Flamenko je španjolski glazbeni žanr kojeg karakteriziraju snažan, ritmičkiton i koji se često izvodi zajedno s jednako strastvenim stilom plesa kojeg karakteriziraju snažna i graciozna izvedba s često kompleksnim radom ruku i nogu. Izvodi se tokom vjerskih festivala, obreda, crkvenih ceremonija i na privatnim proslavama. Andaluzija u južnoj Španiji je srce flamenka, iako također ima korijene u regijama kao što su Murcia i Extremadura.[1]
Flamenco je jedan od muzičkih fenomena koji je, unatoč svojim pučkim korijenima, nadživio modu usmjeravanu od onih koji kreiraju glazbeni "ukus" mnoštva. Svojom snagom pronalazi sljedbenike vanŠpanjolske. To je živa umjetnost koja upija tendencije svake vrste bez gubljenja svoje osobnosti. Glavna karekteristika flamenca je povezanost sa publikom koja, najčešče, reagira emotivno. Često se naziva i ciganskom umjetnošću zbog utjecaja koji je pridonijela taetnička skupina u "rođenju" i razvoju istog.
Flamenko je do prije nekih sto pedeset godina bio marginalna kultura u tadašnjemšpanjolskom društvu i kao takav nezanimljiv za ostavljanje bilo kakvog traga u pisanoj riječi. Prvi pisci koji pokazuju bilo kakav interes o temi pojavljuju se u 19. stoljeću. Zbog premalo kontakata unutar flamenka nisu bili dobro upoznati sa trenutnim strujanjima unutar žanra. Tadašnji izvođači i znalci bili su u pravilu nepismeni ljudi koji su komunicirali usmenim putem. Zbog svega toga danas postoji mnoštvo nejasnoća i različitih teorija o postanku riječi flamenko.
U rječniku Španjolske kraljevske akademije postoje različita značenja riječi flamenko. Doslovan prijevod jednog od njih bi bio: "Kaže se za izvjesna sociokulturološka manifestiranja opčenito povezana sa španjolskimRomima, a posebiceandaluškim." Također su zanimljiva objašnjenja: "porijeklom iz Flandrije" i "netko ili nešto što je povezano sa tom povijesnom europskom regijom".
