Otac mu je bio muzičarVincenzo Galilei. Galilejeve ljubavnicaMarina Gamba (1570 – 21 August 1612?) rodila mu je dvije kćeri (Maria Celeste (Virginia, 1600–1634) i Livia (1601–1659), koje su obje postale redovnice) i sina po imenuVincenzo (1606–1649),lautist.
Izumom dalekozora započelo je plodno razdoblje Galileijevih astronomskih istraživanja i došla jedno za drugim značajna otkrića:Mliječna staza pokazala se kao golem skupzvijezda slaba sjaja;Mjesečeva površina pokazala se izbrazdanom dolinama i brjegovima; okoJupitera kruže četiri satelita (Galilejanski mjeseci);Venera pokazuje mijene kao i Mjesec (Venerine mijene); naSunčevoj površini vide se pjege (Sunčeve pjege). Veličina Galileijeva nije u njegovuizumu, iako se može smatrati najvećimoptikom svojega doba, nego u tome što je dalekozor usmjerio premanebu. Prva svoja astronomska otkrića objavio je 1610. u djeluVjesnik zviježđa (lat.Siderius nuncius). Zalaganje zaKopernikov sustav, kao jedini točan i istinit, dovelo je Galileija u sukob s crkvenim naučavanjem, pa mu je odlukomInkvizicije 1616. bilo zabranjeno naučavanje da seZemlja giba oko Sunca i da je ono središte svijeta. Iako je obećao da će odustati od svojeg uvjerenja, nije mogao, potaknut otkrićima do kojih je došao, odustati od znanstvene istine, pa je u svojem djeluDijalog o dvama glavnim svjetskim sustavima, ptolemejskom i kopernikanskom… (tal.Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, tolemaico e copernicano…,Firenca, 1632.) izložio heliocentrični sustav. To je djeloCrkva odmah ocijenila kaoheretičko. Dosljednost Galileijeva da iznosi i brani znanstvenu istinu izazvala je oštru reakciju. URimu, u prostorijama Inkvizicije, održan je proces protiv Galileija (1633.), koji je tada bio u sedamdesetoj godini života. U progonstvu, lišen slobode i odvojen od svijeta, pod stalnim nadzorom Inkvizicije, dovršio je svoje najveće djelo o mehanici započeto još u padovanskom razdobljuRazgovori i matematički prikazi dvaju novih znanja u mehanici (tal.Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze,Leiden, 1638.), kojim je udario temeljeklasičnoj mehanici. U njem je izložio zakoneslobodnoga pada, uveo pojamubrzanja, obradio gibanje nizkosinu,vodoravni hitac i tako dalje. Tim djelom uveo je Galilei eksperimentalnu metodu istraživanja i matematičko formuliranje eksperimentom utvrđenih zakonitosti te time položio temelje modernojfizici.
Nakon smrti crkvene vlasti nisu dopustile da mu se podigne nadgrobni spomenik. Tek 1737. položen je u zajednički grob sa svojim učenikom V. Vivianijem i tada mu je podignut nadgrobni spomenik, a 16. travnja 1757. skinuta je zabrana s Galileijevih djela, u kojima on zastupa načelo pomičnosti Zemlje, nasuprot geocentričkomu sustavu, koji je branila Crkva. Prvo kompletno izdanje Galileijevih djela izdano je u Firenci (od 1842. do 1856.) u 16 svezaka.[6]
Iakorimokatolik i pionirPapinske akademije znanosti (Accademia dei Lincei),[7] a u mladosti sklon ideji zaređenja, Galileo je inzistiranjem na heliocentričnom sustavu kao ispravnoj astronomskoj teoriji ušao u polemične sukobe s Crkvom i drugim astronomima zbog njihove tadašnje sklonostiklasičnom geocentričnom sustavu, odnosno izostanku dokaza zaparalaksu zvijezda, ali iBraheovom sustavu istraživača koji je vlastitim pronalascima konkurirao Galilejevim.[8] Pod sumnjom zaherezu i optužbom za pokušaj potkopavanjaaristotelijanske filozofije prirode iBiblije,Rimska inkvizicija je1615. godine istražila Galilejev slučaj, potom po zaključku zabranila Galileju da promiče heliocentrični sustav, a njegova istraživanja uvrstila je u popis zabranjenih djela.