Grad je osnovan782. pne. na rijeciHrazdanu na zapadu zemlje, na istočnoj strani podnožja planine Ararat. Grad ima vrlo turbulentnu povijest punu raznih bitaka, paleža i potresa. Nakon skoro tri tisućljeća postojanja, ovaj grad postao je glavni grad Armenije nakonPrvog svjetskog rata iarmenskog genocida. Grad se relativno brzo razvio u 20. vijeku, kad je od malenog grada s nekoliko tisuća stanovnika narastao u glavno kulturno, umjetničko, industrijsko i političko središte zemlje.
Godine 2007., broj stanovnika Erevana procjenjen je na 1.107.800 stanovnika, dok aglomerizacijsko područje okuplja oko 1.245.700 stanovnika, što je više od 42 % ukupne populacije zemlje.[2]
Erevan je jedan od najstarijih gradova koji imaju i pisanu potvrdu o svom nastanku. U ovom slučaju to je natpis naklinastom pismu u kamenu koja svjedoči o početku gradnje utvrde.Arheološki nalazi dokazuju da jeurartijanska vojna utvrda zvanaErebuni (Էրեբունի) ustanovljena 782. pne. po naređenju kraljaArgištisa I. na mjestu današnjeg Erevana, kako bi služila kao stražarska utvrda protiv barbarskih napada sa sjevernogKavkazа, te je zbog toga jedan od najstarijih gradova na svijetu. U ovo vrijeme urartijske moći u gradu je napravljen sustav zanavodnjavanje. Vijek kasnije, kako bi nadomjestio napušteniErebuni, kraljRusa II. nekoliko kilometara sjevernije daje izgraditi tvrđavuTeišebani.[3] Ovo postaje glavni grad sjeverne pokrajine, te služi kao skladište za prikupljene proizvode koji se kasnije šalju u glavno središte kraljevstva,Tušpu. Grad su590. pne. opljačkali i spaliliMedijci, savezniciSkita.
Pri završetku urartijskog razdoblja, vladajuća dinastijaOrontida uvelike doprinosi obnovi grada. Od 6. do 4. vijeka pne. grad je jedan od glavnih armenskihsatrapskih središta uAhemenidskom Carstvu.
Zbog nedostatka historijskih dokaza, razdoblje između 4. i 3. vijeka pne. poznato je kaomračno doba Erevana.
Grad doživljava intenzivniji razvoj uSrednjem vijeku, a prva crkva u Erevanu, crkva sv. Petra i Pavla, izgrađena je u 5. stoljeću (srušena je1931. godine). Nakon više pokušaja u 640-ima, Arapi osvajaju grad658. godine.[4]. Ovo postaje drugi po važnosti grad u regiji nakonDvina, koji ostaje glavno ekonomsko središte sve do 11. vijeka. Arapi u svom pokušaju ovladavanja armenskim stanovništvom, što je uključivalo i masovna preobraćenja, nalaze na žestoki otpor stanovništva i prisiljeni su na kompromise. Od tad vladajućekalife toleriraju kršćanstvo i daju Armencima široku autonomiju. U Erevanu je razdoblje mira i prosperiteta trajalo sve do pobuna740., kad je grad opljačkan i djelomično zapaljen. Ponovnu djelomičnu autonomiju grad dobiva tek850., kada na vlast dolazi budući armenski kraljAšot I., čime započinje era vladavineBagratida.
