Emerik (1174. -1204.),hrvatsko-ugarski kralj iz dinastijeArpadović koji je vladao između1196. i1204..
Emerik je bio sin kraljaBele III. i antiohijske kneginje Ane Chatillon. Kako bi nasleđivanje krune prošlo bez osporavanja otac ga je okrunio za ugarskog kralja još1182 to jest za vreme svog života. Ta odluka se pokazala kao neuspešan pokušaj da se konačno završe građanski ratovi između različitih prinčeva oko krune što su potresali Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo veći dio 12 veka.
Za hrvatskog kralja okrunjen je1194. godine, kada mu je otac dao na upravuHrvatsku iDalmaciju kojima je vladao kaoherceg. O Emerikovu vladanju u Hrvatskoj slabo se zna. Već1196. godine odrekao se časti i vratio uUgarsku da bude uz bolesnog oca, kojeg je ubrzo i nasljedio.
Najveće probleme novom kralju je zadavao visoki kler, koji je počeo podržavati kraljeva mlađeg brata Andriju i voditi politiku protiv kralja. Tako se sada vidjelo kakve negativne posljedice je imala odluka kraljaStjepana III. da se odrekne imenovanja biskupa.
Emerikov mlađi brat Andrija nije održao obećanje dato ocu da će poći u križarski rat. Novac koji mu je otac ostavio u tu svrhu, iskoristio je da prikupi vojsku i sebi stekne položaj hrvatskog hercega. Taj je položaj tradicionalno obnašao kraljev brat, dok Bela III. nije ukinuo taj običaj u korist najstarijeg sina to jest prestolonasljednika. Emeriku nije pomogla ni prijetnja pape Andriji da će ga izopćiti iz crkve ne obustavi li rat i ne krene li smjesta u križarski pohod. Andrija je ostvario delomičnu pobedu, pa je preuzeo položajhercega i vladao gotovo kao samostalni vladar.
Kralj Emerik se1198. godine vjenčao za Konstancu, kći aragonskog kraljaAlfonsa II.. Iste je godine izbio novi sukob kralja s hercegom Andrijom, koji1199. godine diže novu bunu ponovno uz potporu lokalnih crkvenih prelata. Herceg je opustošio posjedeZagrebačke biskupije, jer jebiskup bio kraljev pristaša. Kralj je nanio poraz buntovničkoj vojsci, a herceg se sklonio uAustriju kod vojvode Leopolda VI. Kralj je iz osvete provalio i poharao austrijske pokrajine. Nakon rata je povlasticom oslobodio podanike zagrebačkog biskupa zalaznine i kunovine, koja se plaćala kralju.
Kralj se posredovanjem pape i nadbiskupaMainza izmirio s bratom i vojvodom Leopoldom VI., a Andrija je ponovno dobio čast hercega, ali s znatno suženim ovlastima, jer je kralj pridržao vrhovnu vlast i u Hrvatskoj. Kralj se ujedno obvezao papi da će se uputiti na križarsku vojnu, a s pripremama je otpočeo1201. godine. Andriju je odredio za regenta za svog odsustva, no morao je odustati jer se ubrzo upleo u rat u susjedstvu.
Naime nakon abdikacijeStefana Nemanje veliki županSrbije je postao njegov mlađi sinStefan Prvovenčani. Protiv njega se pobunio stariji bratVukan, koji je vladao kao srpski guverner uZeti i uz pomoć kralja Emerika svrgnuo brata i zavladao Srbijom1202. -1203. godine. Emerik je nakon toga uzeo titulu kralja Srbije, koju su hrvatsko-ugarski vladari zadržali do propasti zajedničke države1918. godine. Kralj se potom umješao u prilike uBugarskoj, ali nije postao veći uspjeh. Naime kada se bugarski vladarKalojan obvezao papi da će prihvatiti katolicizam, zabranio je Emeriku svaku daljnju akciju, a čak mu je poslao krunu. Usprkos tome uzeo je Emerik titulu kralja Bugarske.
U to su doba počele pripreme zaČetvrti križarski rat. Kako su vladari bili zauzeti međusobnim borbama, pohod je predvodilo visoko plemstvo. Križari su odlučili napastiEgipat, jer se nakon smrti egipatskogsultanaSaladina za vlast borilo njegovih sedamnaest sinova. Križari su u prethodna tri pohoda uvidjeli da kopneni put nije dobar, pa su se odlučili ići morem. Kako međutim nisu imali dovoljno novaca, prihvatili su prijedlogduždaHenrika Dandola da osvojeZadar i tako podmire dug. Mornarica je došla doPirana,Trsta i Muja, te ih prisilila na pokornost duždu. Potom su stigli pred Zadar i opsjeli ga. Grad se ubrzo predao, a križari su pljačkali, palili i ubijali po gradu, a ni crkve nisu poštedili. Veliki dio Zadrana pobjegao je uNin, a drugi dio je obnovio ruševniBiograd i u njemu se nastanio. Kralj Emerik, koji je i sam namjeravao krenuti u križarski pohod, požalio se papiInocentu III., ali Mlečani su i dalje zadržali Zadar. Uz pomoć knezaDomalda Snačića Zadrani su ponovno oslobodili Zadar, no ne mogavši dobiti pomoći od kralja, koji je tada ratovao protiv brata, ponovno su priznali vrhovnu vlast Mletaka uz vrlo teške uvjete.
Usprkos tome kralj je ostao vjeran papin pristaša. Poslao je ugarsku vojsku uNjemačku da se bori za papinog kandidataOtona IV.. No tada su u Srbiju provaliliBugari iKumani, koji su otjerali ugarskog štićenika Vukana i na vlast vratili Stefana Prvovjenčanog.
Godine1199. godine rodio se Emeriku sin Ladislav. Kralj nije odustao od odlaska u križarski pohod, pa je tražio da svi velikaši i biskupi polože prisegu vjernosti Ladislavu i namjesnicima, koje će on ostaviti. No u tome ga je omela nova buna hercega Andrije. Andriju je kralj uhvatio i zatočio u gradu Knegincu i oduzeo mu titulu hercega.
Kako je već počeo poboljevati, odlučio je1204. godine okruniti sina za kralja. Tom je prilikom splitski nadbiskupBernard I. okrunio Ladislava za hrvatskog kralja.
U to se doba počelo širiti bogumilstvo po Bosni, pa je papa naložio kralju Emeriku da pozovebana Kulina da se odrekne hereze, a ako to odbije nekakralj napadne Bosnu i istjera i bana i heretike iz nje. Kulin je pristao, te se s glavarima Crkve bosanske prvo pred papinim legatom, a potom drugi pred kraljem Emerikom odrekao krivovjerja.
Kralj Emerik je već duže poboljevao. Pred smrt se izmirio s bratom i imenovao ga skrbnikom svog maloljetnog sina Ladislava.
Kralj Emerik umro je sredinom rujna1204. godine, a nasljedio ga je maloljetni sinLadislav III.
Imre, kralj Ugarske | ||
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Bela III. |  Kralj Mađarske1196 – 1204 | Slijedi: Ladislav III. |
| 11–12. vijek | .svg) | |
|---|---|---|
| 13–14. vijek | ||
| 15–16. vijek | ||
| 17–20. vijek | ||
