Većina fidžijskih otoka formirana jevulkanskom djelatnošću prije otprilike 150,000,000 godina. Geotermalna aktivnost, mada rijetka, povremeno je prisutna i danas, najčešće na otocimaVanua Levu iTaveuni.[6] Geotermalni izvori na otoku Viti Levu nisu vulkanskog porijekla te imaju niskotemperaturna (cca. 35-60 °C) površinska otpuštanja. Ljudi su na fidžijskom arhipelagu živjeli od drugog tisućljeća prije nove ere; isprva su to biliAustronežani iMelanežani, s nešto malopolinezijskih utjecaja. Europljani su posjećivali Fidži počevši odXVII. vijeka,[7] a nakonkratkog perioda kao nezavisna monarhija, Fidži je1874. godine postaokolonijaBritanskog Imperija. Fidži je do1970. godine imao statuskrunske kolonije, nakon čega je dobio veću autonomiju i statusdominiona. Nakonserije pučeva, vojna vlast je1987. godine proglasilarepubliku. Nakon uspješnogdržavnog udara2006. godine, komodorFrank Bainimarama preuzeo je vlast u zemlji. Nakon što je Visoki sud tri godine kasnije proglasio vojnu vlast nezakonitom,predsjednikJosefa Iloilo, koga je vojska zadržala kao nominalnog državnog poglavara, abrogirao jeUstav iz 1997. godine i ponovo imenovao Bainimaramu kao privremenogpremijera. Kasnije tokom iste godine, Iloila je naslijedioEpeli Nailatikau.[8] Nakon godina odgode, dana17. rujna2014. godine konačno su održaniopći, demokratski izbori na Fidžiju. Bainimarama je pobijedio na izborima, koje su međunarodni promatrači opisali vjerodostojnima.[9]
Fidži je jedna od najrazvijenijih oceanijskih zemalja, što imaju zahvaliti bogatim izvorima minerala, ribe i drva. Nacionalna valuta jefidžijski dolar, a glavni izvozni proizvodi suturizam, radna snaga i flaširana voda.[10] Lokalna samouprava organizirana je na razini gradova i gradskih vijeća, koje nadzire nadležno ministarstvo.[11]
Etimologija
Glavni otok u sklopu fidžijskog arhipelaga zove seViti Levu i upravo iz toga se derivira termin "Fidži", iako se standardni engleski (posredno i fonetizirani srpskohrvatski) izgovor temelji na onome sa susjednih otoka u sklopuTonge. Nastanak termina može se opisati ovako:
Fidžijci su se prvi put urezali u europsku svijet kroz spise članova ekspedicijeJamesa Cooka, koji su ih upoznali uTongi. Opisani su kao zastrašujući ratnici i krvoločni kanibali, graditelji najboljih plovila naPacifiku, ali ne i vrhunski moreplovci. Izazivali su zavist među stanovnicima Tonge, a sve njihove rukotvorine, posebice tkanina i toljage, bile su visoko cijenjene i u velikoj potražnji. Svoj su dom nazivali Viti, ali na Tongi su ga zvali Fisi, tako da je preko ovog stranog izgovora, kapetan James Cook prvi put koristio izraz Fiji (Fidži, op.a.), po kojemu su ti otoci danas poznati.[12]
Inicijalna anglicizirana verzija tonganskog izgovora, "Feejee",[13] koristila se i u drugim izvještajima sve do krajaXIX. vijeka, od strane misionara i putnika koji su posjećivali arhipelag.[14][15]
Portret fidžijskog planinskog ratnika što ga je izradioFrancis Herbert Dufty tokom1870-ih godina. Fidžijci su tradicionalno slovili kao vrlo hrabri i opasni ratnici.
Otkriće Fidžija
Prema dostupnim izvorima, fidžijski arhipelag naseljen je negdje u drugom tisućljeću pne., mnogo prije nego je ekspedicijaAbela Tasmana otkrila to područje uXVII. vijeku. Prvi stanovnici otoka bili suAustronežani, koji su došli s jugaAzije, vjerojatno južneIndokine, prekoTajvana,Filipina,Indonezije iNove Gvineje te su stigli do arhipelaga negdje oko1500. pne.; pretpostavlja se kako su Austronežani bili pomorci u historiji čovječanstva. Nešto kasnije, na područje su se doseliliMelanežani, a kasnije iPolinežani. Fidžijski arhipelag razvijao se prilično autonomno i po plemenskom ustroju s većim brojem zajednica, a negdje uX. vijeku su potpali pod sferu utjecajaCarstva Tuʻi Tonga. Fidžijci su bili poznati kao snažni ratnici i izvrsni brodograditelji.