Godine920., uz pomoćBizanta, kraljAšot II. reintegrira Erevan i regiju u kraljevstvo[4]. U 10. stoljeću, zbog svoje ekonomske i vojne moći, grad postaje središte istočne Armenije. Sve do 11. stoljeća grad je bio dio bagratidskog kraljevstva, nakon čega je tajno ponuđen Bizantu1023., da bi na kraju dospio pod vlastSeldžuka. Nakon smrti kralja1041.,bizantski carMihajlo V. Kalafat zauzima Erevan, Ani i dolinu Ararata.[5] Drugi napad Seldžuka bio je vrlo koban za tu regiju, te se bizantske snage povlače u grad Ani.[6]Seldžuci pljačkaju i pale grad, te na kraju preuzimaju apsolutnu kontrolu nad kraljevstvom1064. godine.[6] U 12. vijeku Gruzija postaje regionalna vojna sila i ulazi u savez sa Armencima kako bi otjerala turske vladare. Erevan je ponovno zauzet 1201., te obnovljen tjekom idućih dvadeset godina, što je razdoblje poznato kao „zlatno doba grada“. Od 1225., počinjuturkmenske imongolske invazije na grad, nakon čega Erevan dobiva mongolsku vlast koja ipak ima određenu toleranciju prema kršćanima. Od 1256., Erevan postaje glavni grad jednog od četiriulusa (regije) uMongolskom Carstvu. U 13. vijeku nastupa kriza i glad zbog koje stanovništvo opet napušta Erevan. Nakon više valova napada,1387.,Tamerlan opostušuje grad i cijelo okolno područje.[7].
Razdoblje 16. i 17. vijeka je još jedan mračan period u povijesti grada. U tom razdoblju grad je poslužio kao bojno polje izmeđuPerzijaca iTuraka, da bi uslijedili napadi Arapa i Mongola, te nakraju i veliki potres koji je skoro u potpunosti uništio grad.[3] Neki ostaci iz tog perioda vidljivi su još i danas.[3]
Kad je grad 1827. zauzelaCarska Rusija on je imao tek oko 12.500 stanovnika od kojih pola nisu bili Armenci. U tom razdoblju ponovno je zavladao mir i počeo je blagi demografski rast[8] i grad dobiva status glavnog grada pokrajine, a od 1849. i gubernije[9].
Poštanska marka iz sovjetskog rezdoblja - kip Davida Sasuncija.
Početkom 20. vijeka Erevan je bio samo malo provincijski grad od 30.000 stanovnika na vratima Ruskog Carstva.[8] Godine1918., Erevan postaje glavni gradNezavisne Republike Armenije i to ostaje sve do1920. godine. Urbanist Aleksandar Tamanian transformira cijeli grad u dostojni glavni grad te republike. Ova iznimna promjena u potpunosti mijenja lice grada gradnjom novih četvrti, cesta, mostova, zračne luke, te na kraju 1980. i metroa.[10]
Erevan je ostao glavni grad Armenije i nakon uključenja uSovjetski Savez 1920. godine. Dvije godine kasnije status glavnog grada uTranskavkaskoj Sovjetskoj Republici prepuštaTbilisiju. Godine 1936., Erevan ponovno postaje glavni grad noveArmenske Sovjetske Socijalističke Republike, te nakraju 1991. treće nezavisne republike Armenije. Prosvjedi održani 1988. za nezavisnostGorskog Karabaha jedna su od posljedicaperestrojke i želje za nezavisnošću sovjetskih republika. Potres 7. prosinca 1988. usporio je ovaj proces, te je Armenija jedna od zadnjih sovjetskih republika koja je postala neovisna.
Zemlju i grad je 1990-ih pogodila teška ekonomska kriza koja je djelomično izazvana i blokadom od straneTurske iAzerbajdžana. U 2000-ima opet slijedi brži gospodarski rast zemlje, a time i Erevana, premda po mnogočemu još zaostaje za nekim drugim područjima bivšeg SSSR-a.
Erevan se nalazi u središnjozapadnom dijelu Armenije, na sjeveroistočnom rubuAraratske doline. Grad je izgrađen na sedam brežuljaka, što daje Erevanu poseban izgled budući da se neke njegove četvrti nalaze na brdima, a neke u dolinama. Grad karakterizira velika visinska razlika između njegovih pojedinih dijelova, koja varira od 865 metara visine, sve do 1390 metara.
Južne i jugoistočne gradske četvrti nalaze se na visini od oko 900 metara. Ovdje ljeti vladaju relativno visoke temperature i blagi vjetar. To su većinom industrijske četvrti gdje se danas nalaze većinom napuštene tvornice, te elektrane i gradske zračne luke.
