Endem (grč. ἔνδημος = "lokalni") jeorganizam koji je rasprostranjen na određenom, često malom,teritoriju iliakvatoriju. Endemične mogu biti vrste (najčešća uporaba pojma) ili bilo koja druga taksonomska kategorija. Endemičnitakson naziva seendemitom. Površina područja (areala) na kojem je endem rasprostranjen može biti veoma mala (područjeVelebita zaVelebitsku degeniju), ali i veoma velika (kontinentAustralija — australski endemiti). Stoga je glavna karakteristika endemizma, u stvari, poklapanje areala nekog taksona sa zemljopisno ili ekološki definiranom površinom (staništem). Centrima endemizma nazivamo ona područja koja imaju relativno veliku zastupljenost endemičnihtaksona u odnosu na površinu.
Endemizam je kao pojava najčešće prisutna u izoliranim područjima kao npr.otocima,jezerima,klancima i sl.
Uzroci endemizma su brojni, najvažniji je zemljopisna izoliranost, u smislu da postoji mehanička barijera širenjuareala izvan trenutnih granica.[1] Ekološka izoliranost je često uzrokovana potpunom zamjenom povoljnih staništa onim nepovoljnim za preživljavanje endemičnog taksona. Genetske osnove endemizma nalazimo u nedostatku razmjene genetskog materijala između srodnih populacija odvojenim prirodnim preprekama, akumuliranjumutacija, kao i mogućnostigenskog drifta.
Uzroci endemizmuflore ifaune velikih zemljopisnih područja leže u izlomljenostilitosfere ukontinentalne ploče koje su u stalnom pokretu. Kontinentalnene ploče koje su se davno odvojile od ostalih dale su mogućnost nastanka novih vrsta (i viših taksona), endemskih za ta područja.
Eruptivni nastanak oceanskih vulkanskih otoka česti je uzrok nastanka biološki sterilnog područja, koje s vremenom naseljavaju nove vrste. Doseljeničke vrste su u početku najčešćeptice, kao i biljke čije sjeme može preživjeti putovanje morskim strujama. S vremenom se ove vrste razviju u nove, koje postaju endemične za ove otoke.
Bilo koje stanište ili ekosustav, koji je okružen potpuno različitim ekosustavima, predstavlja na neki način "otok".[1] Neki od primjera supećinski ekosustavi, viši dijeloviplanina,jezera, vodeni slivovi odvojeni razvođem koje se teško prelazi, kontinentalnepustinje i polupustinje i sl.
Endemi se mogu podijeliti na temelju veličine areala na:[2]
Endemiti se mogu dijeliti na i temelju starosti:
Najpoznatiji primjeri paleoendemizma sukljunaši (Monotremata) itobolčari (Metatheria,Marsupialia),latimerija (Latimeria chalumnae) ituatara (Sphenodon punctatum).