Prvi kontakt s Europljanima dogodio se1643. godine, kada je ekspedicija predvođenaAbelom Tasmanom otkrila otokeVanua Levu iTaveuni. Godine1774., britanski pomoracJames Cook posjetio jearhipelag Lau na jugu Fidžija, međutim otoci su mapirani tek1789. godine, kada jeWilliam Bligh, protjerani kapetan sHMSBountyja, prošao otokOvalau te je plovio između dvaju glavnih otoka na svom putu zaBataviju. Vodena površina kojom je Bligh plovio danas je znana kaoBligh Water, a otoci su jedno vrijeme bili poznati kao "Blighovi otoci".
Kontakti s Europljanima postali su sve učestaliji tokomXIX. vijeka, a nakon kratkotrajnognezavisnog kraljevstva, Fidži je1874. godine konačnokoloniziran od straneBritanskog Imperija. Osim što su koristili prirodne resurde, Britanci su nakon kolonizacije nastavili koristiti Fidžijce kao jeftinu radnu snagu, a dio otočana prodavan je i u ropstvo te slan naplantaže. Nedugo nakon kolonizacije, posljednji kralj nezavisnog Fidžija,Seru Epenisa Cakobau, posjetio je, sa svoja dva sina,Sydney, gdje je vladala epidemijamorbila.[16] Sva tri Fidžijca su se zarazila, a pogrešna odluka o neaktiviranju karantene na brodu dovela je do širenja epidemije diljem Fidžija; u periodu od1875. do1876. godine, oko 40,000 Fidžijaca umrlo je tokom masovne epidemije morbila,[17] što je bila otprilike trećina tadašnjeg stanovništva.[18] Postoje teorije kako su Britanci namjerno odbili proglasiti karantenu kako bi svjesno proširili bolest na koloniju, međutim za to nema čvrstih potvrda; u svakom slučaju, suvremeni historičari su izrazito kritični prema britanskoj administraciji zbog, u najmanju ruku, grubog nemara, koji je doveo do gubitka nekoliko desetaka tisuća života.[19] Na samom početku britanske kolonizacije, Fidžijci su, u ljeto1875. godine, podigli ustanak, nedugo nakon što jeSir Arthur Hamilton-Gordon postao kolonijalni upravitelj. U višemjesečnom sukobu što ga je sam Hamilton-Gordon nazvao "Malim ratom" (eng.Little War), Britanci su, očekivano, porazili pobunjenike, ali Fidžijci su se još jednom pokazali kao opasni protivnici.[20] Svjesan potrebe za jačanjem kontrole i smirivanjem tenzija, Hamilton-Gordon je uspostavio sustav imenovanih plemenskih poglavica i seoskih namjesnika koji su, s jedne strane, bili direktno odgovorni njemu i provodili su kolonijalnu politiku, dok su, s druge strane, bili zaduženi za smirivanje tenzija među lokalnim stanovništvom. Godine1876., Hamilton-Gordon je utemeljio iVeliko vijeće poglavica, koje je također bilo podređeno njemu. U narednim godinama došlo je do još nekoliko ugušenih pobuna, ali i do masovnog uvoza radnika izIndije, koji su u prisilni rad upadali temeljemindenture.
Ne želeći iskorištavati kolonijalne posjede, Imperij nije dozvolio Fidžijcima da se priključe vojsci tokomPrvog svjetskog rata, tako da je uloga Fidžija u tom konfliktu bila prilično periferna. Ipak, ugledni njemački pomorac, grofFelix von Luckner, uhapšen je od strane fidžijskih vlasti na otokuWakayji, nakon što se skrivao na otoku tokom1917. godine; zanimljivo je kako se von Luckner predao vlastima misleći da su službenici naoružani te da ga lako mogu svladati, dok su oni, zapravo, bili bez ikakvog oružja. Kako je do zahuktavanjaDrugog svjetskog rata Britanski Imperij odustao od svoje zabrane novačenja domaćeg kolonijalnog stanovništva, nekoliko tisuća Fidžijaca sudjelovalo je u borbama u sklopuFidžijske pješadijske regimente, kojom je zapovijedao SirEdward Cakobau, praunuk kralja Cakobaua. Fidži je bila važna bazaSaveznika naPacifičkom frontu, a Fidžijci su se odlikovali hrabrošću tokomkampanje na Solomonskim Otocima.
