Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Eteokle

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o Edipovom sinu. Za drugu mitsku ličnost istoga imena, viditeEteokle (Andrejev sin).
Eteokle i Polinik,Giovanni Battista Tiepolo.

Eteokle (starogrčki:Ἐτεοκλῆς) bio je, ugrčkoj mitologiji, bio je kraljTebe, sinEdipa iJokaste ili, po drugoj verziji,Euriganije. Njegovo ime potiče iz ranijeg oblika*Etewoklewes (ἘτεϜοκλέϜες), što znači "vrlo slavan". Misli se daTawagalawas predstavljahetitski oblik tog imena.[1] Edip je u neznanju ubio svog ocaLaja i potom se, takođe nehotice, oženio vlastitom majkom. Kad se spoznalo o čemu se radi, Edip je otišao u progonstvo iz Tebe, a vlast je prešla na njegova dva sžina, Eteokla iPolinika. Međutim, budući da je Edip na njih bacio kletvu, dvojica braće nisu mogla u slozi deliti vlast. Eteokla je nasledio njegov ujak,Kreont, koji je vladao u ime Eteoklova sinaLaodamant.[2] Ovog sina su Eteoklu pripisali kasniji autori, pošto je on, premaEshilu, kao i njegov brat Polinik, umro bez dece.[3]

Edipova kletva

[uredi |uredi kod]

UTebaidi, jednoj odkikličkih epopeja iztebanskog ciklusa, koja je danas izgubljena, pričalo se o tome kako je Edip na svoje sinove bacio kletvu zato što su u dva navrata iskazali nepoštovanje prema njemu. Prvi put se to dogodilo kad su ga posluživali za stolom i tom prilikom koristiliKadmov srebrni stol i zlatni vrč, što je on bio strogo zabranio.[4] Osim toga, dvojica braće poslužila su mu bedreni deožrtvene životinje umesto ramena, koje je on po svom mišljenju zasluživao. Edip se razgnevio i pomolio seZevsu da mu sinovi poginu u međusobnom okršaju.[5] Međutim, uSofoklovojtragedijiEdip na Kolonu kaže se da je Edip želeo da ostane u Tebi, ali da ga je prognaoKreont. Edipova dva sina posvađala su se oko toga ko će vladati Tebom, no naposletku Eteokle dobio podršku Tebanaca i izgnao Polinika, koji je potom otišao Edipu i od njega zatražio blagoslov za ponovno osvajanje vlasti, ali ga je otac umesto toga prokleo i rekao mu da će pasti od bratovljeve ruke.[6]

Sukob oko vlasti

[uredi |uredi kod]

Ima nekoliko verzija o tome kako su Eteokle i Polinik delili vlast nad Tebom nakon Edipova odlaska iz grada. PremaHelaniku, Eteokle je ponudio bratu da bira vlast nad gradom ili udeo u očinskom imetku. S druge strane, premaFerekidu, Eteokle je silom prognao Polinika i zadržao za sebe i vlast nad Tebom i imovinu.Pseudo-Apolodor iDiodor Sicilijski kažu da su se braća dogovorila o zajedničkoj vladavini, i to tako što će svaki naizmenično vladati godinu dana i tako se smenjivati na prestolu; međutim, Eteoklu je pripala vlast tokom prve godine, a kad se ona navršila, odbio je predati vlast bratu.[7]

Dok je Eteokle vladao u Tebi, Polinik je prvo otišao kraljuTezeju uAtini, a zatim kraljuAdrastu uArgu, gde se oženioArgijom, kraljevom ćerkom, nakon što su jesilovao. Adrast mu je obećao pomoć u pohodu na Tebu. Polinik je dobio i podrškuprorokaAmfijaraja tako što je prorokovoj supruziErifili poklonio ukletuHarmonijinu ogrlicu.Sedmorica protiv Tebe tad su napala Tebu, ali nisu uspeli u svojoj nameri da zauzmu grad. Tokom napada Polinik i Eteokle sukobili su se u dvoboju i usmrtili jedan drugoga.[7][8][9]

Reference

[uredi |uredi kod]
  1. Hoffner 2009, str. 297
  2. Hoffner 2009, s.v. Eteokle
  3. theoi.com: The Plays of Aeschylus; translated with notes by Herbert Weir Smyth;Epigonoi.
  4. Gantz 1993, str. 502
  5. Gantz 1993, str. 503
  6. Sofokle,Edip na Kolonu,1350–1395.
  7. 7,07,1Pseudo-Apolodor,Biblioteka,III, 6, 1.
  8. Pseudo-Apolodor,Biblioteka,III, 6, 2.
  9. Pseudo-Apolodor,Biblioteka,III, 6, 3.

Literatura

[uredi |uredi kod]
  • Gantz, Timothy (1993). Early Greek Myth. Baltimore: Johns Hopkins University Press. 
  • Hoffner, Beckman (2009). Letters from the Hittite Kingdom. Atlanta: Society of Biblical Literature. 
  • Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga. 
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Eteokle&oldid=41402967
Kategorija:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp