| Guarneri Guarnerius | |
|---|---|
 | |
Guarneri (latinski:Guarnerius) jeporodica izCremone koja je uzAmatije iStradivarija tokom17. i18. vijeka postala slavna poizradiviolina i ostalihgudačkih instrumenata.[1]
Historijaporodice Guarneri i nije baš potpuno jasna jer imadokumenata u kojima se navodi da su Pietro da Venezia i Bartolomeo Giuseppe del Gesu možda bili bratići ali ne ibraća, kao i to da je Pietro da Venezia možda bio sin Pietra da Mantova,[1] a ne Giuseppea Giovannija.[1] Svejedno, potpuno je sigurno da je prvi iz te porodice koji se istakao kaograditeljviolina bio Andrea Guarneri.
Andrea Guarneri (Cremona, oko1626. – Cremona,7. decembar1698)školovao se ubottegiNicolo Amatija zajedno saAntoniom Stradivarijem.[1] Njegovim stopama krenuli su sinovi Pietro Giovanni Guarnieri i Giuseppe Giovanni Guarneri.[2] Andreja je napravio oko 250instrumenata,violina,violetta i jedan od prvihviolončela.[3]
Pietro Giovanni Guarnieri (Cremona,1655. –Mantova, oko1728), znan i kao Pietro da Mantova (kako bi ga se razlikovalo od nećaka), isprva je radio zajedno sa ocem Andreom, a nakon tog se1685. preselio uMantovu i otvorio vlastitubottegu.[3] Pietro jegradiovioline koje su se dosta razlikovale od drugih Guarnerija. Povećao je razmak izmeđurezonantnih rozeta (rupa), koje je jače zaoblio i više okomita, dok su srednji napadi više ugovoreni i model je više podignut.[2] Iza njega ostalo je oko 50violina i jedanviolončelo.[3]
Andrejin drugi sin Giuseppe Giovanni Guarneri, znan i kao Giuseppe Giovanni Battista Guarneri (Cremona, oko1666. – Cremona, oko1740),[1] naslijedio je očevubottegu.[3] Na samom startu jeproizvodiogudačke instrumente nalik na očeve, ali je kasnije izgradio vlastiti stil uskog struka.[2] Ostao je upamćen po dostaviolina i seriji vrhunskihviolončela.[3] Giuseppe Giovanni je imao dva sina, Pietra i Bartolomea, koji su nastavili porodičnutradiciju[1]
Pietro Guarneri, znan kao Pietro da Venezia (Cremona,14. april1695. –Venecija,7. april1762),[2] oko1720. se preselio uVeneciju u kojoj se prilagodio i prihvatio venecijanske tehnike u gradnjiviolina.[1]
Bartolomeo Giuseppe Antonio Guarnieri (Cremona,21. august1698. – Cremona,17. oktobar1744.) smatra se najkvalitetnijim graditeljemviolina izporodice Guarnieri. Giuseppe je bio poznat kaodel Gesu jer je na svoje etikete stavljaoakronimI.H.S. (Iesu Hominum Salvator) ilatinski križ. Njegoviinstrumenti radikalno su odstupali odporodičnetradicije, pa je vremenom izgradio vlastitistil, kog smatraju drugim po kvaliteti nakonStradivarija, a po nekima je bio čak i bolji.[1]
Ispočetka je stvarao pod velikim utjecajem starijebrešanske škole, naročito Giovannija Paola Magginija, od kog je preuzeo smionost nacrta i masivnu konstrukciju jer je želio dobiti što savršenijizvuk, a vizuelni izgled mu nije bio toliko važan.[2] Iz njegovebottege izašlo je oko 150violina,[3] različitih veličina i modela, jer je stalnoeksperimentirao.[2] Od sredine18. vijeka pojavilo se mnoštvogudačkih instrumenata koji su lažno pripisani njemu.[2] Jedna od karakteristika njegovih instrumenata je neobična mrlja na stražnjom dijelu koja se proteže paralelno na obje strane.[2]
Na njegovojvioliniIl Cannone Guarnerius iz1743.svirao je slavniNiccolò Paganini, a iYehudi Menuhin je imao njegovu violinu iz1742.Lord Wilton.[1] NavioliniKing, koja se danas čuva uHrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, svirao je i stekao slavuZlatko Baloković.[3]
