Glavna reljefna cjelina zemlje jeEtiopska visoravan koja zauzima više od polovice državne površine. Ona se sastoji se od visokih ravnjaka koje ispresijecaju duboke riječne doline, međusobno razdvojene visokim planinama, od kojih je najvišaRas Dašan (4620 m).Dolina velike rasjeline (Great Rift Valley) prolazi kroz zemlju u smjeru sjeveroistok-jugozapad i dijeliEtiopska visoravan na veći sjeverozapadni i manji jugoistočni dio. Klima i biljni pokrov ovise prvenstveno o nadmorskoj visini, najbolji uvjeti za poljoprivredu su na visinama od 1700 do 2500 m.
Zemlja ima visoki centralni plato čija visina varira od 1800 do 3000 metra. Najviši vrh Etiopije je Ras Dašan sa visinom od 4620 metra iznad nivoa mora.
Nadmorska visina i geografska dužina određuju tri klimatske zone: hladnu zonu iznad 2400 metra gde temperatura varira od blizu leđenja do 16 °C; umerena zona na visini od 1500 do 2400 metra sa temperaturama od 16 °C do 30 °C; i topla zona ispod 1500 metra sa tropskim i suvim uslovima gde dnevna temperatura varira od 27 °C do 50 °C. Kišna sezona traje od sredine juna do sredine septembra.
Historija Etiopije je po mnogo čemu jedinstvena među afričkim zemljama. S izuzetkom kratkog razdoblja uočidrugog svjetskog rata1936–1941. kada je bila podtalijanskom vlašću, zemlja nikada nije bila evropska kolonija.
Prva zabilježena država na području Etiopije bilo jeKraljevstvo Damot, kojeg je naslijedilo puno moćnijeAksumsko Carstvo, ono se od1. vijeku n.e razvilo u pomorsku i trgovačku silu naCrvenom moru. Zemlja je primilamonofizitskokršćanstvo u4. vijeku, a vrhunac snage dosegnula je u6. vijeku kada je kontrolirala i južni dioArapskog poluotoka. Nakon širenjaIslama od7. vijeka nadalje važnost Aksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale odsjeklo je državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu utjecaja kaoEgipat iSudan na sjeveru.
U 14. i15. vijeku etiopska je država uspijevala održati premoć nad muslimanskimsultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku16. vijeka njen je opstanak doveden u pitanje. Tada jePortugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspjeha1543. pobijeđen je islamski vojskovođaAhmad Granj. S portugalskim vojnicima stigli su ikatoličkimisionari pa je Etiopija u kratkom razdoblju na početku17. vijeka bilakatolička zemlja. Ipak,1632. učvršćena je tradicionalna monofizitska doktrina, a svi su kontakti s Evropljanima prekinuti.
U područja južne Etiopije opustošena ratovima smuslimanima počeo se tokom16. vijeka u sve većem broju s juga doseljavati stočarski narodOromo čije su pripadnike etiopski starosjedioci smatrali barbarima, dijelom i zbog njihovih animističkih vjerovanja. U 18. i prvoj polovici19. vijeka dolazi do slabljenja središnje države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski kršćanski kulturni krug.
Razdoblje slabih careva završava1855. kada je carsko prijestolje zauzeoTevodros II. On i njegovi nasljedniciJohanes IV iMenelik II uspjeli su očuvati etiopsku nezavisnost pred nadirućom evropskom kolonizacijom, a Menilek je1896. pobijediotalijansku vojsku u Bitci kodAdve. U sljedećih četrdeset godina Etiopija se modernizirala, proširila prema jugu i znatno obogatila izvozomkave. Godine1930. prijestolje je preuzeocarHaile Selasije koji je ubrzao modernizaciju zemlje po evropskim uzorima. Ipak, nije uspio zaustaviti talijansku vojsku u drugom pokušaju osvajanja zemlje pa je razdoblje talijanske okupacije od1936. do1941. proveo u egzilu.
Nakondrugog svjetskog rata Haile Selasije je uspio zadržati vlast i pripojiti bivšu talijansku kolonijuEritreju Etiopiji dobivajući na taj način izlaz na more, ali je od kraja1960-ih počeo rasti otpor prema njegovoj politici. Nezadovoljstvo je kulminiralo1974. vojnim udarom u kojem je car svrgnut i vjerojatno ubijen. Pučisti, okupljeni u vijeću Derg pod vodstvommajoraMengistu Haile Mariama približili su zemljuSovjetskom Savezu, a politika kolektivizacije i prisilnog otkupa žita uzrokovala je veliku glad1984. (povod za prviLive Aid koncert).