[9] Nakonbestseller djela iz1632. godineDialogo sopra i due massimi sistemi del mondo,[10] u kojem u obliku dijaloga između učenika i učitelja uspoređuje ptolomejski i kopernikanski sustav i implicitno napadaPapu Urbana VIII., protiv Galileja je pokrenut proces koji je doveo do kućnog pritvora,[7][11] gdje1638. dovršavaDiscorsi e dimostrazioni matematiche, intorno à due nuove scienze, subverzivno djelo u romanističkom dijalogu, koje kasnije postaje temeljemkinematike.[12] Godine1992.Papa Ivan Pavao II. službeno je ustanovio pogrešku Rimske inkvizicije, zatražio oprost i tom prilikom pozvao druge na dijalog znanosti i vjere po uzoru na Galilea.[13]
Galileo Galilei je rođen u graduPisi uItaliji kao prvo od šestero djeceVincenza Galileia, poznatog sviračalutnje i teoretičaraglazbe, i dobrostojeće Giulie Ammannati. U dobi od osam godina obitelj se seli uFirencu i na dvije godine ostavlja Galileja kodMuzija Tebaldija, koji mu je omogućio školovanje u Pisi nakon neuspjele prijave za toskansku školu.[14]. Dvije godine kasnije sastaje se s obitelji i nastavlja učenje najprije pod ocem Vincenzom i tutoromJacopom Borghinijem, a potom izvan Firence u samostanuSanta Maria di Vallombrosa do četrnaeste godine.[15]
Slijedeći oca, Galileo je za rane dobi poučen sviranju iglazbenoj teoriji, što je vjerojatno bio jedan od izvora matematičko-eksperimentalističkog pristupa istraživanjima i skepticizma.[16] Učenje u samostanu navelo ga je na ozbiljno razmatranje svećenstva, ali je na nagovor oca1580. otišao studiratimedicinu na sveučilištu u Pisi. Motiv su bili čast i financijska sigurnost, ali se Galileo ponio za matematikom i tri je godine kasnije napustio medicinu, da bi1585. došao i do svog prvog matematičkog otkrića:izokronizma njihala. Nakon studija medicine privatno poučava u Firenci iSieni, potom od1589. na sveučilištu u Pisi.
Galilejev prijatelj i kolegaGuidobaldo Del Monte, omogućio mu je napredak u karijeri preporukom kardinaluFrancescu Mariji Del Monte, koji je potom preusmjerio preporuku toskanskom vojvodiFerdinandu I de' Medici. Galileo je preuzeo katedru matematike u Pisi. SpisDe motu antiquiora je rezultat Galilejevih istraživanja koja su postupno počela pobijatiAristotelovu prirodnu filozofiju. Galileo nije imao sasvim jasne dokaze, ali je sve više slutio neispravnost stare teorije.U tom je razdoblju razvijao praktična rješenja za fizikalno-matematičke probleme poput instrumenta za precizno određivanje gravitacije hidrostatskih tijela.[17] Općenito, Galileo je zarana morao sudjelovati u financiranju obitelji i mlađeg brata, a nakon smrti oca i udaje sestara, pao je u dugove, što ga je opterećivalo. Manjak novca je vjerojatno bio jedan od motiva za bavljenje izumima koji bi se mogli prodati. Galileo je time stekao vrijedno znanje i kasnije ga primijenio u razvoju svojih astronomijskih proučavanja. Nakon isteka ugovora u Pisi, Guidobaldo Del Monte preporučio ga jesveučilištu u Padovi za preuzimanje prazne katedre matematike.[18]
Padova, dio religijski tolerantnijeMletačke Republike, bilo je mjesto Galilejeva rasta zanimanja zafizikom iastronomijom, a s time i daljnjeg otklona od aristotelijanske filozofije. Galileo je proširio svoja predavanja na fiziku i astronomiju. Dva tadašnja člana mletačkog senata na kojem je sudjelovao, plemićaGiovanfrancesca Sareda i teologa, matematičara i astronomaPaola Sarpija iskoristio je za dijaloške likove uDialogo sopra i due massimi sistemi del mondo. SpisTrattato di meccaniche, izvorno objavljen1634. uParizu, potvrđuje njegov rad namehanici,kinematici i primijenjenoj znanosti. SMarcantonijom Mazzolenijem održavao je praktičku radionicu gdje je razvijao i prodavao instrumentarije, ponajviše za vojsku.