Gradsko središte i sjeverozapadne četvrti nalaze se na visini od 950 do 1000 m, a sagrađene su okoCicernakaberda i kanjona rijekeHrazdan, koje je jedino mjesto u središtu grada sa svježom klimom ljeti. Ovdje se nalaze okruziKentron (gradsko središte) iAdžapnijak na suprotnim stranama obale.
Sjeverni i istočni dio grada nalazi se na visini do 1300 m, a karakterizira ga svježa klima ljeti. Na malom brdu na istoku nalaze se ruševine tvrđaveErebuni, od koje se i razvio ovaj grad.
Za razliku od ostalih gradova u Armeniji, Erevan nije dio niti jedne pokrajine (marz), nego je poseban upravni teritorij[11][12], okružen s pokrajinamaKotajk na sjeveru,Ararat na jugu,Armavir na jugozapadu iAragacotn na sjeverozapadu.
U Erevanu vlada relativno kontinentalna klima, sa suhim i vrućim ljetima, te hladnim i kratkim zimama. Gradska klima je određena položajem grada u nizini okruženoj planinama, te udaljenosti grada od mora. Klima u gradu dosta se razlikuje od četvrti do četvrti, tako da u nekim visinskim dijelovima grada može vladati i planinska klima.
Ljeti temperatura u kolovozu doseže do 40 °C, dok zimi temperature znaju pasti i do -15 °C u siječnju. Godišnje na grada padne relativno mala količina padalina od oko 320 mm. Godišnje grad ima oko 2700 sunčanih sati.[13]
Zemlju, a pogotovo Erevan, već su nekoliko puta u prošlosti pogodili snažni potresi. Relativno nedavan vrlo jaki potres dogodio se7. prosinca1988., s epicentrom udaljenim stotinjak kilometara od Erevana u područjuSpitka. U tom potresu poginulo je oko 30.000 osoba.[16] Ovaj potres od 6,9 stupnjeva po Richterovoj ljestvici snažno se osjetio u glavnom gradu gdje je oštetio mnoge zgrade. U 17. stoljeću je Erevan također pogodio snažan potres koji je uništio veliki dio grada.
Mnogi armenskiseizmolozi predviđaju da bi idući potres bio katastrofalan za grad i da bi broj žrtava moga biti nekoliko stotina tisuća. Ova predviđanja zasnovana su na stanju zgrada u gradu, od kojih su mnoge već oštećene u potresu 1988., a i mnoge su građene s nedovoljnom zaštitom od potresa. Oko 40% građevina u Erevanu ne zadovoljava norme zaštite od potresa.[17].
Erevan je glavni grad Armenije od proglašenjaPrve republike1918. godine. Zbog svog položaja u nizini Ararata koja je povijesna zemlja Armenaca, izbor ovog grada za glavni grad bio je logičan u vremenu nastajanja mlade države.
Nakon što je Armenija postala republika uSovjetskom Savezu, Erevan je ostao glavni grad u kojem su se nalazile sve političke institucije te sovjetske republike. Godine1991., nakon proglašenja nezavisnosti Treće republike, Erevan je ostao političko središte zemlje u kojem se nalaze sve važne političke institucije.
Armenski ustav koji je usvojen5. srpnja1995. godine, daje Erevanu status pokrajine (marz)[18]. Način upravnog funkcioniranja grada je dakle sličan upravnom funkcioniranju ostalih pokrajina, uz neke određene posebnosti.[19]
Upravu grada Erevana predstavljaju:
gradonačelnik, kojeg izabire predsjednik države na preporuku premijera, te koji uz skupinu od četiri podgradonačelnika upravlja s 11 gradskih upravnih ureda;[20]
Vijeće Erevana, koje uz vodstvo gradonačelnika okuplja načelnike zajednica gradskih okruga ,[21];
dvanaest zajednica okruga, od kojih svaka ima svog načelnika, te vlastito vijeće .[22]
Prema zadnjim promjenama ustava iz 2005. godine, grad je službeno pretvoren u zajednicu (hamajnk), a način i struktura izbora gradonačelnika i gradskog vijeća je promjenjena. Ove promjene stupaju na snagu 2009. godine.