Odgovorna vlada i nezavisnost
Izgradnja suvremenih političkih institucija uslijedila je nakonDrugog svjetskog rata. Na Ustavnoj konferenciji1965. uLondonu, predložena je ideja potpune nezavisnosti, koju su fidžijski delegati inicijalno odbili, iako im je London rekao da namjerava uspostaviti samoupravu na otocima i pripremiti ih za potpunu nezavisnost; to je dovelo do uspostave odgovorne vlade i kabinetskog sustava, na čijem je čelu bioKamisese Mara, kao prvipremijer Fidžija (inicijalno je titula nosila nazivglavni ministar). Reforme su nastavljene i narednim godinama, kada je uveden dvodomniParlament, a sve je kulminiralo1970. godine, kada jeUjedinjeno Kraljevstvo dalo Fidžiju nezavisnost i statusdominiona. Nakonserije državnih udara1987. godine, Fidži je dokinuo statusdominiona i postaorepublika, međutim ni to nije donijelo trajnu političku stabilnost u zemlji.
Državni udar2000. godine doveo je do nove promjene vlasti, centralnu ulogu u kojoj je imao i komodorFrank Bainimarama, koji je2006. godine sam izveodržavni udar i preuzeo vlast. Visoki sud je2009. godine puč proglasio nelegalnim, što je dovelo do nove krize i smjene na vlasti; prvi moderni, demokratski izbori na Fidžiju održani su tek2014. godine, što je rezultiralo postepenom stabilizacijom političke situacije u državi.
Geografija
Položaj i reljef
Topografska mapa glavnih Fidžijskih otoka.
Fidži je izoliraniarhipelag na jugozapadnomPacifiku, ukupne površine od 194,000 km2, od kojih je cca. 10% kopna. Smješten je točno na pola puta između otočkih državaVanuatua iTonge, nedaleko oddatumske granice; iako 180. meridijan presijecaTaveuni, datumska granica je savijena kako bi cijeli aripelag imao jedinstveno vrijeme (UTC+12). Arhipelag uglavnom čini jedinstvenu cjelinu, izuzev otokaRotume, koji je udaljen oko 410 km od ostatka arhipelaga.
Fidži se sastoji od 332[10]otoka (od kojih je njih 106 naseljeno) te 522 manja otoka ihridi. Ukupna duljina obale iznosi 1,129 km. Najveći i najvažniji otoci suViti Levu iVanua Levu, koji čine oko tri četvrtine ukupne kopnene površine Fidžija. Otoci su mahom planinske strukture te dosežu visinu od 1,324 metra, koliko je visokMount Tomanivi na otoku Viti Levu. Otoci su prekrivenitropskim šumama.
Osim što se na njemu nalazi najviši vrh arhipelaga, Viti Levu je i dom glavnom gradu Fidžija,Suvi, gdje živi gotovo tri četvrtine ukupne populacije. Drugi važni gradovi suNadi, u kojem se nalazi međunarodni aerodrom, teLautoka, drugi grad u državi, važna luka i središte šećerne industrije na Fidžiju.