Godine1604. astronomIlario Altobeli primijetio jesupernovu, kasnije poznatu kaoKeplerova supernova, o čemu je Galileo bio obaviješten. Kroz studije i predavanja, Galileo je otkriće supernove smatrao novim dokazom protiv Aristotelove teorije nepromjenjivog neba.[19] Pod pseudonimomCecco Ronchetti objavio jeDialogo de Checo Ronchitti da Bruzene in Perpuosito de la stella Nuova kao način obrane od kriticizma koji je uslijedio.[20] Nadalje, Galilei je pojavu fenomena supernove i pomutnju među pukom unovčio stvaranjem vlastite astrološke karte,[21] što je između ostaloga rezultiralo i tužbom, potom ugušenom intervencijom Senata Mletačke republike, da ne dospije do Rimske inkvizicije.[22] Galileo, međutim, nije imao dovoljno čvrste dokaze zaheliocentrizam, iako je bio siguran u njega, a kvalitetnije dokaze nije mogao steći bez unaprjeđenja instrumentarija, što je, uz suradnju drugih, potrajalo do1609. Predstavio je novi teleskop Mletačkoj vlasti i dobio odobrenje za istraživanja. Između1609. i1610. postigao je važne rezultate po kojima je danas poznat: otkriće velikihJupiterovih satelita, analizaMjesečevih kratera iMliječne staze.
Galileo je astronomska otkrića iz1609. objavio u Firenci u spisuSidereus Nuncius. S odobrenjem istraživanja nastali su i problemi.Antonio Magnini prvi je porekao Galilejeve pronalaske Jupiterovih satelita nakon korištenja Galilejeva teleskopa. Kasnije, međutim, kada mijenja mišljenje, utječe i na poznatog astronomaChristopha Claviusa. Skeptičan je bio iJohannes Kepler sve dok unaprjeđenjem teleskopa nije provjerio Galileveje tvrdnje, nakon čega1611. izdaje spis u kojem potvrđuje Galilejev rad. Galileo je usporedno počeo objavljivati istraživanja oSunčevim pjegama, suprotstavljajući seChristophu Schneineru koji je tvrdio da pjege nisu na Suncu, nego oko njega (1612. Scheiner je o svojim razmatranjima objavio spis). Galileo odlazi u Rim predstaviti svoje pronalaske predPapu Pavla V., gdje je časno primljen. Međutim, Galileo nije bio svjestan da je, usporedno s njegovim djelovanjem, Crkva pokrenula istragu.[23] Iste godine, otkrivanjem mijenaVenere iMerkura, Galileo je utvrdio nužnostheliocentričnog sustava.[24] Između1612. i1615. Galileo je napisao četiri poznataKopernikanska pisma u kojima širi i brani postulat heliocentričnog sustava, a koje je adresirao ocuBenedettu Castelliju, plemićuPietru Diniju i Velikoj vojvotkinjiChristini od Lorrainea. Krajem1614., dominikanacTommaso Caccini pred Papom izlaže kolektivnu optužbu protiv probranih matematičara, među njima i protiv Galilea, zbog poticanja kopernikanske ideje koja se suprotstavljaBibliji. Tužbi za zanemarivanje geocentričnog sustava prilaže upitne navode o Galilejevom osporavanju supstancijalnosti Boga.[25] Time je započela nova era Galilejeva života.
Tijekom istrage, teologPaolo Antonio Foscarini napisao je tekst o mogućnostima podudarnosti heliocentričnog sustava i Biblije kao podršku astronomskim istraživanjima.[26] Međutim, kardinalRobert Bellarmino, inače član inkvizicije i tijekom suđenjaGiordanu Bruni, reagirao je objavom da u slučaju sumnje treba podržavati Bibliju, što je bilo uobičajeno stajalište tadašnje rimokatoličkeEurope. Jedna od posljedica bilo je privremeno zatvaranje Foscarinija i zabrana njegova pisma. U međuvremenu je Galileo došao uRim braniti svoj stav. Godine1616. na Papin zahtjev o očitovanju problema heliocentrizma, teolozi donose konsenzus o heliocentričnom sustavu kao apsurdnom i heretičnom. Potom, na zahtjev Pape po odluci konsenzusa, kardinal Bellarmino osobno Galileju predaje zahtjev o odricanju stava o heliocentrizmu i prekidu takvog istraživanja. Postoji mogućnost da su informacije u dokumentu koje su se koristile sve do1933. krivotvorilidominikanci i teolozi na štetu Galileja.[27] Galileo je uživao povlastice između krugova suđenja, što se nastavilo sve do kraja njegova života, zbog čega je porastao pritisak vanjskih teoloških krugova i time politički narušilo Galilejeve mogućnosti.
Godine1618. tri sukometa prošla poredZemlje.Orasio Grassi istražio je fenomen i donio zaključak o točnostiTychova sustava, protiv heliocentrizma. Galilei je preko učenika Marija Guiduccija uzvratio u obranu heliocentrizma, na što je Grassi reagirao napadom na kopernikanizam. Galileo je potom nastavio istraživanje heliocentrizma i, ponovno u maskirnoj romanističkoj formi, objavio1623.Il Saggiatore, na odobrenjePapinske akademije znanosti, u kojoj općenito poništava Grassijeva istraživanja, iako iz pogrešne hipoteze (da sukometi bili iluzija), ali utvrđuje potrebu nadogradnje instrumenata i razvitka eksperimentalne metode, uz ostale detalje mehanike i primijenjene znanosti.