Uz nacionalnu i prometnu policiju u Erevanu djeluje i lokalna općinska policija.
Od malog sela, Erevan je, u isto vrijeme kada je postao glavni grad Armenije, postao i metropola u kojoj danas živi preko milijun stanovnika. Grad je 1827., imao šest javnih parkova, 851 dućan, sedam karavan-saraja, deset javnih kupališta i 1736 kuća gdje je živjelo 12.500 stanovnika. Stanovništvo Erevana je od tada do 1989. naraslo na 1.200.000 građana, što je bila trećina stanovništva zemlje.
Sve do padaSovjetskog Saveza stanovništvo grada su većinom činiliArmenci, ali sa značajnomruskom,kurdskom,azerskom iiranskom manjinom. Azerska manjina je u potpunosti nestala nakonrata u Gorskom Karabahu između 1988. i 1994., dok se ruska manjina značajno smanjila nakon gospodarske krize u 1990-ima. Danas su građani Erevana velikom većinom Armenci.
Kao i u ostatku zemlje i u ostalim bivšim sovjetskim republikama, veliki broj stanovništva pobjegao je u inozemstvo (većinomEuropu iSjevernu Ameriku) zbog gospodarske krize. Stanovništvo grada palo je s 1.250.000 stan. 1989. godine[13], na 1.103.488 stan. 2001. godine[24], te na 1.091.235 stan. 2003. godine.[25] Stanovništvo aglomerizacije imalo je 1.245.700 stanovnika2006. godine[nedostaje referenca]
Od glavnih gradova naKavkazu, Erevan je najslabije naseljen.
Budući da je Erevan bio mali grad koji se pretvorio u metropolu, izgrađena je moderna planska mreža prometnica. U središtu grada nalaze se široke avenije od po nekoliko prometnih traka koje omogućavaju efikasno odvijanje prometa. Ovih dvadesetak avenija povezuje desetak gradskih trgova.
Mreža autocesta u Erevanu
Neke od važnijih gradskih prometnica su: avenija Mesrop Maštoc koja povezuje južni ulaz u grad s Matenadaranom ; prestižna avenija maršala Bagramjana koja povezuje Barekamutiun s Francuskim trgom gdje se nalazi predsjednička palača i parlament ; ulicaSajat Nova koja je produžetak Bagramjanove avenije poslije Francuskog trga i u kojoj se nalaze brojni restorani, hoteli i dućani ; ulica Abovjan koja završava kod Trga Republike ; te Sjeverna avenija koja prolazi gradom spajajući se s drugim avenijama.
U gradu postoje tri glavnamosta preko rijekeHrazdan: Most Davtašen, Veliki Hrazdanski most i Most pobjede. Također postoje i pet manjih mostova preko kojih je moguće prijeći rijeku, a najuočljiviji je Crveni most kojim se do 1945. u grad moglo ući s juga.
Cesta M15, koja služi kao obilaznica koja povezuje autoceste M4 i M2
Zbog snažnog rasta armenskog voznog parka od 12.000 vozila godišnje[26] došlo je do prometnog zasićenja u središtu grada, te do velikih prometnih zastoja na nekim avenijama. Zbog ovog problema, gradske su se vlasti odlučile na nove investicije u gradsku cestovnu mrežu.
Erevan ima samo jedan kolodvor, od kad su se ostale željezničke stanice prestale koristiti u 1990-ima. Kolodvor je sagrađen u socrealističkom stilu, te na sebi još ima crvenu petokraku zvijezdu, te srp i čekić. Kolodvor je daleko od zadovoljavanja osnovnih normi, a od raspada Sovjetskog Saveza i zatvaranja turske i azerbejdžanske granice njime prolazi samo četiri regionalna vlaka dnevno. Svaki drugi dan ovdje prođe i međunarodni vlak koji ide prema susjednoj Gruziji.
Za iznos od 9000 do 18000drama moguće je noćnim vlakom doći do gruzijskogTbilisija.[27] Taj vlak nastavlja put dalje prema crnomorskom odmorištuBatumi.