Fidži imatropsku klimu te je topao tokom cijele godine, uz minimalne ekstreme; premaKöppenovoj klasifikaciji klime, Fidži spada u tropski podtipprašumske klime (Af), mada se u nekim opisima koristi i izraztropska oceanska klima. Topla sezona počinje u studenom i traje do travnja, dok hladniji dio godine traje od svibnja do listopada, s tim da temperature i u tom dijelu godine prosječno iznose 22 °C. Padaline variraju, s tim da su u pravilu veće u toplom dijelu godine i to u unutrašnjosti otoka; veći otoci imaju više padalina na južnim dijelovima nego na sjeveru, što za posljedicu ima jače razvijenu poljoprivredu na tim područjima. Vjetrovi su umjereni, mada secikloni javljaju otprilike jednom godišnje, odnosno deset do dvanaest puta u deset godina.[21][22][23]
Jedan od većih udara dogodio se2016. godine, kada jeciklon Winston pogodio arhipelag, ubio 44 osobe i stvorio štetu od oko 1,000,000,000$.[24][25]
Prema aktualnomUstavu Fidžija iz2013. godine, Republika Fidži jeustavna,parlamentarna iunitarnarepublika svišestranačkim političkim sistemom i izrađenomtrodiobom vlasti. Zanimljivo je kako je ovakva struktura u fidžijskoj politici stupila na snagu tek nakon stabilizacije političke situacije2014. godine, dok je dotad vojska u pravilu držala čelne pozicije u državi i, unatoč postojanjuustava, konstitucionalna prava i strukture nisu bili aktivni u praksi. Godine2018.,EIU je opisao Fidži kao "hibridni režim".[26]
Izvšnu vlast predstavljajuPredsjednik iPremijer. Iako je predsjednik nominalni državni poglavar te je uz to i vrhovni komandant oružanih snaga, s obzirom na izražen parlamentarni sustav u zemlji, premijer je stvarno najmoćnija politička figura u zemlji. Predsjednik se izabire uParlamentu na prijedlog premijera ili vođe oporbe na trogodišnji mandat; njegova je uloga više počasna, ali posjeduje značajne "rezervne ovlasti" u slučaju nacionalne krize. Korištenje tih ovlasti od strane predsjednika pokazalo se, u historijskoj perspektivi, vrlo problematičnim. Premijer se bira na općim izborima u Parlamentu te nominira članove kabineta (njih, u pravilu, između 10 i 25), koje onda potvrđuje Predsjednik. Aktivno biračko pravo stječe se s napunjenih 18 godina života.
Zakonodavna vlast povjerena jeParlamentu, koji je od2013. godine jednodoman; prema ranijim ustavima, Parlament se sastojao odSenata, kao gornjeg doma, iPredstavničkog doma, kao donjeg doma. Ranije je postojalo iVeliko vijeće poglavica, koje je ustavno tijelo sastavljeno od plemenskih čelnika; Veliko vijeće uspostavljeno je još1876. godine, tokom kolonijalne uprave, a raspušteno je2007. godine zbog nemogućnosti surađivanja s tadašnjim čelnikom,Frankom Bainimaramom.
Fidži nominalno ima nezavisnu sudbenu vlast, koja je povjerena sudovima kao temeljnim pravosudnim tijelima. Uz redovne, magistratske sudove, Fidži ima i tri visoka sudska tijela -Visoki sud,Apelacijski sud i Vrhovni sud. Predsjednik Vrhovnog suda ujedno predsjedava i Visokim sudom, dok je Apelacijski sud, zadužen zažalbe, neovisan o druga dva visoka sudišta kako bi se osigurala nepristranost.
Najveće administrativne jedinice na Fidžiju sudivizije, a prema aktualnom ustavu ima ih ukupno četiri -Centralna,Sjeverna,Istočna iZapadna. Na čelu divizija nalazi se komesar/povjerenik (Commissioner), imenovan od strane vlade. Divizije nemaju nekakvih značajnih administrativnih funkcija, ali služe jačanju kooperacija međuprovincijama, koje su sljedeće, niže administrativne jedinice. Provincija ima ukupno četrnaest i imaju vlastita provincijska vijeća; poseban status uživa otokRotuma, koji je zapravo samoupravna jedinica na razini provincije,[27][28][29] iako se radi statističkih potreba svrstava u Istočnu diviziju. Najniže administrativne jedinice sudistrikti, kojih ima ukupno sedamnaest.
Suva iLautoka su jedina naselja sa statusom grada, ali postoji još deset većih naselja koje imaju lokalnu samoupravu i vlastita vijeća.
Od početkaXX. vijeka, fidžijsko stanovništvu je u konstantom porastu, koji je znao iznositi od 6% do gotovo 40% svakih deset godina. Od1901. godine, kada je bilo oko 120,000 stanovnika, do2018., kada je procijenjeno da na Fidžiju živi oko 912,000 ljudi, broj stanovnika se povećao gotovo osam puta. Posljednji redovni popis stanovništva, onaj iz2017. godine, utvrdio je da Fidži ima 884,887 stalnih stanovnika.[30] Gustoća stanovništva iznosi oko 50 stanovnika po km2.