Nedugo poslije, papinsku stolicu preuzimaPape Urbana VIII., inače sklon Galileju. Godine1624. Galileo je uRimu pred Papom pokušao skinuti zabranu istraživanja heliocentrizma, što mu nije pošlo za rukom. Stoga je započeo pisati djelo kojim će razmatrati odnos geocentričnih i heliocentričnih sustava bez unošenja vlastitih stajališta, a koje će biti objavljena1632. kaoDialogo Sopra i due massimi sistemi del mondo. Unatoč općem priznanju djela, proširila se vijest o zabrani knjige na zahtjev Pape, zapravoinkvizicije. Galileo se1633. ponovo pojavio pred Papom. Ispostavilo se da su istragu ponovo pokrenulidominikanci, koje je ovoga puta predstavljaoVincenzo Maculano, a koji je u rukama imao navodni spisak o Bellarminijevoj odluci o Galilejevoj zabrani i odricanju heliocentrizma. Postoji opravdana sumnja da je dokument bio krivotvoren. Bellarmini je Galileju dostavio jedan od dokumenata koji odbacuje heliocentrični sustav, ali ne i službenu zabranu govora i rada, sukladno prethodnom dogovoru kojeg su dominikanci ignorirali. Galileo je, zbog vlastitih izmjena kopernikanskog sustava, držao obranu pozivanjem na suprotstavljanje Koperniku[28], da bi u narednim suđenjima naglašenije osporavao heliocentrizam[29] i na konačnom suđenju, nakon inkvizitorove prijetnje kaznenim metodama u slučaju laži, zaključio da podržavaptolomejski sustav, kao što uvijek jest.[30] Idući dan,22. lipnja,kardinal i inkvizicija zabranili su Galilejevo djelo o dva sustava i osudili ga na kućni pritvor uFirenci uz obavezno recitiranjepsalama. Zbog naklonosti mnogih ljudi unutar i izvan Crkve, Galileo nije doživio nikakav konkretan oblik mučenja ili poniženja ni tijekom suđenja, niti nakon njega.[7][31]
U kućnom pritvoru, kojeg je plaćala Crkva, bez zabrane posjećivanja obitelji i službenika ili pismene komunikacije, Galileo je neometano nastavio istraživanje i pisanje, što mu je omogućilo relativno normalan život.[7][32] Iz pisama je vidljivo da je prezirao situaciju u kojoj se nalazi, odnosno da se nikada nije doista odrekao svojih stajališta. Uzimajući rečeno u obzir, u rekonstrukciji sukoba Galilea i CrkveGiuseppe Baretti tvrdio je da je Galileo po presudi rekao "Eppur si muove!" ("Ipak se kreće!", op. a.). Poznata izjava prije je stvarlegende, nego li istine, no svakako nedokaziva.
Godine1638. uNizozemskoj je objavio veliki traktatDiscorsi e dimostrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attinenti la mecanica e i moti locali,opus magnum svojih matematičko-fizikalnih istraživanja posljednjih 30 godina, također u obliku razgovora tijekom četiri dana, koje redom razrađuju mehaniku materijala, kohezivnost, dinamiku (zakona kretanja) ibalistiku. U razvoju metodologije poslužio seAristotelovim,Arhimedovim iPlatonovim rješenjima.[33] Zbog dosega tog djela nazvan je ocem moderne znanosti.
Nakon1630. Galilejev vid počeo je ubrzano slabiti, a pred smrt je oslijepio. Nije, međutim, bio usamljen, nego okružen vrlo bliskim osobama.Ferdinand II. de Medici namjeravao ga je pokopati ubazilici Santa Croce, pored grobnice oca i predaka, te mu u čast podići mramornimauzolej.[34] Crkva se međutim protivila, držeći da takvo što nije moguće jer je Galileo optužen zaherezu.[35] Konsenzus je postignut pokapanjem u maloj prostoriji pored unutarnje kapelice.[36] Preseljen je na prvotno zamišljenu lokaciju1737., nakon što mu je podignut spomenik.[37]
1582. –Ostilio Ricci održava predavanja iz matematike koje Galileo posjećuje, a koja utječu na smjer njegova studija. Mijenja stajalište o studiju medicine i posvećuje se fizici, matematici i astronomiji.