Vlakovi ne prometuju prema Iranu, budući da željeznica prolazi preko azerbejdžanskogNahčivana. Nijedan vlak iz Erevana zato ne prometuje prema jugu. Projekt izgradnje željeznice koja bu povezala ove dvije zemlje je trenutno pod razmatranjem.
Međunarodna zračna luka u Erevanu nalazi se 12 kilometara zapadno od središta grada. To je glavna zračna luka zemlje i matična luka zračne kompanijeArmavia.
Zračna luka Zvartnoc otvorena je 1961., u sovjetsko doba. Luka je prvi put obnovljena 1985., a drugi put 2002., kako bi se prilagodila međunarodnim propisima. Od tada je započeta gradnja novog terminala čija je prva faza završena u rujnu 2006. otvaranjem područja za dolaske. Drugi dio terminala otvoren je u svibnju 2007. godine[28].
Druga zračna luka u Erevanu je Erebuni. Od nezavisnosti zemlje 1991., ovdje više ne polijeću komercijalni, već privatni letovi. Zračne snage Armenije ovdje imaju svoju bazu u kojoj se nalazi nekolikoMiG-ova 29.
Erevanski metro (Երեւանի մետրոպոլիտեն) sastoji se od jedne linije dugačke 12 kilometara, koja povezuje deset stanica. Trenutno je u fazi izgradnje produžetak ove linije prema sjeverozapadu, a taj produžetak sastoji se od još dvije stanice. Izgradnja jedne stanice (Ajapniak), kao i tunela koji bi je povezao s ostatkom mreže, stoji oko 18 milijunadolara.[30] Datum završetka radova još nije određen.
Dugoročno je planirana gradnja još dvije linijemetroa, ali zbog nedostatka financijskih sredstava još nije određen datum početka radova.
Erevanom vozeautobusi i minibusi na 46 linija[31], tetrolejbusi na 24 linije[32]. Još uvijek gradom prometuju stari autobusi iz sovjetskog doba, ali se oni postepeno zamjenjuju novim autobusima ukrajinskog Bogdana (Isuzu) i ruskogGAZ-a.
Od2006., određena su stajališta autobusa u svim gradskim četvrtima. Uz gradski prijevoz, autobusi koji polaze s glavnog kolodvora u četvrti Nor Kilikia povezuju Erevan sa svim gradovima u Armeniji, te s važnijim gradovima susjednih država kao što suTbilisi uGruziji iTabriz uIranu.
Tramvaji su prometovali Erevanom od 1906., a ukinuti su u siječnju 2004. godine. Razlog ukidanju bili su previsoki troškovi koji su za 2,4 puta prelazili količinu prihoda od tramvajske mreže. Nakon prestanka prometovanja, tramvajske tračnice su razmontirane i prodane.
Središte grada bilo je žičarom povezano sa stambenom četvrti Nork u okruguNork-Maraš sve do2004. godine. Početkom travnja te godine, dogodila se nesreća u kojoj je kabina pala s 17 metara, ubivši pet od sedam putnika. Do tada su se žičarom dnevno služili oko 500 putnika.
Nakon nesreće, dio kabela žičare potrgan je, a cijeli sustav je napušten. Danas se traže financijska sredstva kako bi se žičara ponovno mogla pokrenuti.
Glavni muzej u Erevanu je Nacionalna galerija Armenije koja je sagrađena1921. godine. Ona je spojena s Muzejom povijesti Armenije. Uz bogatu stalnu izložbu dijela autora kao što suAjvazovski,Kandinski,Chagall,Rousseau,Monticelli iliBoudin[33], ovdje se održvaju i izložbe modernih umjetnika, kao što je izložba djelaYanna Arthus-Bertranda, Talijansko-armenska izložba 2005. i sl.
Muzejarmenskog genocida vrlo je važan simbol i podsjetnik na ovu tragediju, a nalazi se u podnožjuCicernakaberda. Tamo se nalaze brojna svjedočanstva, tekstovi i fotografije iz tog razdoblja.
