaje ministar obrane nakon baasističkog državnog udara 1966. godine. Kao ministar obrane izgrađuje snažnu bazu koja će mu pomoći da kasnije postane predsjednik. S ciljem da postane predsjednik, počinje raditi na dobivanju podrške od strane većinskih sunita. U studenome 1970. godine imenovan je predsjednikom vlade, a u veljači 1972. godine napušta vojsku. Kao predsjednik vlade sazvao je Sirijski parlament, a s ciljem da pokaže demokratičnost, uklapa više nacionalističkih i socijalističkih stranaka pod jednu krovnu organizaciju, Narodnu naprednu frontu. Ta ista fronta ga nominira za jedinog predsjedničkog kandidata, a u ožujku1971. godine, na referendumu je postao i predsjednik s 99% glasova.
Asad priključuje SirijuFederaciji Arapskih Republika u siječnju1972. godine, zajedno s Egiptom i Libijom. U sklopu te Federacije, ratuje zajedno s Egiptom u ratu protiv Izraela1973. godine, za vrijeme kojega je Sirijska vojska znatno osnažena i povećana. No, Egipat biva poražen i sklapa mir s Izraelom, što Asadu, kao arapskom nacionalistu, ne ide pod ruku, te se okreće zemljama u regiji s ciljem da osnaži arapski položaj i postavi Siriju kao vodeću arapsku državu. U početku uspijeva ostvariti dobre veze s Irakom, Jordanom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, no te veze su se izjalovile nakon što je Irak pretendirao za vodećim položajem i nakon što je Jordan postao blizak Izraelu. Asad je također uključio Siriju u Libanonski građanski rat, gdje je ostvario uspjeh ostavivši visok utjecaj Sirije u toj državi. NakonIslamske revolucije uIranu, Asad se počinje zbližavati sTeheranom, vidjevši u Iranu velikog strateškog saveznika protiv regionalnih suparnika. Sirija je1980-ih bila među rijetkim državama koje su podržavale Iran tokomrata protiv Iraka.
Najveći domaći neprijatelj Asada bila je organizacijaMuslimansko bratstvo. Ta ista organizacija se protivila Asadovom Ustavu iz 1973. godine koji je jamčio jednakost žena u društvu i dopuštao pripadnicima bilo koje vjere da postanu predsjednici Sirije. Nakon žestokog prosvjeda Muslimanskog bratstva, Asad ipak pristaje na uvjet da predsjednik mora biti musliman, no kritizira "primitivno shvaćanje islama". Godine1982. Muslimanska braća dižupobunu protiv Asada. Ustanak je na krajuugušen u njegovom žarištu Hami, a Muslimansko bratstvo je bilo pod snažnom represijom.
Asad je umro od srčanog udara u lipnju2000. godine. Pokopan je u rodnom mjestu.
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