1600. – Galileu se rađa prvo izvanbračno dijete, Virginia. ObjavljujeLe Meccaniche.William Gilbert objavljujeOn the Magnet and Magnetic Bodies, and on That Great Magnet the Earth. Dokazi i argumenti podupiru kopernikanski sustav.
1609. – Na temelju opisa Lippersheyeva rada, Galileo osmišljava i nadograđuje vlastititeleskop.Kepler objavljujeAstronomia nova u kojem se nalaze prva dvaKeplerova zakona. Pokazuje da je kopernikanski model točniji od ptolomejskog.Thomas Harriot radi nacrtMjesečeve površine četiri mjeseca prije Galilejeva mjerenja.
1610. – Galileo objavljujeSidereus Nuncius, bilježi Mjesečevu površinu i četiri velikaJupiterova satelita (mjeseca). Također prvi detaljnije proučava površinuMarsa.Martin Horky objavljujeBrevissima Peregrinatio Contra Nuncium Sidereum, traktat koji se protivi heliocentričnom sustavu.Johannes Kepler traži od Galileja primjerak teleskopa ileća, ali Galileo tvrdi da ima samo jedan i nema vremena napraviti novi.[38]
1610. – Galileo stječe doživotno mjesto na katedri za matematiku na Sveučilištu u Padovi, odnosno kao matematičar i filozof zaCosmija II., velikog vojvode od Toskane.
1612. – Galileo predlaže upotrebu pozicijaJupiterovih mjeseca za pomorsko izračunavanje zemljopisne dužine. Iako je prijedlog nepraktičan, nagrađen je za njega.
1616 – Galileo prima službenu opomenu Crkve, da ne smije govoriti o heliocentričnom sustavu, niti ga istraživati. Crkva Kopernikovo djeloDe revolutionibus orbium coelestium stavlja na listu zabranjenih djela.
1616. – Galileo pišeRaspravu o valovima, diskurs između Galilea i Keplera.
1617. – Galileo se seli u grad Bellosguardo, zapadno odFirence, gdje su zaređene njegove dvije kćeri. Proučava zvjezduMizar u zviježđuVelikog medvjeda.
1624. – Galileo posjećuje Papu i izlaže svoje radove, gdje je rad prihvaćen i odobren, te unaprijeđujemikroskop.
1625.– Objavljuju se ilustracijekukaca promatranih Galilejevim mikroskopom.
1630. – Galileo dovršavaDialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, cenzura Crkve odobrava objavljivanje djela.
1632. – Galileo objavljujeDialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, adominikanci ponovno tuže Galilea.Rimska inkvizicija pokreće istragu.
1633. – Galileo se odriče heliocentričnog sustava. Rimska inkvizicija osuđuje Galileja zbog hereze na kućni protiv s ograničenom društvenom komunikacijom. Crkva stavljaDialogo sopra i due massimi sistemi del mondo na popis zabranjenih djela. Zabrana Galilejevih djela ukinuta je1718..[39]
1638. – Galileo objavljujeDiscorsi e Dimostrazioni Matematiche, intorno a due nuove scienze.
UmjestoAristotelove kvalitativne metode i filozofijskog opisivanjaSvemira, Galileo se u unaprjeđivanju spoznaje služiomatematičkim jezikom i provodio jeeksperimente temeljene na prirodnim zakonima. Najbolji primjer razlike između rezultata dva principa vidljiv je u mišljenju oMjesecu izvijezdama.Aristotel i njegovi nasljednici smatrali su da su nebeska tijela savršeno sferična i glatka na površini, dok su Galileo i njegovi suvremenici ustanovili obratno isključivo eksperimentima i izračunima, odnosno otkrićima.[40] Galileo je u svojim razmatranjima također postavio danas raširen zahtjev neprestanog traženja uzroka. Tako je konceptualna filozofijska analiza fenomena kroz jezik preseljena u materijalističku analizu fenomena kroz eksperimente. ProjektCERN suvremeni je primjer takvog zahtjeva.[41] Galileo je metodu eksperimenata naslijedio od oca glazbenog teoretičara, pionira matematičkog eksperimentiranja, nasljednikapitagorejskog poimanja.[42] Općenito, Galileo pripadakartezijanskoj tradiciji shvaćanjaSvemira kao geometrijski izračunljivog i matematičkim jezikom izrazivog u obliku prirodnih zakona (uIl Saggiatore piše o matematici kao jeziku na kojem je napisana knjiga prirode).[43] Galileo je, nadalje, mijenjao mišljenje ovisno o promjenama u rezultatima, te pogodovao odvajanju znanosti odfilozofije ireligije. Standardizirao je uvjete eksperimentiranja i služio se metodom nezavisnih istraživanja, što predstavlja induktivan pristup rješavanju problema. Apstraktnamatematika ostvaruje se u prirodnim fenomenima, a prirodni fenomeni prestaju biti dogmatizirani: dva temeljna aspektaznanstvene metode čine osjetilno (empirijsko) iskustvo i eksperiment. Svezom osjetilnog iskustva i eksperimenta Galileo i suvremenici opovrgnuli su Aristotelovu metodu, odnosno aristotelijansku praksu prisutnu do tada. Dakako, povezivanje matematike i prirodne filozofije tada je značilo raspravu širokih razmjera, koja do danas nije sasvim razriješena.[44][45][46][47]
1593. razvijatermometar ovisan otlaku itemperaturi. Zrak se širio ili sužavao i time kuglicu na vodi pomicao gore ili dolje uz mjernu skalu.
