Vijetnamski revolucionar i političar Ho Ši Min službeno je rođen 19. svibnja 1890. godine u seluKim Lien u Annam, pokrajinaNghe An, kaoNguyễn Sinh Cung (u prijevodu: Nguyen koji će biti pobjednik). No, upariškim imoskovskim arhivima može se pronaći šest posve različitih nadnevaka njegova rođenja u rasponu od 1890. do1904. godine. Nguyen Van Thanh pohađao je francusku srednju školu i nije mogao razumijeti kako zemlja koja je proklamirala geslo "Sloboda, jednakost, bratstvo" može usužanjstvu držatiIndokinu. U školi koju je pohađao učili su ga daFrancuska uvodi tehnička dostignuća u Indokini za njezin boljitak. Ali je Ngyuen držao kako od toga imaju koristi samo Francuzi, a javno je govorio kako je Vijetnam u posljednjih 2000 godina konstantno bio okupiran te da Francuzi nisu ništa bolji od drugih okupacijskih sila. Iz škole je izbačen1914. godine kada je uhvaćen s preslikom zabranjenih dokumenata. Nakon što je izbačen krenuo je u potragu za poslom i našao ga u seluPhan-Thiet, u susjednojKini, kao seoski učitelj.
Nakon što je u Kini s vlasti zbačena dinastijaManchu vraća se u Vijetnam, točnijeSajgon gdje radi kao kuhar. Godine1912. našao je posao na jednom francuskom brodu na kojem radi dvije godine obilazeći skoro sve poznatije svjetske luke (Boston,Port Said,Marseilles,Rio de Janeiro,Šangaj) da bi se privremeno skrasio uLondonu zaposlivši se, opet kao kuhar, u Carlton hotelu. Poslije Londona seli se uPariz (1919.) gdje uzima imeNguyễn Ái Quốc (Nguyen domoljub). Tu ostaje do1923., istovremeno postaje aktivan u socijalističkom pokretu. No, uprosincu1920. jedna frakcija, kojoj je pripadao i on, odvaja se od Socijalističke stranke i osnivaKomunističku partiju Francuske. Godinu dana kasnije utemeljio je skupinu Le Paria. Cilj skupne bio je suzbijanje francuskog kolonijalizma u Indokini, zbog čega ga prati policija. Na dojavu o policijskoj prismotri šalje policiji svoj dnevni raspored kretanja. Dvije godine kasnije (1923.) odlazi uMoskvu na Peti kongresKominterne gdje kritizira sudrugove, francuske komuniste, zbog preblagog protivljenja francuskom kolonijalizmu.
Već godinu dana kasnije (1924.) putuje ugradGuangzhou (pokrajinaKanton u južnoj Kini) koji kontroliraju kineski komunisti. Tu uči vijetnamske izbjeglice revolucionarnim tehnikama, ali1927. kineski nacionalisti osvajaju vlast u Guangzhou i Ngyuen se vraća uSovjetski Savez. Sljedeće godine putuje uBruxelles i Pariz te potom uSijam gdje provodi dvije godine kao predstavnik Kominterne ujugoistočnoj Aziji. Potom1930. godine predsjeda utemeljenjuIndokineske komunističke partije (IKP) i predlaže program stranke koji je usvojen većinom glasova. Kao ciljevi stranke u program su uvršteni - zbacivanje francuske vlasti, uspostava nezavisnog Vijetnama pod vlašću narodne vlade,nacionalizacija gospodarstva, zemljišna reforma, uvođenje osmosatnog radnog dana, jednako pravo naobrazbe i poništenje javnih dugova. U međuvremenu kolapsnjujorške burze nagriza Vijetnam. Plaće se smanjuju za 50%, anezaposlenost raste za 33%, aštrajkovi radnika sve su češći, dok seljaci prosvjeduju tražeći reforme. Vlasti se ne očituju na zahtjeve stanovništva i dolazi do ustanka. Seljaci preuzimaju vlasti u nekim područjima, te uz pomoć mjesnih IKP aktivista, proglašavajusovjete. U rujnu 1930. vlasti odgovoraju na pobunu šaljućiLegiju stranaca koja gušiustanak. Vlasti uhićuju više od 1000 osumnjičenika, od kojih oko 100 dobiva dugogodišnje zatvorske kazne. Osam, od kojih su neki bili čelni ljudi IKP-a, smaknuti su. Nguyen bježi uHong Kong te nastavlja svoje djelovanje kao predstavnik Kominterne u jugoistočnoj Aziji gdje ga1931. uhićuje britanska policija. U zatvoru ostaje do1932. godine kada je pušten na slobodu te putuje u Moskvu gdje studira naLenjinovom institutu.