Matenadaran je knjižnica i muzej u kojem se nalazi oko 17.000 starih rukopisa, te nekoliko Biblija iz Srednjeg vijeka. Nalazi se u središtu grada, a u tim arhivima nalazi se bogata kolekcija drevnih armenskih,starogrčkih,sirijskih,židovskih,rimskih iperzijskih zapisa. Godine2007., za vrijeme godine Armenije u Francuskoj, Matenadaran je posudio brojne rukopise muzejuLouvre za izložbuArmenia Sacra.
Kraj rijeke Hrazdan nalazi se MuzejParadžanov koji je u potpunosti obnovljen 2002., te u kojem se nalazi oko 250 djela, dokumenata i fotografija ovog armenskog redatelja i slikara.[34]
Također, u Erevanu se nalaze i brojni drugi muzeji, kao što su Muzej Bliskog istoka, te Muzej grada Erevana[35].
U gradu postoje dvije funkcionalne kinodvorane, od kojih je najpoznatije kinoMoskva. Filmovi se prikazuju u isto vrijeme kao i u ostatku svijeta, a većinom su naruskom jeziku. Od 2004. godine, u kinu Moskva održava se Međunarodni filmski festivalZlatna marelica.
U Armenskoj nacionalnoj operi i kazalištu nalazi se koncertna dvoranaAram Hačaturjan i nacionalni teatar opere i baleta Aleksandar Spendiarjan. Ovdje su održane mnoge kazališne i druge predstave u brojnim dvoranama od kojih je najpoznatija Hamalir.
Erevanski zoološki vrt osnovan je1940. godine. Nakon vrlo teškog razdoblja 1990-ih, danas se gospodarski oporavio. Za relativno nisku cijenu ovdje je moguće vidjetislonove,orlove,medvjede,deve i 260 ostalih vrsta životinja.[36].
Waterworld je gradski zabavni akvapark.[37] Sadrži nekoliko bazena, na desetke tobogana, te barove i restorane. Park je zimi zatvoren, ali 2003. započela je gradnja zatvorenog dijela ovog parka zvanogAquatek.
Udaljen nekoliko kilometara, na cesti za jezeroSevan, nalazi se drugi zabavni park zvan Play City, koji je Erevancima popularno odredište za vikend.
Najpopularniji sport u Erevanu jenogomet. U gradu postoji sedam nogometni klubova, od kojih pet igraju u prvoj armenskoj nogometnoj ligi, a ostala dva u drugoj ligi. Najuspješniji erevanski klub jeFC Pjunik Erevan koji je od 1992. osvojio prvenstvo Armenije jedanaest puta.[38].
Armenija je već dugo vremena jedna od vrhunskih zemalja po uspjesima ušahu. Armenska šahovska federacija nalazise u Kentronu, a brojni šahovski klubovi postoje diljem Erevana. Godine 1996., grad je, unatoč gospodarskoj krizi, ugostio32. šahovsku olimpijadu[40] Četiri Erevanca koji čine armensku šahovsku momčad, osvojili su 2006.šahovsku olimpijadu uTorinu, a 2008.obranili su svoj naslov uDresdenu.
↑Claude Mutafian & Eric Van Lauwe,Atlas historique et culturel de l'Arménie : Proche-Orient et Sud-Caucase du VIII au XXI, Collection Atlas / Mémoires, Éditions Autrement, Pariz, 2001.ISBN978-2746701007.
↑8,08,1Encyclopædia Universalis France S.A., « Erevan », 1995.
↑(en) ArmenPress, « Yerevan - Batumi railway communication to resume in Summer », sur„ArmeniaDiaspora.com”. Arhivirano izoriginala na datum 2008-04-04. Pristupljeno 2015-05-08..
↑(en)Šablon:Hy Liste de toutes les destinations, horaires et informations sur„le site de l'aéroport”. Arhivirano izoriginala na datum 2009-03-27. Pristupljeno 2015-05-08..
↑Izjava premijeraSergea Sargsiana tijekom obilaska radova 2008. godine.
1 Značajan dio teritorija se nalazi uAziji. •2 U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Evropom. •3 Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Evrope. •4 U pitanju jegrad-država.
_and_Ararat_Mountains).jpg)
%2c_Flag_of_Syria_(1980%25E2%2580%25932024).svg)
