Georgij Maljenkov je rođen u graduOrenburgu na području Ruske carevine. IzbijanjeOktobarske revoluciju je imalo veliki utjecaj na ovog mladića koji se već u 17 godini pridružujeCrvenoj armiji tijekom borbi s bjelogardejcima. Taj početni entuzijazam je nagrađen prvi put u travnju1920. godine kada postaje član komunističke partije. U skladu s prikazanom vjernošću novoj državim tijekom vojnog služenja je bio postavljen bez obzira na to što je imao manje od 20 godina na pozicijupolitičkog komesara. Tokom ovog svog početka karijere on sretnom okolnošću upoznajeNikolaja Ježova budućeg šefaNKVD-a koji mu postaje politički sponzor tijekom sljedećih 15 godina. Prvi dio života Georgija Maljenkova završava kada nakon napuštanja vojske1921. godine kreće na Moskovski tehnički fakultet kojega će s uspjehom završiti1925. godine.
Po završetku fakulteta on počinje raditi uNKVD-u pod zaštitom Ježova. Kada započinjuStaljinove čistke u drugoj polovici tridesetih godina Malenkov se aktivno uključuje u traženju i likvidiranju protudržavnih elemenata. Taj njegov entuzijazam koji nikako da bude prekinut još od tinejdžerskih dana je bio primjećen tako da ga se u ovo crno vrijeme redovito nalazi na sastancima s glavnim odgovornima za čistke. Veoma često na tim okupljanjima on se pred Staljinom čak natječe protivBerije u pokušajima da nađe veći broj državnih neprijatelja. Kada njegov zaštitnikNikolaj Ježov pada u zadnjim čistkama on nije niti trepnuo nego se pokušava izboriti da ga naslijedi na mjestu šefa tajne policije, ali tadašnji državni vođa na iznenađenje svih odlučuje prihvatiti politički testament palog šefa tajne službe koji zahtjeva da ga Berija naslijedi. Ova kadrovska odluka je zajedno s ratom blokirala daljnja napredovanja u službi sve do1946. godine kada napokon postaje članPolitibiroa. To napredovanju mu se u trenu učinilo da je bilo pirova pobjeda pošto ga savezAndreja Ždanova Staljinovog očekivanog nasljednika i Berije protjeruje uKazahstan daleko od baze političke moći. Tek kada je Ždanov umro1948. godine Maljenkov se vraća u europski dioSSSR-a ili točnije uLenjingrad gdje je vršio čistke krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Nagrada za ovaj dobro obavljeni posao postaje položaj sekretara centralnog komiteta komunističke partije1952. godine.
Iznenadna smrtStaljina5. 3.1953. godine je kratkotrajno bacila u rasulo središnju vlast u SSSR-u. Tijekom postignutog dogovora nakon smrti vođe od 10 sekretara centralnog komiteta čak četvorica su bila dobila otkaze (među njima iLeonid Brežnjev). Tijekom tih spletki Maljenkov je uspio dobiti podršku svog negdašnjeg konkurenta za čeloNKVD Berije uz čiju pomoć postaje premijerSSSR-a i zbog te činjenice de factogeneralni sekretar komunističke partije. Samo deset dana kasnije na novome glasovanjuNikita Hruščov se izborio da se Maljenkov izbaci iz sekretarijata centralnog komiteta, ali do prave smjene će se morati čekati rujanski plenum. U iščekivanju toga događaja Hruščov pomoćuSuslova počinje napad naBeriju koji će završiti njegovim zatvaranjem i pogubljenjem. Uništivši tako političku podršku Maljenkova Hruščov se uspio izboriti da bude izabran za prvog sekretara Centralnog komiteta7. rujna1953. godine. Tim događajem je počelo prvo dvovlašće u povjesti SSSR-a između dva konkurentska političara koji žele svu moć za sebe. Najgora činjenica u toj njihovoj borbi se sastojala da je to bila da borba za vlast i ništa drugo pošto su njih oboje imali slični pogled o budućem razvoju države koja se trebala odmaknuti od vojne industrije kako bi proizvodila dobra za boljitak stanovništva.
Ostavši bez političke baze krajem1953. godine pad Malenkova je bio samo pitanje mjeseca i nalaženja nužnih razloga koji će biti ponuđeni kao objašnjenje za smjenu. Trijumfirat sekretara centralnog komitetu u sastavu Hruščov, Suslov, Pospelov (posljednji sekretar je bio Šatalin koji podržava premijera i zbog čega je smjenjen u ožujku) donosi odluku o smjeni Maljenkova8. veljače1955. godine, a kao razlog su navedene spore reforme i prijateljstvo premijera s pogubljenim "izdajnikom" Berijom (pogubljen je kao izdajnik). Bez obzira na ovu smjenu Maljenkov je ostao članPolitibiroa sve do1957. godine kada zajedno s premijerom Bulganinom iMolotovim sudjeluje u pokušaju izglasavanje nepovjerenja Hruščovu. Neuspjeh te smjene zbog uplitanjaSuslova iŽukova rezultira njegovim izbacivanjem iz Politbiroa, a1961. godine i iz komunističke partije. Kako bi mu se dao posao na sigurnoj udaljenosti od budućih potencijalnih spletki Maljenkov je poslan uKazahstan na položaj direktora jedne od tamošljih hidroelektrana. Posljednje godine života ovaj vatreni komunist je proveo pjevajući u crkvenom zboru Moskovske katedrale.Georgij Maljenkov je umro uMoskvi14. 1.1988. godine.
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