Stanovništvo Fidžija uglavnom je srednje do mlađe životne dobi - udio stanovnika u dobi od 15 do 64 godine je 66%, dok je onih do 14 godina 28.2% - uz mali udio stanovnika starijih od 65 godina (5.6%). Omjer muškaraca i žena gotovo je identičan u svim dobnim skupinama (1.03-1.05), osim u onima starijima od 65 godina, gdje je omjer muškaraca i žena 0.89. Opća očekivana životna dob su 72 godine (2014.), s tim da je ona za muškarce 69.5 godina, a za žene 75 godina.Stopa plodnosti je2014. godine iznosila 2.5;natalitet je za isti period iznosio 19.8, amortalitet 6.0.
Etnički, populaciju Fidžija većinski sačinjavajuFidžijci, koji su mahommelanezijskog porijekla (54.3%), iako mnogi imaju ipolinezijske korijene, teIndofidžijci (38.1%), odnosno potomciindijskih radnika što su ih britanske kolonijalne vlasti selile na Fidži tokomXIX. vijeka. Populacija Indofidžijaca je s godinama postepeno opala, mahom zbog migracija uzrokovanih različitim faktorima,[31] a u kratkom periodu nakonpuča 2000. godine, bili su mete odmazde.[32][33]
Oko 1.2% stanovništva suRotumanci, stanovnici otokaRotuma, čija je kultura bliža onoj stanovnikaTonge iliSamoe, nego onoj s Fidžija. Postoje i manje, ali gospodarski važne grupacijeEuropljana,Kineza te manjina s drugih pacifičkih otoka.
Prema popisu stanovništva iz2007. godine, 64.4% stanovništva izjasnilo sekršćanima, njih 27.9% bili suhinduisti, 6.3%muslimani, 0.8% su bili nereligiozni, 0.3%sikhi, dok su ostale religije bile zajednički zastupljene s 0.3%.[34] Među kršćanima, njih 54% bili sumetodisti, nakon čega slijedi 14.2%katolika, 8.9% sljednikaBožjih skupština, 6%adventista, 1.2%anglikanaca, dok je preostalih 16.1% pripadalo ostalim kršćanskimdenominacijama.[34] Gotovo dvije trećine etničkihFidžijaca su kršćani (mahom metodisti),[34] dok je brojIndofidžijaca među kršćanima razmjerno malen;[35] kada govorimo o omjerima u odnosu na ukupni broj stanovnika, Fidži ima najviše metodista po glavi stanovnika na svijetu.[34]
Do1997. godine, samo jeengleski jezik imao službeni status na Fidžiju, što je bila posljedica dugogodišnje kolonijalne uprave. Tadašnji je Ustav, a to je potvrdio iaktualni Ustav, engleskome dodao još dva službena jezika -fidžijski ihindski.[36]Engleski jezik se mahom koristi u državnoj upravi i administraciji te kaolingua franca, a uzfidžijski uživa status prvog ili drugog jezika za većinu stanovništva.
Fidžijski jezik pripada skupinimalajsko-polinezijskih jezika te ga kao prvi ili drugi jezik koriste gotovo sviFidžijci, odnosno više od polovice fidžijskog stanovništva. Iako je status službenog jezika stekao tek1997., fidžijski jezik se danas često koristi u trgovini.
Treći službeni jezik,hindski, zapravo je lokalna varijantahindskog jezika što su ju "razvili"indijski radnici koje su britanski kolonijalisti slali na rad na Fidži; danas ga većinom govoreIndofidžijci. Među imigrantima je čestkineski jezik, dok regionalni značaj ima irotumanski jezik.
Diljem arhipelaga razvili su se brojni dijalekti fidžijskog jezika koji su i danas u uporabi, a mogu se podijeliti naistočne izapadne; historijski gledano, suvremeni, standardni fidžijski jezik razvio se upravo iz istočnofidžijskog dijalekta, koji je bio osnova prilikom standardizacije.
