Feliks III. (? - 492) ponekad navođen i kaoFeliks II.[1] bio jepapa od13. ožujka483. do492. godine.
Navodi se kako se rodio urimskoj aristokratskoj porodici čiji su članovi tradicionalno pripadaliSenatu. Prije zaređenja se oženio i imao dvoje djece prije nego što mu je supruga umrla. Jedno od to dvoje djece je kasnije postalo pradjed papeGrgura Velikog.
Feliks III je 483. naslijedioSimplicija, postavši prvi papa koji je na papsku stolicu stupio a da nije bio pod neposrednom vlašćurimskih careva. To je imalo značajne političke posljedice, s obzirom da je Italija tada bila pod vlašćugermanskog kraljaOdoakra koji se suprotstavljao nastojanjimaistočnorimskog caraZenona da svoj autoritet nametne na područja nekadašnjegZapadnog Carstva.
Zenon je 482. donio ukaz poznat kaoHenotikon kojim je nastojao pomiriti "pravovjerno"nikejsko-halkedonsko vjerovanje samijafizitstvom koje je sve više uzimalo maha u istočnim bizantskim provincijama. Papa Simplicije, koji nije bio konzultiran, tu odluku nikada nije prihvatio, smatrajući je izdajomHalkedonskog sabora i podilaženjemhereticima. Njegov nasljednik je, pak, nakon bezuspješnih pokušaja da promijeni carevu odluku, godine 484. donio ukaz oekskomunicira konstantinopolski patrijarhAkakije koji je bio tvorac formuleHenotikona, a također je svrgnut iPetar Mongus, mijafizitski patrijarh Aleksandrije. Ni car ni izopćeni patrijarsi tu odluku nisu priznali, te je tako stvorenaAkakijeva šizma, prvi veliki raskol izmeđuzapadnog iistočnog kršćanstva koji neće biti formalno okončan sve do 519. godine.
↑Danas seFeliks II. općenito smatraprotupapom, ali u prošlosti to nije bio slučaj, te zbog toga drugi istinski papa imenom Feliks službeno nosi redni broj III. Pape Feliks III. iFeliks IV. zapravo su tek drugi i treći papa, koji su nosili to ime.
