Vrat i noge su dugi, ali krila su sićušna: samo 20 cm duga. Mladunci imaju uzdužne crne, smeđe i krem šare da bi se prikrili u grmlju i travi. Imaju dvostruko perje, od kojeg je drugo iste dužine kao i prvo. Nakonmitarenja ove ptice su tamne, ali kakopigmenti koji daju smeđu boju blijede na suncu, postaju svijetlije.
Hrani se dijelovima biljaka u kojima su koncentrisane hranjive materije: sjemenje, plodovi, cvijeće, mladi izdanci. Brzo se razmnožavaju i rastu.
Ženke polažu 9-20 jaja u travnju, svibnju i lipnju. Jaja koja su tek snesena su tamnozelena, ali tokom inkubacije tamne i postanu skoro crna.
Do pred kraj 18. st. bilo je nekoliko vrsta i podvrsta emua. Patuljasti emui sa Kraljevskog otoka i Otoka klokana, kao i podvrste iz Tasmanije su bile istrebljene nakon dolaska europljana. Australska vlada je 1932. pokušala odstrjeliti emue trupama sa automatskim puškama. Ptice su bile izuzetno vješte u izbjegavanju metaka pa "rat protiv emua" nije uspio.
↑Davies, S.J.J.F. (2003). „Emus”. u: Hutchins, Michael. Grzimek's Animal Life Encyclopedia. 8 Birds I Tinamous and Ratites to Hoatzins (2 izd.). Farmington Hills, MI: Gale Group. pp. 83-87. ISBN0 7876 5784 0.
