| Eugen Kvaternik | |
|---|---|
 Eugen Kvaternik | |
| Rođenje | 31. listopada1825. Zagreb,Hrvatska. |
| Smrt | 11. listopada1871. Ljubča klanac kodRakovice,Hrvatska. |
| Politička stranka | Stranka prava |
| Supružnik | Rozalija (Ružica) Kvaternik (rođ. Homotarić) (? - 13. siječnja 1902.) |
| Zanimanje | političar,pravnik,pisac |
Eugen Kvaternik (Zagreb,31. listopada1825. - Ljubča klanac kodRakovice,11. listopada1871.),hrvatskipolitičar,pravnik,pisac irevolucionar.
Eugen Kvaternik rodio se u Zagrebu 1825. godine u obiteljiRomualda Josipa Kvaternika, profesora povijesti na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji[1] i Marije Antonije Kvaternik, učiteljice u zagrebačkoj ženskoj pučkoj školi. Gimanziju je pohađao u Zagrebu i Rijeci,1840.-1842. Bio je školski kolegaAnti Starčeviću. Dugogodišnju suradnju i prijateljstvo s njim započeo u gimnazijskim danima kada mu je 'Stari' povremeno držao kućne poduke jer je Kvaternik bio boležljive naravi. Studirao je teologiju uSenju, Zagrebu iPešti, ali je nije završio te je prešao na pravo (u Pešti) a u isto vrijeme slušao je i višu pedagogiju.[2] U Hrvatsku se vratio1847. godine i završio studij prava te je položio i učiteljski ispit.[2]1848. godine bio je, po naredbibanaJosipa Jelačića, sa skupinom od 22 mladića upućen u Požešku i Virovitičku županiju vježbati u oružju dragovoljce i suzbijati rad madžarskih emisara.[2] Po povratku u Zagreb položio je odvjetnički ispit te radio kao koncipijent i registrator Banskoga vijeća a kad je isto ukinuto prešao je u financijsku službu. Od rujna1851. godine bavio se odvjetništvom u Brodu na Kupi.[2] Uzdr. Antu Starčevića, svojim je državnopravnim spisima i saborskim govorima položio ideološke i borbeno-političke temeljeStranke prava i pravaškog svjetonazora. Po njihovim zamislima, Stranka prava je od1861. godine bila na čelu hrvatskog narodnog pokreta protivAustrije iUgarske.
Znao je ili poznavao mnoge strane jezike:francuski,talijanski,njemački,ruski,mađarski,slovački,slovenski telatinski jezik.[2]
Zalagao se za samostalnu Hrvatsku, ali je smatrao da je za ostvarenje tog sna neophodna pomoć nekih stranih zemalja. Tako je bio povezan s revolucionarimaItalije,Francuske iRusije, a slovio je kao istaknuti član međunarodnog revolucionarnog bratstva tog doba. Vratio se u Hrvatsku1860. godine, a prognan je još dva puta, dok se1867. godine nije vratio s ciljem ostanka u Hrvatskoj.
Ne vidjevši drugog rješenja za oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti, on8. listopada1871. godine staje na čelo narodnog ustanka uRakovici, poznatog kaoRakovička buna. U želji da ne kompromitira Stranku prava, kao i dr.Antu Starčevića, Eugen Kvaternik preuzima potpunu odgovornost za taj ustanak, premda mu je cilj bio dovođenje stranke na vlast u nezavisnoj Hrvatskoj. Pri tom su mu aktivno pomogliAnte Rakijaš,Vjekoslav Bach,Petar Vrdoljak,Ante Turkalj, braća Čuić... Ustanku su pristupili i pravoslavci iz zahvaćenog područja, a proglašeni politički ciljevi ustanka bili su:
Buna nije uspjela i većina je ustanika poginula, kao i sam Eugen Kvaternik.
Krajina je bila - ističeMilutin Nehajev - zaista ona točka s koje je bilo moguće pokrenuti pitanje o samom opstanku Austrije. U njoj je postojala spremna vojska, skladišta robe za višemjesečno ratovanje, a isto tako i silno nezadovoljstvo koje je i zadnjega kolebljivca moglo uvjeriti da je puška jedino sredstvo koje Austrija razumije. Ali, Kvaternik nije bio Jelačić, nije bio u stanju pokrenuti vojsku u Krajini kao što je to ban s lakoćom učinio god. 1848. U tome je tragedija Rakovice.
– [3]
Godine1921., o pedesetogodišnjici ustanka, kosti Eugena Kvaternika i njegovih suboraca Rakijaša i Bacha prenesene su u zagrebačku katedralu i pokopane uzPetra Zrinskoga iFranu Krstu Frankopana.[3]
Izvor za djela[4]