Fidži ima jednu od bolje razvijenih ekonomija uPacifiku, najviše zbog velikih količina šume, ribe i minerala. Danas se najviše prihoda ostvaruje turizmom i izvozom šećera. Glavni gradSuva, na otokuViti Levu, ujedno je i glavna luka. Fidži je poznat po kristalno čistim vodama,koraljnim grebenima i pješčanim plažama, zbog čega privlači velik broj turista na godišnjoj razini. Fidži je imao značajan gospodarski rast tokom 60-ih i 70-ih godina, ali je tokom 80-ih uslijedila stagnacija, koja je bila dodatno pogoršana pučevima1987. godine.[37]
Fidži ima 815,000 hektara šuma, ali su dostupnije šume u potpunosti posječene. Iako je1987. godine zabranjen izvoz stabala, nastavak intenzivne sječe uslijedio je na području inače slabije dostupnih šuma u unutrašnjosti. Što se industrije tiče, tradicionalno su najvažniješećerne i preradaribe. Od preostalih industrijskih grana, donekle su razvijene drvna, kemijska te industrija građevinskog materijala, ali samo za domaće tržište. Poslije1987. godine, na otoke je pomoću velikih poreznih olakšica privučen značajan strani kapital i otvoren je niz tvornica tekstila i odjeće, ali te su industrije posljednjih godina u opadanju zbog velike konkurencije na azijskom tržištu. Prilično veliki prihodi ostvaruju se i prodajom dozvola stranim ribarima za lov u teritorijalnim vodama Fidžija, a razvija se i komercijalni uzgoj ribe.
Turizam je veoma značajan izvor financija, iako je veliki dio turističkih kapaciteta u vlasništvu stranih kompanija. Najvažniji turistički centri nalaze se naKoraljnoj obali na otokuViti Levu te naotočju Mamanuca, nedaleko odLautoke. Važno turističko središte je i gradNadi, gdje se nalazi međunarodniaerodrom.
Fidžijska kultura jemozaik različitih domorodačkih fidžijskih, indofidžijskih, azijskih i europskih utjecaja, a manifestira se kroz raznovrsne društvene običaje, nacionalnu kuhinju, jezik, folklor, umjetnost i sport. I dok su domorodački običaji vrlo živopisni i predstavljaju integralni dio svakodnevnice većine etničkih Fidžijaca, kultura na arhipelagu se značajno mijenjala tokomXX. vijeka, pod snažnim utjecajem europske i azijske kulture, ali i one susjednih otoka poputTonge iSamoe. To je dovelo do toga da su se nekoć razdvojene kulturne skupine na Fidžiju danas objedinile u jedan veliki, heterogeni, multikulturalni sustav koji je postao dio fidžijskog nacionalnog identiteta.[39]
Fidžijke u tradicionalnoj, ceremonijalnoj odjeći,1935. godina.
Domorodačke fidžijske zajednice bile su vrlo blisko organizirane po plemenskom ključu te su veliki značaj pridavali obitelji, selu i zemlji (vanua). Postojala je interna plemenska hijerarhija s poglavicom na čelu; poglavice su bili nasljedni, mada ne nužno po praviluprimogeniture, što je, zanimljivo, biopolinezijski običaj -Melanežani su svoje poglavice birali po zaslugama (meritokracija). Društvena struktura imala je nekoliko jedinica, najveća od kojih je bilayavusa, koja je obuhvaćala sve živuće nasljednice po svim linijama jedno, deificiranog pretka.
Tradicionalno, Fidžijci su bili dobri obrtnici i graditelji. Žene su bile poznate po lončarstvu, ali i radu s tkaninama, dok su muškarci bili poznati kao dobri brodograditelji, iako su, zanimljivo, bili loši pomorci. Uz to, značajan dio fidžijskog folklora su tradicionalna odjeća te brojni ceremonijalni kostimi.
U pretkolonijalnom razdoblju, fidžijska kuhinja uglavnom se sastojala odkorijenskog povrća,povrća ivoća, ali i različitih kopnenih životinja poputsvinje te različitih ptica. Obalna plemena imala su, u pravilu, iste namirnice, uz dodatak većeg broja ribe i drugih morskih plodova. Hrana je pripremana uz lokalnezačine izačinsko bilje, a uglavnom je pripremana na otvorenoj vatri. U domovima, vatra se uglavnom nalazila u središtu kako bi tjerala insekte i ojačala strukturu krovišta. Posebna metoda pripreme hrane, a koja je popularna i danas, jestlovo, odnosno vrsta zemaljske peći,[41] koja se sastoji od paljenja vatre u rupi u zemlji, obloženoj termootpornim kamenjem.Lovo je vrlo sličan metodihāngi, koji koristenovozelandskiMaori. Metoda se sastoji od zagrijavanja kamenja, nakon čega se hrana umotana u lišće (banane) stavlja u rupu i pokriva zemljom te se kuha dok ne bude spremna, nakon čega se vadi iz zemlje i jede. Ovom tehnikom pripremaju se različita jela, odluka do određenih vrstamesa.
