Filozofi na vlasti ilifilozofi kraljevi vladari su uPlatonovojidealnoj državi. Naime, prema Platonu, "ljudski rod se neće rešiti nesreća sve dok rod onih koji se ispravno i istinski bavefilozofijom ne dođe na vlast ili dok oni koji imaju vlast ne počnu da se istinski bave filozofijom".[1]
Platon definišefilozofa prvo etimološki ― kao ljubitelja mudrosti, a zatim i kao onoga ko voli istinsko znanje nasuprot prividima i ko ima pristupidejama, tj. prvobitnim opštostima koje su obuhvaćene određenim pojmom, kakva je npr. Lepota prema bilo kojoj konkretnoj realizaciji lepote (lepoj ženi, lepoj kući, lepoj pesmi itd.). U prilog ideji da su filozofi najbolji vladari Platon crta i slikubroda-države, koja će, uzalegoriju pećine, postati jedna od njegovih najčešće citiranihmetafora: "Pravi kormilar po nužnosti mora voditi računa o godišnjem dobu, nebu, zvezdama, vetru i svemu što pripada toj veštini ako zaista želi da upravlja brodom".[2]
Tokom istorije razni su se vladari navodili kao primeri filozofa na vlasti, a među njima:
Karl Popper smatrao je Platona odgovornim za jačanjetotalitarizma u20. veku, jer su, prema njegovom mišljenju, Platonovi filozofi na vlasti, s njihovim "socijalnim inženjeringom" i "idealizmom" vodili direktno doJosifa Staljina iAdolfa Hitlera (prekoHegela iMarksa).[3] Navodno je iajatolah Homeini bio inspirisan platonskom vizijom filozofa-kralja kada se1920-ih uKomu zainteresovao zaislamski misticizam i PlatonovuDržavu.[4]