Za ostala značenja, vidiEzekija (razvrstavanje).
Ezekija (Jezekija iliHezekija) (hebrejski:חִזְקִיָּ֫הוּḤizqiyyāhu, Khizkiyahu; iliיְחִזְקִיָּ֫הוּYəḥizqiyyāhu, Y'khizkiyahu; "GOSPOD je ojačao"; uspodredi s Ezekijelom) bio je trinaesti po redu kraljJude, odnosno sin kraljaAhaza iAbijah (2 Ljetopisi 29:1), koja je bila kći čovjeka (ne proroka) po imenu Zaharaija. (Abijah je također poznata i kaoAbi (2 Kraljevi 18:1-2).) Vladao je dvadeset devet godina (2 Kraljevi 18:2). Poznat je kao jedan od kraljeva koje navodigenealogija Isusa uEvanđelju po Mateju.
William F. Albright mu je vladavinu datirao u period715-687. pne., dokE. R. Thiele navodi period716-687. pne. Bilo o kojoj kronologiji je riječ, Ezekija je vladao južnim kraljevstvom Juda u trenutku kada je sjeverno kraljevstvo Izrael osvojio i njegove žitelje protjeraoasirski vladarSargon. Juda je apsorbirala mnoge od izbjeglica sa sjevera, a što se zbilo stotinu godina prije uništenja Solomonovog Hrama od stranebabilonskog vladaraNebukadnezara.
Ezekija je za vrijeme Sargonove invazije plaćao danak Asircima, ali je to prestao činiti nakon Sargonove smrti. Nastojeći očuvati nezavisnost svog kraljevstva sklopio je savez saEgiptom, kojim je tada vladala moćnanubijska dinastija. Međutim, kada se pokrenula asirska vojska na čelu s novim kraljemSanheribom, Ezekija se dobro pripremio - Jeruzalem je dobro utvrđen. Tako je veliki dio gradova Jude, uključujućiLahiš, opljačkan i opustošen, ali se Jeruzalem održao. Asirci su na kraju odustali od duge opsade i zadovoljili se plaćanjem danka.
Ezekija je poznat i kao veliki vjerski reformator. Smatra se da jejudaizam za vrijeme njegove vladavine centraliziran, odnosno da su svi vjerski poslovi prešli u ruke Hrama. Također su iz judaizma izbačeni i posljednji tragovipoliteizma, odnosno judaizam je postaomonoteistička religija u potpunom smislu riječi. Zagovornicidokumentarne hipoteze vjeruju da je tzv.svećenički izvorStarog zavjeta nastao upravo za vrijeme Ezekijine vladavine.