Suvremena fidžijska kuhinja je vrlo raznovrsna cjelina u kojoj se vidi snažan utjecajindijske kuhinje i začina. Uz to, prisutni su utjecaji europske i kineske kuhinje, ali tradicionalna, domaća kuhinja još uvijek je redovita u fidžijskim domovima.
Bure je klasični primjer starofidžijske arhitekture.
Gledajući razvoj različitih grana umjetnosti na Fidžiju, treba napraviti razliku između starofidžijske kulture, koja uključuje često folklorne oblike umjetničkog izričaja karakteristične za domorodačko stanovništvo prije dolaskaEuropljana, te suvremene fidžijske kulture, koja je heterogeni konglomerat domorodačke umjetnosti i euroazijskih utjecaja.
Sukladno jednostavnoj, ali praktičnoj organizaciji plemenske zajednice na "starom Fidžiju", domorodačkaarhitektura rađena je tako da odgovara navedenim potrebama. Seoske kuće bile su pravokutne sa šiljastim krovovima, a zidovi i krovovi su im bili prekriveni različitim biljem.[42] Svako selo imalo je kuću za sastanke te duhovnu kuću, koja se posebno isticala dizajnom; nalazila se uzdignuta na piramidalnoj bazi izgrađenoj od kamena i zemlje. Uz to, krovovi duhovnih kuća bili su znatno duži. Kuća plemenskog poglavice također je bila uzdignuta u odnosu ostale, ali je dizajn krova bio sličniji ostalim domovima, a ne duhovnoj kući.[42]Fidžijska književnost u ovom periodu isključivo jeusmena, dok jemuzika prezentiralapolinezijske utjecaje, iako Fidži geografski pripadaMelaneziji; dominantna muzička forma bili su različiti narativni napjevi kojima su se prenosile tradicionalne priče i legende, a korišteni su različiti tradicionalni instrumenti. Značajan dio starofidžijske umjetnosti bio je iples, posebicemeke, koji je imao žensku (seasea) i mušku (meke wesi) varijantu.
Moderna fidžijska umjetnost razvijala se pod utjecajembritanskih kolonizatora, što je predstavljalo priliv europske kulture, ali i doseljenihIndijaca te, kasnije,Kineza, koji su sa sobom donijeli svoje kulturnoumjetničke običaje. Azijski utjecaji ubrzo su postali vidljivi u arhitekturi jer su doseljenici organizirali svoje domove sukladno običajima u matičnim zemljama, što se zadržalo i do danas. Suvremena urbana arhitektura bila je karakteristično kolonijalna tokom dobrog dijelaXIX. iXX. vijeka, međutim primjeri kolonijalne arhitekture su s vremenom gubili na značaju, kako je Fidži usvajao sve više modernih arhitektonrskih oblika i tako razvijao svoju infrastrukturu. Autohtona fidžijska pisana književnost počela se razvijati tek krajem 60-ih i početkom 70-ih godina XX. vijeka, što je prilično kasno, ali se poklapa s nezavisnošću Fidžija. Krajem 60-ih objavljivani su prvi prozni i pjesnički radovi, a razvojem univerziteta došlo je do osnivanja časopisa i širenja spisateljske djelatnosti. Među značajnijim piscima su akademiciSatendra Nandan (poezija, proza),Vilsoni Hereniko (drama) iSudesh Mishra (poezija).[43] Suvremena muzika razlikuje još uvijek tradicionalne oblike, odnosno narodnu muziku te muziku različitih etničkih grupacija, poput indijske muzike, ali i dobro razvijenu popularnu muziku, koja se počela razvijati tokom 80-ih godina, kada su izvođači poputLaise Vulakoro iLaganija Rabukawaqe postali panpacifičke zvijezde.