Pad komunizma1991. značio je i propast Mengistuova režima kojeg su porazili ujedinjeni gerilci iz sjeverne provincijeTigraj iEritreje koja se desetljećima borila za nezavisnost. Nova vlada predvođena gerilskim vođom Melesom Zenawijem dala je široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznala nezavisnost Eritreji, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan privredni rast. Dodatne probleme za vladu donio je rat s Eritrejom oko graničnog spora koji je trajao od1998. do2000. i u kojem je poginulo nekoliko hiljada ljudi.
Etiopija je zajednica više naroda koji se razlikuju po jeziku i vjeri.Na sjeveru ziveAmhari iTigranjesemitskog porijekla cine 35% stanovništva. Uz njih živeOromi 40% naseljeni na jugu,Somali 6% iAfari 4% hamitskog porijekla na istoku uglavnomnomadi. Na jugozapadu prevladavajuSidame, razni Omotski narodi i nilotska plemena, od kojih su 8% animisti uz ponekeprotestante. Po gradovima a naročito uGondaru ima iŽidova takozvanihFalaša. Religijska slika je vrlo složena većina stanovnika koja živi na sjeveru EtiopijeAmhari iTigranje su pripadniciEtiopske pravoslavne tevahedo Crkve uz njih i brojniOromi su pripadnici te crkve (ukupno oko 45% stanovništva pripada ovoj crkvi). Od početka20. vijeka u Etiopiju dolaze brojni evropski misionari, naročito izNjemačke i šire protestantizam, tako da su danas oko 16% Etiopljana protestanti, to se najviše odrazilo među Omotskim narodima, uz neštoOroma. Etiopija je prihvatila kršćanstvo još u4. vijeku. Islam velika religija koja se iz Arabije proširila na sve krajeve našla je veliki broj sljedbenika među etiopljanima, tako da ima oko 1 / 3muslimana, naročito na istoku i jugu međuSomalcima, ali i međuAfarima iOromima.Animističkim vjerovanjima pripadaju narodi iz nilske etničke skupine poputKunama, Masaia i omotskih skupinaSidama ukupno oko 5% populacije.U gradovim živi oko 16% stanovništva najveći je glavni gradAdis Abeba sa 2.6 miliona stanovnika zatimDire Dava,Harar,Džima iGondar.
jezici pripadaju afrazijskoj porodici, među kojima omotski, kušitski, nilotski, etiopski, berta, kumuz i druge skupine. Službeni jezik jeamharski. 90 jezika bez gamo, gofa i dawro koji su nastali podjelomgamo-gofa-dawro jezika. Pet jezika je izumrlo
Vladajuća religija u Etiopiji jeKršćanstvo (Pravoslavci 44% i drugi kršćani 19%). Druga religija u državi jeIslam. Do 1980-ih u Etiopiji je bio i značajan brojŽidova.
Funkcionisanje etiopskih institucija je određeno ustavnim tekstom potvrđenim i ratifikovanim decembra1994. i koji je stupio na snagu22. avgusta 1995.
Zakonadavna vlast se sastoji iz dva doma Narodne skupštine, sastavljene od 548 poslanika koji se biraju svakih pet godina i zaduženi su za donošenje zakona, finansije i budžet. Federalna skupština se sastoji od 108 poslanika koje biraju predstavnici regiona i ima prvenstveno ulogu zaštite ustava.
Izvršna vlast ima veće nadležnosti i čine je predsednik i premijer. Predsednik ima počasnu ulogu i nema stvarnu moć. Bira ga narodna skupština na šest godina. Sadašnji predsednik je Girma Volde-Gijorgis Luča, poreklom Oromo, izabran u oktobru 2001. Premijer vodi politiku zemlje, on bira osamnaest člana svog kabineta. Bira ga partija koja ima većinu u skupštini, ima mandat na pet godina koji može da se obnovi jednom. Sadašnji premijer jeMeles Zenavi.
Sudska vlast počiva na Federalnom vrhovnomsudu, koji je ustavom odvojen od zakonodavne i izvršne vlasti.
Etiopija je jedna od najsiromašnijih afričkih zemalja, mnogi Etiopljani zavise od pomoći hranom iz inostranstva. Posle revolucije 1974. etiopska privreda je vođena kao socijalistička privreda, sa jakom državnom kontrolom i veliki deo privrede je prebačen u javni sektor. Od 1991. privreda se okrenula prema decentralizaciji i tržišno orijentisanoj privredi. Godine 1993. počela je postepena privatizacija industrije, bankarstva, poljoprivrede i trgovine.