1609. Galilejev najznačajniji rad je nadogradnjateleskopa (mehanizma,leća, mikrometra), izvorno. Zahvaljujući tome omogućio je točnija promatranja i bolja mjerenja, te od sebe učinio pionira promatranjaplaneta, npr.Marsa. Godine1610. poslužio semikroskopom da bi analizirao kukce. Najkasnije do1624. Galileo se služio mikroskopom. Ilustracije mikroskopskim pronalazaka objavljenje1625. smatraju se prvim zabilježenim promatranjima pomoću mikroskopa.
Galileo je izradio posebanastrolab za mjerenje kutova (giovilabio) ihelioskop s projekcijom na papir da izbjegne oštećenje oka.
Galileo je izradionjihalo za mjerenje intervala. U zadnjoj je godini života ponudio mehanizam za mjerenje vremena, ali je drugačiji oblik postao univerzalni dio mehanizma sata.
Još u6. stoljećuJohn Filipponio osporavao jeAristotelovu teoriju dvostrukog gibanja. S obzirom na supstancijalnost, Aristotel je utvrdio gibanje materije prema dolje, ako su im osnovavoda izemlja, odnosno prema gore, ako su im osnovavatra izrak, kao i kozmičku podjelu na sublunarno i supralunarno područje, u kojem vladaju različiti zakoni. Tek je Galileo eksperimentalnim istraživanjima mogao dati pouzdan temelj drugoj teoriji, koju je u suštini zasnovao naArhimedovim zakonima.[48] Da bi nadišao Aristotelovu tvrdnju, morao je osmisliti način mjerenja tijela u prostoru i vremenu. To je dovelo do uspostave klasičnog dijagramaubrzanja, odnosno omjerabrzine ivremena.[49] Uspoređujući mjerenja gibanja na Zemlji i na nebu, Galileo je shvatio da se radi o jedinstvenim prirodnim zakonima. Na temelju toga nastavio je pronalaziti mehaničke ikinematičke zakone.
Galileu se pripisuje eksperiment u kojem s vrha Sveučilišta u Pisi baca dva tijela različite težine i ustanovljuje istovjetnost brzine. Ako se eksperiment i jest dogodio, što je upitno, prethodno njemu (i njime utjecano) učinio je toSimon Stevin s Delft tornja1586..[50] Dokaz je pobio Aristotelovu tvrdnju o bržem padu težeg tijela.Galileo je promatrajući eksperimente skosinom ustanovio (naslutio)zakon inercije kojeg kasnije Newton ugrađuje u temeljni zakon gibanja. Time je osporio Aristotelovu tvrdnju o prirodno usporavajućem tijelu. Nadalje, mjereći pad tijela pod različitim kutom kosine ustanovio je brzinugravitacije od 9,82 m/s2. Promatrajući usporedne padove, Galileo je ustanovio zakon očuvanja mehaničke energije, ali pojam energije tada još nije bio razvijen.
Godine1583. Galileo je ustanovio izokronizamnjihala niskih oscilacija. Ustanovio je da vrijeme oscilacije nepovezano samplitudom, a da je ono ovisno o duljini niti na kojoj se njišući objekt nalazi:[51]
Godine1586. Galileo je dovršio formulu za hidrostatsku ravnotežuArhimedova principa, a rad objavio pod naslovomLa Bilancetta. Omogućuje određenjespecifične težine s obzirom navodu. U djelu se mogu pronaći tablične vrijednosti za 30 različitih materijala, a njihove vrijednosti usporedive su sa suvremenim rezultatima.[52]
Galilejeve bilješke o kretanjima Jupiterovih satelita.
