Smatra se da gradsko groblje potječe iz6. i5. vijeka pne., a dokazi potvrđuju da su u mjestu živjeli istari Grci. Smatra se da je luka puno starija i da su je vjerojatno prije koristiliEtruščani. Grad su209. pne. razrušiliKartažani, pa su ga obnoviliRimljani, pod kojima je grad izvozio kože, drva i med. Grad je ostao vjeran Rimu, iako su drugiLigurci iKelti u sjevernoj Italiji bili saveznici Kartažana uDrugom punskom ratu. Uloga grada kao važne rimske luke je bila potisnuta usponom Vade Sabatije, blizu današnjeSavone.
Nakon pada Rimskog Carstva, Genovu su prvo okupiraliIstočni Goti, paLombardi. Tokom idućihvijekova, grad je bio malo ribarsko mjesto, koje se kasnije sa svojom trgovačkom flotom razvio u vodeću trgovačku silu naSredozemlju. Grad su934. godine opljačkali i zapaliliarapski gusari, koji nisu zadugo zaustavili napredak grada.
Pogled na Genovu oko 1490. godineSrednjovjekovna đenovska vrata, su rijetka uspomena na đenovsko zlatno doba.
Prije1100. godine, Genova je postala nazavistan grad-država. Službeno je glavni gospodar grada biocar Svetog Rimskog Carstva, a gradski predsjednik đenovski biskup; ipak, pravu moć su imali konzuli koje je izabirala skupština. Genovu su također zvali i Pomorska Republika (Repubbliche Marinare), zajedno saVenecijom,Pisom iAmalfijem. Trgovina,brodogradnja i bankarstvo su pomogli u izgradnji gradske najveće i najmoćnije mornarice na Sredozemlju.Republika Genova se protezala preko današnje Ligurije,Pijemonta,Sardinije iKorzike, te je praktički imala totalnu kontrolu nadTirenskim morem. Đenovezi su sudjelovali uKrižarskim ratovima i osnovali kolonije naBliskom istoku,Egejskom moru,Siciliji iSjevernoj Africi. Križari su saLevanta donijeli kući zeleni stakleni pehar, za kog su Đenovežani dugo mislili da jeSveti gral.
Međutim ovaj napredak nije dugo trajao.Kuga dolazi u Europu,1349. godine, preko đenoveške kolonije naKrimu u Kefi (Teodozija). Nakon ekonomskog pada ismrti velikog broja stanovništva, Genova usvajamletački model vladanja, te na glavno mjesto države dolazidužd. Nastavlja se rat sa Venecijom, te u Chioggijskom ratu (1378-1381), Mletci odnose pobjedu. Nakon periodafrancuskog vladanja, od 1394. do 1409. godine, Genovom vladajumilanskiVisconti. Genova je odAragona izgubila Sardiniju, Korzika se odvojila pobunom, a bliskoistočne kolonije su uzeliTurci i Arapi.
ĐenovljaninKristofor Kolumbo je donirao jednu desetinu svoga prihoda od otkrićaAmerike zaŠpanjolsku, banci San Giorgio u Genovi, kako bi ga oslobodila poreza na hranu. Genova je postala španjolski satelit, nakon što jeAndrea Doria -1528., proglasio noviustav. Nakon ekonomskog oporavka, mnoge đenovske porodice su nagomilale ogromna bogatstva. U16. vijeku, grad je privukao mnoge umjetnike, kaoRubens,Caravaggio iVan Dyck. Slavni arhitektGaleazzo Alessi je u gradu izgradio velebnu palaču. U svijetu su bili poznati brojni đenovskibarokni irokoko umjetnici.
Nakon selidbe svjetske ekonomije i trgovine naAtlantik iNovi svijet, izvanMediterana, đenovska politička i ekonomska moć opada.
1797. godine, podNapoleonovim pritiskom, Genova postaje francuski protektorat imenomLigurska Republika, koju jeFrancuska anektirala1805. Iako su se Đenovljani pobunili protiv Francuske1814. i sami oslobodili grad, delegati saBečkog kongresa su uključili Genovu uPijemont (Kraljevina Sardinija). Time je okončana trivijeka stara borba Savojske dinastije o preuzimanju grada. Grad je uskoro bio na glasu, kao utvrda protusavojskih republikanaca, makar je unija sa Savojom bila vrlo profitabilna. Rastom pokretaRisorgimento, Đenovežani su se umjestoMazzinijeve vizije lokalne republike, okrenuli borbi za ujedinjenomItalijom, pod liberaliziranom Savojskom monarhijom. Godine1860.,Giuseppe Garibaldi je iz Genove, zajedno sa 1000 dobrovoljaca započeo svoj pohod. Na kamenu od kuda je skupina krenula, se danas nalazi spomenik.
UDrugom svjetskom ratu,engleska je flota bombardirala Genovu, a jedna bomba je pala na katedralu San Lorenzo, ali nije eksplodirala, danas se nalazi u katedralnommuzeju.
U gradu žive većinomTalijani, oko 95.3%. U kasnim 1900-tima, doselio se veliki broj sjevernih i južnih Talijana. Velike ekonomske migracije su se dogodile između 1950-ih i 1980-ih, za vrijeme ekonomskog procvata grada. Najveći broj imigranata dolazi izJužne Amerike,Istočne Europe, a nekolicina i izAzije.[1]
Genova je bila mjesto prvih radničkih i lučkih sindikata u 20. stoljeću. Glavni centar ekonomskih aktivnosti grada je luka, u zadnje vrijeme najviše se razvijaturizam itrgovina. Genova je mjesto održavanja Nautičkog sajma (Salone nautico), glavne europske nautičke izložbe.
Strada Nuova, današnja Via Garibaldi u starom gradu, nalazi se u starom gradu, u četvrti izgrađenoj sredinom 16. stoljeća sa ekskluzivnim palačama najeminentnijih gradskih porodica. Poznate palače su: Rosso (sada muzej), Bianco, Grimaldi, Reale, Principe i Muzej Strada Nuova. Godine 2006. uvrštene su na listuUNESCO-ovesvjetske baštine.[2]
Na listi su i Palazzi dei Rolli "(Rolli palače)", najveće kuće Genove različitih veličina i lokacija koje su tokom Đenovske Republike sistemom ždrijeba birane s popisa (rolli) kako bi po redu bile domaćini raznim međunarodnim posjetiocima Republici.[3]
