Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Eudikotiledone

Izvor: Wikipedija
Eudikotiledone
Primula hortensis, eudikotiledona biljka
Naučna klasifikacija
Carstvo:Plantae
Podcarstvo:Embryophyta
Spermatophyta
Polen vrsta rodaArabis ima tri režnja.

Eudikotiledone ilieudikotide sumonofiletskagranacvjetnica koje su ranije označavane kaotrikolpate iline-magnolidnedikotiledone. Ovaj botanički termin su prvi uveli evolucijski botaničarJames A. Doyle i paleobotaničar Carol L. HottonHotton,1991., da bi naglasili kasniju evolucijsku divergenciju trikolpatnihdikotiledona od ranijih, manje specijaliziranih, dikotiledona.[1]

Bliski odnosi među cvjetnica sa trikolplatnimpolenom su prvobitno viđeni u morfološkim studijamazajedničkih izvedenih svojstava. Ove biljke imaju izrazitu zajedničku osobinu u polenovim zrnima sa tri pločice ili žljeba, paralelnim sa polarnom osi. Kasnijimolekulskobiološki dokazi su potvrdiligenetičku osnovu za evolucijske odnosa međucvjetnicama sa trobridim polenom i dva kotiledona. Termin znači "prave dikodiledone", jer obuhvataju većinu biljaka koje su uključene u dvokotiledone i imajufenotipska obilježja dikotiledona. Izraz "eudikotile(done)" je naknadno široko usvojen ubotanici da se imenuje jedana od dva najvećagranesjemenjača (čine preko 70% od vrsta ove grupe), a monokotiledone su druga granaj. Preostale cvjetnica se ponekad nazivajubazne cvjetnice ili paleodikotiledone, ali ovi termini nisu široko ili dosljedno usvojeni, jer se ne odnose na monofiletsku grupu.[2][3]

Drugo ime za eudicotiledone jetrikolpate, naziv koji se odnosi na rebrastu strukturupolena. Članovi grupe imaju trikolpatni polen, ili oblike koji su iz toga proizašli. Ovakav polen ima tri ili više pora, koje se nalaze u brazdi zvanoj kolpa. Nasuprot tome, većina drugihsjemenjača (koji jegolosjemenjače, jednokotiledone i paleodikotiledone) proizvodi monobrazdni polen, sa jednom porom u različito orijentiranom utoru, zvanom sulkus. Neki botaničari preferiraju ime "trikolpates" da bi se izbjegla konfuzija sa dikotioledonama – nemonofiletskom grupom.[4]

U eukotiledone se svrstavaju brojne poznate biljke i mnoge koje su uobičajene u ishrani, drvećće i ukrasne biljke. Neki uobičajeni i poznati predstavnici su iz porodicesuncokreta (Asteraceae), kao što su običnimaslačak, unezaboravak,kupus i drugi članovi porodiceBrassicaceae,jabuka,ljutići,javori imakadamija. Većina lisnatog drveća sa srednjih nadmorskih visina također pripada eudikotilama, sa izuzecima kao što su drvenaste magnolije itulipani koje pripadajumagnolidima iGinkgo biloba, koja nijeangiosperma.

Naziv "eudikotiledone" (množina) se koristi uAPG sistemu,1998. godine, iAPG II sistemu,2003., za klasifikaciju angiospermi. Odnosi se nakladus, monofiletsku grupu, koja uključuje većinu (bivših)dikotiledona.

Potpodjela

[uredi |uredi kod]

Eukotiledone se mogu podijeliti u dvije grupe:

  • bazne eudikotiledone i
  • jezgarne eudikotiledone.

Bazne su neformalni naziv zaparapfletsku grupu. Jezgarne eudikotiledone su monofiletske grupa. Jedna studija iz2010. Sugerira da se jezarne eudikotiledone mogu podijeliti u dvaogranka:Gunnerales i "Pentapetalae", koja obuhvata sve preostale jezgarne eudikotile.

Pentapetalae se dijele u trikladusa:

Unutar jezgarni eudikotiledona, najveća je grupa "rosida" (saprefiksomeu− = prave, istinske) i "asteride" (jezgarni prefikseu−).

Podjelu eudikotiledona prikazuje slijedećikladogram:[5]

Eudikotiledone

Bazne eudikotiledone (parafiletska grupa uključuje:Ranunculales,Sabiaceae,Proteales,Trochodendrales,Buxales)


U nastavku je detaljnija analiza koja u svakojgrani prikazuje neke zaboravljen porodice i rodove (neraspoređeni rodovi nisu pomenuti):

Napomena: "+ ...." = opcija, kao odvojak prethodne porodice.[6][7][8]

Povezano

[uredi |uredi kod]

Reference

[uredi |uredi kod]
  1. Endress, Peter K. (2002). „Morphology and Angiosperm Systematics in the Molecular Era”. Botanical Review. Structural Botany in Systematics: A Symposium in Memory of William C. Dickison (New York: New York Botanical Garden Press) 68 (4): 545–570. DOI:10.1663/0006-8101(2002)068[0545:maasit]2.0.co;2. ISSN 0006-8101. JSTOR 4354438. 
  2. Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed.. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  3. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. (Judd & Olmstead 2004).
  5. Based on:
    Stevens, P.F. (2001–2014). „Trees”. Angiosperm Phylogeny Website. Pristupljeno 2014-11-17. 
    Stevens, P.F. (2001–2014). „Eudicots”. Angiosperm Phylogeny Website. Pristupljeno 2014-11-17. 
  6. Moore, Michael J.; Soltis, Pamela S.; Bell, Charles D.; Burleigh, J. Gordon & Soltis, Douglas E. (2010). „Phylogenetic analysis of 83 plastid genes further resolves the early diversification of eudicots”. Proceedings of the National Academy of Sciences 107 (10): 4623–4628. DOI:10.1073/pnas.0907801107. PMC 2842043. PMID 20176954. 
  7. Doyle, J. A. & Hotton, C. L. Diversification of earlyangiosperm pollen in a cladistic context. pp. 169–195 in Pollen and Spores. Patterns of Diversification (eds Blackmore, S. & Barnes, S. H.) (Clarendon, Oxford, 1991)
  8. Walter S. Judd and Richard G. Olmstead (2004). „A survey of tricolpate (eudicot) phylogenetic relationships”. American Journal of Botany 91 (10): 1627–1644. DOI:10.3732/ajb.91.10.1627. PMID 21652313. 

Vanjske veze

[uredi |uredi kod]
Eudikotiledone naWikimedijinoj ostavi
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Eudikotiledone&oldid=41373638
Kategorija:
Sakrivena kategorija:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp