| Socijalistička revolucionarna partija Партия социалистов-революционеров | |
|---|---|
 | |
| Lider | Viktor Černov |
| Osnovana | 1902. |
| Raspuštena | 1940. |
| Država |  Rusko Carstvo |
| Ideologija | Socijalizam Narodnjaštvo (populizam) Antibolješevizam Nacionalizam |
| Politička pozicija | ljevica |
| Međunarodno članstvo | Druga Internacionala Socijalistička radnička Internacionala |
| Boje | crvena |
Socijalistička revolucionarna partija (ruski:Партия социалистов-революционеров;akronim:PSR, odruskogПСР), poznatiji po svom skraćenom imenuEseri (ruski:эсеры, odСР (latinički izgovor:es-er), koja je skraćenica odсоциалисты-революционеры – "socijalisti-revolucionari"), bila jeruskapartija koja je predstavljala glavnu alternativuSocijaldemokratskoj radničkoj partiji tokom posljednjih godina vladavine caraNikolaja Romanova.[1]
Eseri su bili poznati kao partija koja ne preza od političkihatentata, na njih je pala sumnja da su ih izvršili najmanje stotinu, oni se nikad do kraja nisu odrekli terorizma kao metoda političke borbe. Njihov član ranio je iVladimira Iljiča Lenjina1918. godine.[1]
Socijalistička revolucionarna partija osnovana je1901. kao partija agrarnih socijalista, okrenutaruskom selu gdje je bila njihova baza. Oni su bili ideološki nasljedniciNarodnjaka (populista) iz19. vijeka. Njihov program se ukratko svodio na potrebu provedbeagrarne reforme i decentralizacije zemlje i struktura vlasti.[1]
NakonFebruarske revolucije1917. bili su najsnažnija i najvećasocijalistička partija u Rusiji. Odfebruara dooktobra1917. njeni članovi držali su najutjecajnije političke pozicije u zemlji,Aleksandar Kerenski bio je ministar pravosuđa, a nakon toga i premijer, aViktor Černov ministar poljoprivrede, ukratko imali su silan utjecaj na rad privremene vlade.[1]
Eseri su na izborima za Ustavotvornu skupštinu, održanima unovembru1917, osvojili 410 mjesta (za usporedbuboljševici samo 175)[1], ali su se duboko podijeljeli oko pristupaOktobarskoj revoluciji. Njihova radikalna frakcijaLijevi socijalistički revolucionari, pridružila se boljševicima i sudjelovala u radusovjetske vlade sve dojula1918. kad su ih boljševici na Sveruskom kongresu sovjeta izbacili iz vlade.[1]
Nakon tog su se pridružilibjelogardejcima uRuskom građanskom ratu u kom su nakraju pobjeđeni odLenjinovihboljševika.
