Franjo II. bio je prvi i najstariji sin caraLeopolda II. i cariceMarije Lujze. Kada je njegov otac1. ožujka1792. naglo umro pod sumnjivim okolnostima, Franjo II. postaje carem, ali je još uvijek nepripremljen za tu dužnost. Za razlku od oca, kojega su kritizirali zbogliberalnih nazora, Franjo II. pokazao se kao tipičnireakcionar, a njegovu je vladavinu obilježila stroga državna kontrola i apsolutizam kombinirani s centralizmom.
Za razliku od oca, koji je izbjegavao uplitanje uFrancusku revoluciju, Franjo II. je kao svoj prvi carski čin ušao uFrancuske revolucionarne ratove, želeći zaustaviti liberalizaciju tadašnjeRepublike i vratiti monarhiju, no tu je doživio poraz koji će ga na koncu koštati velikog dijela teritorija za vrijemeNapoleonskih ratova. Prije nego što je ovaj postao carem, Franjo je surađivao s generalomNapoleonom Bonaparteom tijekom njegove invazijeMletačke Republike. Napoleonu je pružio pomoć, a zauzvrat je, nakon potpisivanjaMira u Campoformiju1797., dobio mletačke posjede na području Dalmacije i Istre. Taj je mirovni sporazum označio kraj Mletačke Republike.
Kasnije pak, kada se Napoleon već okrunio za cara (2. prosinca1804.), Franjo II. se pridružio protivnicima novoosnovanogFrancuskog Carstva i ubrzo krenuo u borbu protiv Napoleona. Prvi veći poraz doživio je već1805. godinekod Austerlitza, što je ujedno označilo nastavak Napoleonovih kontinentalnih prodora. Iako je austrijska vojska sudjelovala u svim koalicijskim bitkama u ovoj ili onoj mjeri, sljedeći veliki poraz Franjo II. doživio jekod Wagrama1809. godine. Nakon tog je poraza car morao potpisatiSchönbrunnski mir kojim je Napoleonu ustupio područje južne Hrvatske, Like i Gorskog kotara, pa sve doZagreba. Na tom će području Napoleon proglasitiIlirske pokrajine sa središtem uLjubljani, koje će biti pokrajina Francuskog Carstva sve do1813. godine. Povodom tog mirovnog sporazuma, Napoleon je zaprosio ruku Franjine kćeriMarije Lujze. Tim su vjenčanjem (barem prividno) učvršćene veze između Francuske i Austrije, dvaju protivničkih sila. U međuvremenu, Franjo II. je1804. godine proglasioAustrijsko Carstvo i sebe okrnuo za prvog cara pod titulom Franjo I. To se pokazalo kao dobar potez jer je već dvije godine kasnije,1806., Napoleon ukinutiSveto Rimsko Carstvo i uspostaviti francuskoj podložnuRajnsku Federaciju.
Na polju unutarnje politike, Franjo II. za ministra vanjskih poslova postavljaKlemensa Metternicha, koji će do svog svrgavanja1848., izgraditi strogi apsolutistički sustav koji se oslanjao na strogoj državnoj kontroli i gušenju bilo kakvih liberalnih ideja, a znan je kaoMetternichov apsolutizam. U svemu tome, Metternich će imati carevu potporu.
Nakon pobjede kod Leipziga i prvog Napoleonovog izgnanstva naElbi, Austrija je iniciralaBečki kongres kojemu je od1814. do1815. domaćin bio upravo car Franjo II. Na kongresu se, misleći kako je Napoleonova era gotova, raspravljalo o novoj podjeli Europe i određivanju granica. Glavnu riječ na kongresu imao je Franjin ministar vanjskih poslova Klemens Metternich koji je uspio izboriti iznimno povoljne uvjete za svoju zemlju koji su bili primijenjeni u rezoluciji donešenoj9. lipnja1918. Pitanje Francuske riješeno jerestauracijom Burbonaca i omogućavanjem dolaska na vlastLuju XVIII. Ovaj je kongres u potpunosti etablirao Metternicha i otvorio mu put za provođenje svog apsolutizma.
Nakon Napoleonovog konačnog pada i izgnanstva na dalekuSvetu Helenu, car je pristupio novim pregovorima zajedno s pruskim kraljemFridrikom Vilimom III. i ruskim caremAleksandrom I. koji su, nakon potpisivanja sporazuma uParizu,1815. rezultirali formiranjemSvete alijanse, organizacije koja je kao formalni cilj imala zaštitu suvereniteta i poretka (koji je zapravo bioAncien régime) svake države, dok je zapravo omogućavala europskim velesilama slobodnu intervenciju prilikom unutardržavnih sukoba i gušenje bilo kakvih liberalnih (i nacionalnih) ideja i ustanaka.