Sport je izrazito popularan na Fidžiju, a stanovnici posebno favoriziraju timske sportove s puno kontakta. Daleko najpopularniji sport na otocima jeragbi,[44] a utakmicereprezentacije izrazito su praćene.Ragbi reprezentacija Fidžija je redoviti sudionikSvjetskog prvenstva, gdje joj je najbolji plasman ulazak u četvrtfinale iz1987. godine, što im je bio debitantski nastup, te2007. godine. Izrazito popularan je iragbi 7, gdje jenacionalna reprezentacija jedna od najuspješnijih na svijetu te je2016. godine postala prviolimpijski pobjednik u tom sportu,[45] koji je te godine imao svoj debi na Olimpijadi. Od povezanih sportova, popularan je iragbi 13, u kojem jenacionalna reprezentacija trostruki svjetski doprvak. Fidžijske reprezentacije u svim varijantamaragbija poznate su, kao i neke druge oceanijske reprezentacije, po ratnom plesu što ga izvode prije svakog meča; inicijalno se izvodiocibi (izg. [thimbi]), a kojeg je2012. godine zamijenio novi ratni poklič,bole (izg. [mbolej]).[46] Najpopularniji ženski sport u zemlji jenetbal.[47][48]
Zbog uspjehanacionalne reprezentacije,košarka je također počela dobivati na značaju, dok jekriket, tradicionalno popularan među bivšim britanskim kolonijama, slabo zastupljen na Fidžiju.
Reference
↑U veljači2011. godine, Ured Premijera izdao je priopćenje u kojem navodi kako je ime države službeno promijenjeno iz Republika Otočja Fidži uRepublika Fidži te da je ime službeno navedeno u ustavu iz1997. godine nevažeće (ustav je bio suspendiran od travnja2009. godine). Usporedi:„Country is now officially called Republic of Fiji”. Fijivillage.com. 3 February 2011. Arhivirano izoriginala na datum 22 June 2016. Pristupljeno 22 June 2016. »Država se sada službeno zove Republika Fidži. Stalni tajnik u Uredu Premijera, pukovnik Pio Tikoduadua rekao je da ime, Republika Otočja Fidži, kako je navedeno u ustavu iz1997. godine više nije u upotrebi.«
↑„Fiji: People”. United States of America State department. 28 June 2010. Arhivirano izoriginala na datum 22 January 2017. Pristupljeno 15 September 2010.
↑„Fiji Geography”. fijidiscovery.com. 2005. Arhivirano izoriginala na datum 23 February 2011. Pristupljeno 15 September 2010.
↑„Fiji: History”. infoplease.com. 2005. Arhivirano izoriginala na datum 31 August 2010. Pristupljeno 15 September 2010.
↑Narayan, Paresh; Prasad, Biman (30 May 2006). „The long‐run impact of coups on Fiji's economy: evidence from a computable general equilibrium model”. Journal of International Development19 (2): 149–160. DOI:10.1002/jid.1296. ISSN0954-1748.
↑Rudgard, Olivia; Rothwell, James (18 September 2015). „Never mind the haka – here's the Bole”. elegraph Media Group Limited. Arhivirano izoriginala na datum 5 November 2016. Pristupljeno 4 November 2016.
Wright, Ronald (1986). On Fiji Islands. Original from theUniversity of Michigan, Digitized 5 December 2006. ISBN978-0-670-80634-8. Traces the colonisation of the Fiji Islands, explains how the Fijians have managed to keep their language and culture intact, and describes modern Fiji society.
Derrick, Ronald Albert (1951). The Fiji Islands: A Geographical Handbook. Govt. Print. Dept Fiji, 334 pages, Original from the University of Michigan, Digitized 11 July 2006. Details on Fiji its history and Geography.
Lal, Brij V. (1992). Broken Waves: A History of the Fiji Islands in the Twentieth Century. University of Hawaii Press. ISBN978-0-8248-1418-2. Details of Fiji's History, Geography, Economy.
Mückler, Hermann (2002). „Back to the Chessboard: The Coup and the Re-Emergence of Pre-colonial Rivalries in Fiji”. u: Kolig, Erich; Mückler, Hermann. Politics of Indigeneity in the South Pacific. Hamburg: LIT Verlag. str. 143–158. ISBN978-3-8258-5915-2.
_(Polynesia_centered).svg)
.jpg)
.svg)