Slijedeći opiseHansa Lippersheya, Galileo je konstruiraoteleskop s povećanjem od tri puta, a do kraja svog života uspio je postići i povećanje od trideset puta. Godine1609. venecijanskomduždu je prvi puta prikazao mogućnosti teleskopa. Nakon toga, počeo je na njima i zarađivati prodajom primjeraka. Svoja je prva istraživanja objavio u djeluSidereus Nuncius.
Godine1604. Na temeljuKeplerove supernove Galileo je promatranjem uočio nepostojanost diurnalneParalakse, što ga je navelo zaključiti da se radi o dalekoj zvijezdi. Ako je Keplerova supernova daleka zvijezda, to potvrđuje da Aristotelova teorija nepromjenjivih nebesa ne stoji. Galileo je za to bio žestoko napadnut te ušao u nekoliko pismenih polemika.Godine1610. Galileo je uočioJupiterove satelite, koje je najprije držao nepomičnima, da bi daljnjim dnevnim promatranjem uočio promjenjivost položaja, odnosno kruženje oko Jupitera. Nazvao ih je Medicejskim zvijezdama.[53] Kasnije su, u čast Galileu, preimenovane uGalilejevi sateliti. Galilejevo otkriće nebeskih tijela koja kruže oko Jupitera srušile su Aristotelovu tezu o Zemlji kao tijelu oko kojeg kružesva nebeska tijela, što je izazvalo novi val osporavanja.[54] Nakon što je njegova promatranja potvrdioChristopher Clavius, Galileo je uRimu1611. dočekan sa svim počastima. Iste godine, promatrao jeMars,Saturn,Veneru iNeptun. Na temelju uočavanja mijenaVenere potvrdio jeheliocentrični sustav koji je predvidioKopernik. Nakon objave Galilejevih istraživanja, mnogi astronomi onog vremena okrenuli su se helio-geocentričnim teorijama poput oneTycha Braha, a koje su nastojale potvrditi Galilejeva istraživanja s temeljnom premisom geocentričnosti.[55] Galileo je prvi uočioSaturnove prstene, ali nije bio siguran što su i nije ih ustanovio kao prstene.Neptun nije imao prilike dugo promatrati. Pronašao je relativne udaljenosti, ali nije shvatio da se radi o planetu.[56]
IstraživanjemSunčevih pjega dodatno je otežalo održanje Aristotelove teorije nepromjenjivih nebesa. Galileo,Francesco Sizzi i drugi tijekom1612. i1613. ustanovili su promjenjivost pjega, što je tim više potvrdilo apsurdnost geocentričnog i geoheliocentričnog sustava.
Manje poznata činjenica je da je Galileo je bio učenumjetnosti, a posebno je bio zainteresiran za tehnikuchiaroscuro. Poznavanje efekta chiaroscura omogućila mu je da prilikom promatranjaMjeseca zaključi da sjenoviti prijelazi imajutopografska određenja, pa je započeo i izračune visina i dubinakratera. Bilo je to snažan argument protiv Aristotelove teorije savršeno oblikovanih nebeskih tijela glatke površine.
Galileo je ustanovio da ono što se tada ljudima činilo kao skup oblaka, je zapravo bilaMliječna staza, zbirzvijezda toliko zgusnut da je nalikovao oblaku. Nakon studija o pjegama ustanovio je da su i zvijezde i planeti oblog oblika. Galileo je u izračunima veličina zvijezda pogriješio, ali su njegovi proračuni bili znatno manji i realniji od tuđih, a time je uklonio neke teorije o veličinama zvijezda, poput Brahove o apsurdnosti veličina zvijezda kojoj se ne bi uočavala godišnja paralaksa.[57]
↑4,04,1Weidhorn, M,The Person of the Millennium: The Unique Impact of Galileo on World History, iUniverse, 2005., str. 155.
↑Finocchiaro, Maurice A, "Book Review—The Person of the Millennium: The Unique Impact of Galileo on World History",The Historian 69 (3), 2007., str. 601.–602.
↑Galilei, Galileo,[1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
↑7,07,17,27,3Vinković, K, "Nedemokratski obračun s papom. La Sapienza popustila manjini. Ukupan broj profesora i predavača na Sveučilištu La Sapienza je 4500, peticiju je potpisalo njih 68.",Hrvatsko slovo, 25. siječnja 2008., str. 29.
↑Pantin, I, "New Philosophy and Old Prejudices: Aspects of the Reception of Copernicanism in a Divided Europe",Stud. Hist. Phil. Sci. 30, 2005., str. 237.–262.
↑Sharratt, M,Galileo: Decisive Innovator, Cambridge University Press, 1995., str. 127.-131., McMullin, E, "The Church's Ban on Copernicanism, 1616", u McMullin, E. (ur.),The Church and Galileo, Notre Dame, 2005., str. 150.-190.