Posljednjih dvadeset godina vladavine cara Franje II. obilježilo je uglavnom nemilosrdno provođenje apsolutizma, gušenje nacionalnih pokreta u slavenskim zemljama (uključujući iHrvatski narodni preporod, koji nije toliko gušen, ali su zahtjevi upućivani Beču, kao na primjerDisertacijaJanka Draškovića, bili ili odbijeni ili ignorirani) i slaba aktivnost na vanjskopolitičkom planu.
Franjo II. umro je2. ožujka1835., 43 godine i 1 dan nakon smrti svoga oca, a njegova smrt donijela je brojne sukobe oko njegovog nasljednika. Franjo je imao četiri sina, a najstariji od njih bio jeFerdinand I.. No, kako je on bio malouman, što je bio rezultat bliske rodbinske povezanosti njegovih roditelja, vodile su se polemike treba li uopće voditi državu.Ferdinand I. (V.) na koncu je, unatoč brojnim nesuglasicama, postao očev nasljednik koji će zemlju voditi sljedećih 13 godina.
krunski princ Oton•nadvojvoda Robert*** •nadvojvoda Feliks•nadvojvoda Karlo Ludovik•nadvojvoda Rudolf• nadvojvoda Ferdinand Karlo • nadvojvoda Henrik Marija •nadvojvoda Leopold Franjo** • nadvojvoda Guntram** • nadvojvoda Radbot** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Juraj** •nadvojvoda Stjepan** • nadvojvoda Dominik** • nadvojvoda Fridrik Salvator** • nadvojvoda Andrija Salvator** • nadvojvoda Marko** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Mihovil** • nadvojvoda Franjo Salvator** • nadvojvoda Karlo Salvator** • nadvojvoda Josip Karlo • nadvojvoda Andrija Augustin • nadvojvoda Nikola Franjo • nadvojvoda Ivan Jakob • nadvojvoda Edvard Karlo • nadvojvoda Pavao Rudolf
18. generacija
nadvojvoda Karlo•nadvojvoda Juraj•nadvojvoda Lovro*** • nadvojvoda Gerhard*** • nadvojvoda Martin*** • nadvojvoda Karlo Filip • nadvojvoda Rajmund Josip • nadvojvoda Stjepan • nadvojvoda Rudolf •nadvojvoda Karlo Kristijan• nadvojvoda Karlo Petar •nadvojvoda Simeon• nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Maksimilijan Henrik • nadvojvoda Filip Joakim • nadvojvoda Ferdinand Karlo • nadvojvoda Konrad •nadvojvoda Žigmund** • nadvojvoda Juraj** • nadvojvoda Guntram** • nadvojvoda Leopold** • nadvojvoda Aleksandar Salvator** • nadvojvoda Tadej Salvator** • nadvojvoda Kazimir Salvator** • nadvojvoda Matija** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Bernhard** • nadvojvoda Benedikt • nadvojvoda Josip Albert • nadvojvoda Pavao Lav • nadvojvoda Fridrik Ciprijan • nadvojvoda Benedikt Aleksandar • nadvojvoda Nikola • nadvojvoda Santiago • nadvojvoda Pavao Benedikt
19. generacija
nadvojvoda Ferdinand Zvonimir• nadvojvoda Karlo Konstantin •nadvojvoda Amadeo*** •nadvojvoda Joakim*** • nadvojvoda Bartolomej*** • nadvojvoda Emanuel*** • nadvojvoda Lujo*** • nadvojvoda Feliks Karlo • nadvojvoda Andrija Franjo • nadvojvoda Pavao Ivan • nadvojvoda Karlo Kristijan • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Toma • nadvojvoda Franjo Ludovik • nadvojvoda Mihovil • nadvojvoda Josip • nadvojvoda Emerik • nadvojvoda Emerik • nadvojvoda Kristof • nadvojvoda Aleksandar • nadvojvoda Lovro Karlo • nadvojvoda Vilim • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Ludovik • nadvojvoda Filip • nadvojvoda Nikola • nadvojvoda Konstantin • nadvojvoda Jakob Maksimilijan • nadvojvoda Leopold Amadeo** • nadvojvoda Maksimilijan** • nadvojvoda Leopold** • nadvojvoda Konstantin Salvator** • nadvojvoda Pavao Salvator**
.svg)
.png)
.svg)
