Podfilmskom glazbom uglavnom se podrazumijeva glazba koja jeskladana posebno zafilm. Stvara atmosferu (ugođaj) pri gledanju filma i potpomaže njegovupromociju .
Ukoliko bi se film gledao bez glazbene pratnje (ali stonom), doživjeli bi ga dvodimenzionalno bez emocionalne i dublje povezanosti s radnjom. Filmsku glazbu najčešće izvodeorkestri, koji variraju u svojoj veličini.
Filmska glazba pokreće razne emocije kod gledatelja filma: umiruje, straši, uznemirava, potiče osjećaj mržnje ili simpatije.
Glazba nam može unaprijed reći kakav će biti karakter lika u filmu, kao što je to izvrsno prikazala temaDartha Vadera u filmu "Star Wars Episode V"skladateljaJ. Williamsa.
Glazba ne mora biti uvijek skladana za određeni film, a da ga uzdigne i zauvijek se uz njega veže kao što je npr. djeloR. Straussa "Also sprach Zarathustra" u filmu "2001.: Odiseja u svemiru" odStanleya Kubricka.
Može nas predvidljivo voditi kroz film ili zbuniti. Tako se primjerice glazbena dionica izHitchcockovog filmaPsycho, koja je pratila legendarnu scenu tuširanja, kasnije izvodila i u drugim filmovima poput komedije "Policijska akademija". Sličnu sudbinu imala je i poznata glazbena pozadinavelike bijele psineSpielbergova filmaRalje, koja se također ponavljala najčešće ukomedijama.
Pop glazba može isto tako biti dio filma, ali ona uglavnom nije posebno pisana za taj film i najčešće ima drugu funkciju (vidisoundtrack).
