| edit |
| Receptor gastričnog inhibitornog polipeptida | |||
|---|---|---|---|
| Dostupne strukture | |||
| 2QKH | |||
| Identifikatori | |||
| Simboli | GIPR; PGQTL2 | ||
| Vanjski ID | OMIM: 137241MGI: 1352753HomoloGene: 20081IUPHAR:GIPGeneCards:GIPR Gene | ||
| Pregled RNK izražavanja | |||
| podaci | |||
| Ortolozi | |||
| Vrsta | Čovek | Miš | |
| Entrez | 2696 | 381853 | |
| Ensembl | ENSG00000010310 | ENSMUSG00000030406 | |
| UniProt | P48546 | Q0P543 | |
| RefSeq (mRNA) | NM_000164.2 | NM_001080815.1 | |
| RefSeq (protein) | NP_000155.1 | NP_001074284.1 | |
| Lokacija (UCSC) | Chr 19: 46.17 - 46.19 Mb | Chr 7: 19.74 - 19.75 Mb | |
| PubMed pretraga | [1] | [2] | |
Receptor gastričnog inhibitornog polipeptida (GIP-R,glukozno zavisni insulinotropni polipeptidni receptor) jeprotein koji je kod ljudi kodiranGIPRgenom.[1][2] GIP-R je sedam transmembranski protein prisutan ubeta ćelijama upancreasu.[3][4]
Gastrični inhibitorni polipeptid (GIP, glukozno zavisni insulinotropni polipeptid) je 42 aminokiseline dug polipeptid koji sintetišuK ćelijedvanaestopalačnog itankih creva. On je originalno identifikovan kao sastojak stomačnog ekstrakta koji inhibira sekrecijuželudačne kiseline i oslobađanjegastrina, ali je naknadno pokazano da potentno stimuliše otpuštanjeinsulina u prisustvu povišenih nivoaglukoze. Insulinotropno dejstvo na pankreasne beta ćelije je stoga njegova glavna fiziološka uloga. Zajedno saglukagonu sličnim peptidom-1, GIP je u velikoj meri odgovoran za sekreciju insulina nakon jela. On učestvuje u nekoliko različitih oblika anaboličkog otpuštaja.[1]