Kolovoz je1939. godine, predvečerje 2. svjetskog rata,Njemačka i Sovjetski Savez potpisujupakt o nenapadanju, a francuska vlada zabranjuje djelovanje Komunističke partije Francuske. Početkom naredne1940. godine Nguyen Van Thanh stiže u južnu Kinu, obnavlja kontakte s IKP-om, i počinje koristiti ime Ho Ši Min (Onaj koji je prosvijetljen). NakonPoljske Njemačka porobljava Francusku, a čelnici IKP-a zaključuju kako se ukazuje prilika za nezavisnost Vijetnama. Iste godine22. rujnajapanske okupacijske trupe ulaze u Vijetnam. Umjesto oružanog sukoba francuske vlasti dogovaraju primirje te uglavljuju ugovor prema kojem im je dopušteno nesmetano obnašati svoju vlast, ali pod nadzorom Japana. U siječnju1941. godine, sada Ho Ši Min, organiziraVietnam Doc Lap Dong Minh Hoi (Ligu za nezavisnost Vijetnama), kasnije poznatiju pod imenomViet Min. Ubrzo Viet Min uspostavlja svoju vlast na dijelu Vijetnama uz granicu s Kinom. U kolovozu1942. godine odlazi na sastanak sa zvaničnicima kineske komunističke stranke, ali ga uhićuju snage kineskih nacionalista i zatvaraju do rujna1944. godine kada se vraća u Vijetnam. Južna Kina postaje ponvono Ho Ši Minovo odredište u siječnju1945. godine kada se sastaje s predstavnicimaSjedinjenih Država i Francuske te bezuspješno pokušava od njih dobiti priznanje neovisnosti Vijetnama. Uskoro,9. ožujka, dolazi do dramatičnog obrata jer japanske snage razoružavaju francuske te preuzimaju punu administrativnu kontrolu nad Vijetnamom. Sporazum iz1883. godine, prema kojem je uspostavljena Indokina kao francuski protektorat opozvan je, a Vijetnam proglašava neovisnost pod japanskim pokroviteljstvom.
Dana6. kolovoza1945. godine Amerikanci bacaju atomsku bombu naHirošimu (Japan), a tri dana kasnije (9. kolovoza) atomska bomba je bačena i naNagasaki. PobjedaSaveznika postaje više nego očita, te IKP tek13. kolovoza naređuje dizanje općeg ustanka u Vijetnamu. Ho Ši Min je izabran za predsjednika Nacionalnog oslobodilačkog povjerenstva (koji djeluje kao privremena vlada), a17. kolovoza Ho Ši Min poziva vijetnamski narod narevoluciju. Istog dana Viet Min preuzima kontrolu nad Hanojem, a25. kolovoza i nad Sajgonom. Tri dana kasnije (28. kolovoza) Viet Min proglašava formiranje privremene vladeDemokratske Republike Vijetnam s Ho Ši Minom kao predsjednikom i ministrom vanjskih poslova. Na dužnosti predsjednika DR Vijetnama ostat će do svoje smrti1969. godine. Japan se bezuvjetno predaje2. rujna1945. godine, a istog dana Ho Ši Min u Hanoju čitaDeklaraciju o nezavisnosti Vijetnama u kojoj, između ostalog, kaže: "Narod koji se hrabro suprostavljao francuskoj dominaciji više od 18 godina, narod koji se borio rame uz rame sa Saveznicima protivfašista tijekom ovih nekoliko godina - takav narod mora biti slobodan i nezavistan". Međutim francuske snage počinju preuzimati vojnu kontrolu nad sve većim dijelovima Vijetnama, a u listopadu 1945. zauzimaju i Sajgon. Za tri mjeseca osvajaju cijeli južni Vijetnam te napreduju ka sjeveru Vijetnama. Našavši se u sve težoj situaciji Ho Ši Min1946. pristaje na kompromis prema kojem Francuska priznaje DR Vijetnam kao slobodnu državu te pristaje održati izbore u južnom Vijetnamu pod uvjetom da se DR Vijetnam pridruži Francuskoj uniji te pristane na nazočnost malog broja francuskih vojnih snaga u DR Vijetnamu.
Poslijeratni francuski kolonijalizam i oslobodilački rat
Ugovorom definirana kao mala vojna nazočnost ona brzo doseže brojku od 15.000 francuskih vojnika. U pregovorima koji se nastavljaju Francuska postaje sve tvrđi pregovarač što20. studenog kulminira sukobom francuskih i vijetnamskih vojnika kada je francuskakrstarica otvorila vatru u luciHaiphong. Nedugo zatim,19. prosinca, francuske sange naređuju snagama Viet Mina da polože oružje i priznaju francusku vlast. Viet Min odgovara napadom i započinje rat. Ho Ši Min pismenim putem traži američku pomoć, ali američki predsjednikHarry S. Truman staje na stranu Francuske. Nakon američkog odbijanja Sovjetski Savez i Kina ponudili su Ho Ši Minu vojnu pomoć. Ho je prihvatio pomoć utenkovima,brodovima,zrakoplovima iraketama, ali odbija nazočnost stranih trupa na vijetnamskom tlu. Kao vođapokreta otpora u narodu dobiva mitske odlike pa tako prvotno postaje narodni heroj, a nešto kasnije i skoro pa svetac. Komunistička propaganda slavi ga kao najvećeg vijetnamskog stratega, teoretičara, mislioca, državnika, diplomatu, pjesnika i filozofa. Na jugu Vijetnama seljaci su čak gradili hramove koje su posvećivali Ho Ši Minu, dok su na sjeveru zemlje žene molile ispred oltara s njegovom slikom. Stvaranju kulta ličnosti pridonosi vrlo konkrento i sam1948. godine kada piše knjižicu pod pseudonimomTran Dan Tien u kojoj opsije Ho Ši Mina kao osobu koja želi biti ništa drugo do li otac i junak vijetnamske nacije.
Početkom 1960.-ih Ho Ši Min je sve bolesniji zbog problema sa srcem. Bolest se okončava2. rujna1969. godine kada umire od srčanog udara. Pokopan je u parku u kojem je1964. godine pred pola milijuna ljudi čitao Deklaraciju o nezavisnosti Vijetnama. Prema službenim procjenama na sahranu je došlo 10.000 ljudi i svi su, u znak žalosti, nosili crne vrpce. Zbog Ho Ši Minove smrti zaraćene su strane dogovorile primirje u trajanju od 72 sata. Nakon oslobođenja cijelog Vijetnama u čast Ho Ši Minu bivši glavni grad Južnog Vijetnama Sajgon nosi njegovo ime.
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