↑Sobel, Dava. „Galileo's Dialogue”. The Globe and Mail. Arhivirano izoriginala na datum 2017-02-28. Pristupljeno 2015-02-06.
↑Finocchiaro, Maurice A,Galileo on the world systems: a new abridged translation and guide, University of California Press, 1997., str. 47.; Hilliam, R,Galileo Galilei: Father of modern science, The Rosen Publishing Group, 2005, str. 96;
↑Plotnitsky, A; Reed, D, "Discourse, Mathematics, Demonstration, and Science in Galileo's Discourses Concerning Two New Sciences".Configurations 9 (1), 2001, str. 37.–64.
↑Geymonat, L,Galileo Galilei, Torino Einaudi, 1983, str. 63.
↑Iovine, F,Galilei e la Nuova Scienza, La Nuova Italia, 1987, str. 2.
↑Pagano, Sergio M,I documenti del processo di Galileo Galilei, Ex aedibus Academicis, 1984, str. 82.
↑Foscarini, Paolo A,Lettera sopra l'opinione de' Pittagorici, e del Copernico, della mobilità della Terra e stabilità del Sole, e del nuovo Pittagorico sistema del mondo, Lazaro Scoriggio, 1615, str. 7.
↑Wallace, Willam A, "Galileo and Reasoning Ex Suppositione: The Methodology of the Two New Sciences",PSA: Proceedings of the Biennial Meeting of the Philosophy of Science Association, Springer, 1974, str. 90.
↑Shea, William R, Artigas, M,Galileo in Rome: The Rise and Fall of a Troublesome Genius, Oxford University Press, 2003., str. 199.; usporedi sa Sobel, D,Galileo's Daughter, Fourth Estate, str. 378.
↑Shea, William R, Artigas, M,Galileo in Rome: The Rise and Fall of a Troublesome Genius, Oxford University Press, 2003., str. 199. i Sobel, D,Galileo's Daughter, Fourth Estate, str. 378.; usporedi s Favaro, A. (ur.),Le Opere di Galileo Galilei, Edizione Nazionale, Barbera, XIX, str. 378.-380. i Sharratt, M,Galileo: Decisive Innovator, Cambridge University Press, 1994., str. 207.
↑Shea, William R, Artigas, M,Galileo in Rome: The Rise and Fall of a Troublesome Genius, Oxford University Press, 2003., str. 199.; usporedi sa Sobel, D,Galileo's Daughter, Fourth Estate, str. 380.
↑Ferris, T,Coming of Age in the Milky Way, William Morrow & Company, 1988., str. 95.
↑Heilbron, John L, "Censorship of Astronomy in Italy after Galileo", u McMullin, E. (ur.),The Church and Galileo, Notre Damme Press, 2005, str. 299.
↑Osim u službenim spisima razlika mišljenja i zaključaka je vidljiva, primjerice, iz Galilejevih pisama.
↑Primjeri vidljivi iz Galilejevih pisama Marku Welseru.
↑Cohen, H. F,Quantifying Music: The Science of Music, Springer, 1984., str. 78.–84.
↑Drake, S,Discoveries and Opinion of Galileo, Doubleday&Company, 1957., str. 237.-238.
↑Brendel, E, "Intuition Pumps and the Proper Use of Thought Experiments",Dialectica, vol. 58, br. 1, 2004, str. 89.-108.
↑Rodolfo Mondolfo, "Il pensiero di Galileo e i suoi rapporti con l’ antichità e con il Rinascimento",Figure e idee della filosofia del Rinascimento, La Nuova Italia, 1963.-1970., str. 118.
↑Linton, Christopher M,From Eudoxus to Einstein—A History of Mathematical Astronomy, Cambridge University Press, 2004., str. 98., 205. i Drake, S,Galileo At Work, Chicago University Press, 1978., str. 157.-168.
↑Thoren, Victor E,Tycho Brahe, Taton / Wilson, 1989., str. 8. i Hoskin, M. (ur.),The Cambridge Concise History of Astronomy, Cambridge University Press, 1999., str. 117.
↑Drake, S; Kowal, C. T. , "Galileo's Sighting of Neptune".Scientific American 243 (6): 1980., str. 74.–81.
↑Finocchiaro, Maurice A,The Galileo Affair: A Documentary History, University of California Press, 1989., str. 167.–176., Galilei, G,Dialogue Concerning the Two Chief World Systems, University of California Press, 1953. (1632.), str. 359.-360. i Ondra, L, "A New View of Mizar",Sky & Telescope vol. 108 br. 4, 2004., str. 74.–75.
