| edit |
| Glukagonski receptor | |||
|---|---|---|---|
| Dostupne strukture | |||
| 3CZF | |||
| Identifikatori | |||
| Simboli | GCGR; GGR | ||
| Vanjski ID | OMIM: 138033MGI: 99572HomoloGene: 131IUPHAR:glucagonGeneCards:GCGR Gene | ||
| Ortolozi | |||
| Vrsta | Čovek | Miš | |
| Entrez | 2642 | 14527 | |
| Ensembl | ENSG00000215644 | ENSMUSG00000025127 | |
| UniProt | P47871 | Q61606 | |
| RefSeq (mRNA) | NM_000160.3 | NM_008101.2 | |
| RefSeq (protein) | NP_000151.1 | NP_032127.2 | |
| Lokacija (UCSC) | Chr 17: 79.76 - 79.77 Mb | Chr 11: 120.39 - 120.4 Mb | |
| PubMed pretraga | [1] | [2] | |
Glukagonski receptor je 62kDa težakprotein koji se aktiviraglukagonom. On je član klase BG protein spregnutih receptora. On formira spregu saG alfa i,Gs i u manjoj meriG alfa q.[1] Stimulacija receptora dovodi do aktivacijeadenilat ciklaze i povišenja nivoaintracelularnogcAMP. Kod ljudi, glukagonski receptor je kodiranGCGRgenom.[2][3]
Glukagonski receptori su uglavnom izraženi ujetri ibugrezima, i u manjim razmeri usrcu,adipoznom tkivu,slezini,grudnoj žledi,nadbubrežnim žlezdama,pankreasu,cerebralnom korteksu, igastrointestinalnom traktu.
Jedna od mutacija GCGR gena je vezana zadijabetes melitus tip 2.[4]
Inaktivirajućamutacija glukagonskog receptora kod ljudi uzrokuje otpornost naglukagon, te je povezana sahiperplazijom pankreasnih alfa ćelija,nezidioblastozom,hiperglukagonemijom, i pankreasnimneuroendokrinim tumorima.[5]