Poljoprivreda čini 41% bruto domaće proizvodnje, 80% izvoza i zapošljava 80% radne snage. Glavni izvozni proizvod je kafa koja čini 65% do 75% etiopske zarade od izvoza. Kafa je kritična za etiopsku privredu, koja je 1999. zaradila 267 miliona dolara od prodaje 105.000 tona kafe. Prema trenutnim procenama kafa čini 10% etiopskog bruto domaćeg proizvoda, i više od 15 miliona ljudi (25% stanovništva) živi od sektora kafe. Etiopija uzgaja sve vrste žitarica, kikiriki, kafu, čaj, cveće, kao i voće i povrće.2002. Etiopija je izvezla 29.000 tona voća i povrća i 10.000 cveća.
Etiopija je prva zemlja u Africi i među prvih deset na svetu po stočarstvu. Ovaj sektor uključuje 35 miliona goveda, 12 miliona ovaca i 10 miliona koza. Sa 3,3 miliona košnica Etiopija je prva zemlja proizvođač i izvoznik meda i pčelinjeg voska u Africi.
Industrija je na prvom nivou razvoja i čini oko 15% bruto domaćeg proizvoda. Industrija se uglavnom bavi proizvodnjom prehrambenih proizvoda, tekstila, odeće, kožne odeće, cipela, tašni, drvna industrija (Etiopija poseduje 2,5 miliona hektara šume), proizvoda od kaučuka i plastike, hemijskih proizvoda, sastavljanje automobila i karavana.
Abir, Mordechai (1968). Ethiopia: The Era of the Princes; The Challenge of Islam and the Re-unification of the Christian Empire (1769–1855). London: Longmans.
Beshah, Girma and Aregay, Merid Wolde (1964). The Question of the Union of the Churches in Luso-Ethiopian Relations (1500–1632). Lisbon: Junta de Investigações do Ultramar and Centro de Estudos Históricos Ultramarinos.
Selassie I., Haile (1999). My Life and Ethiopia's Progress: The Autobiography of Emperor Haile Selassie I. Translated by Edward Ullendorff. Chicago: Frontline. ISBN0-948390-40-9.
Deguefé, Taffara (2006).Minutes of an Ethiopian Century, Shama Books, Addis Ababa,ISBN99944-0-003-7.
Hugues Fontaine,Un Train en Afrique. African Train, Centre Français des Études Éthiopiennes / Shama Books. Édition bilingue français / anglais. Traduction : Yves-Marie Stranger. Postface : Jean-Christophe Belliard. Avec des photographies de Matthieu Germain Lambert et Pierre Javelot. Addis Abeba, 2012,ISBN978Uneseni ISBN nije važeći.–99944–867–1–7. English and French.[1]
Henze, Paul B. (2004). Layers of Time: A History of Ethiopia. Shama Books. ISBN1-931253-28-5.
Marcus, Harold G. (1975). The Life and Times of Menelik II: Ethiopia, 1844–1913. Oxford, U.K.: Clarendon. Reprint, Trenton, Nj: Red Sea, 1995.ISBN1-56902-009-4.
Mauri, Arnaldo (2010).Monetary developments and decolonization in Ethiopia, Acta Universitatis Danubius Œconomica, VI, n. 1/2010, pp. 5–16.[2] and WP[3]
Murphy, Dervla (1968).In Ethiopia with a Mule. London: Century, 1984, cop. 1968.N.B.: An account of the author's travels in Ethiopia. 280 p., ill. with a b&w map.ISBN0-7126-3044-9
Rubenson, Sven (2003). The Survival of Ethiopian Independence (4th izd.). Hollywood, CA: Tsehai. ISBN0-9723172-7-9.
Alessandro Bausi & S. Uhlig, et al. (eds.) (2014).Encyclopaedia aethiopica, Vol. 5: Y-Z and addenda, corrigenda, overview tables, maps and general index. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
Ulrich Braukämper:Islamic History and Culture in Southern Ethiopia. Collected Essays.Lit Verlag, Münster 2002,ISBN3-8258-5671-2.
Martin Fitzenreiter, Katrin Hildemann:Äthiopien. Handbuch für individuelles Entdecken. Reise-Know-How-Verlag, Bielefeld 2007,ISBN978-3-8317-1544-2.
Alain Gascon:La Grande Éthiopie, une utopie africaine. CNRS éditions, Paris 1995,ISBN2-271-05235-1.
Dieter H. Kollmer, Andreas Mückusch (Hrsg.):Horn von Afrika. Wegweiser zur Geschichte. Im Auftrag des Militärgeschichtliches Forschungsamt. Verlag Ferdinand Schöningh, Paderborn/München/Wien/Zürich 2007,ISBN3-506-76397-0.
Aram Mattioli:Experimentierfeld der Gewalt. Der Abessinienkrieg und seine internationale Bedeutung 1935–1941. Orell Füssli, Zürich 2005,ISBN3-280-06062-1.
.svg)
_-_ETH_-_UNOCHA.svg)
.svg)
