Elektroskop jeuređaj ilimjerni instrument kojim se može pokazati je li neko tijeloelektrički nabijeno. Sastoji se odkućišta (najčešćemetalnoga) i metalne šipke koja na jednom kraju (izvan kućišta) ima metalnu kuglu ili pločicu, a na drugome (u kućištu) obješena dva tanka metalna listića. Šipka je na kućište pričvršćena s pomoćuizolatora. Ako se kuglica elektroskopa dodirne nekim naelektriziranim tijelom, šipka će se nabitielektricitetom, pa i listići na njezinu kraju. Budući da su listići nabijeni istom vrstom elektriciteta, međusobno će se odbijati i razmaknuti. Razmak listića to je veći što je veća količinanaboja dovedena na kuglicu elektroskopa. Elektroskop sa zlatnim listićima prvi je konstruirao engleski svećenikAbraham Bennet 1787. U praktičnoj su upotrebi danas elektroskopi s umjerenom (baždarenom) skalom otklona, na kojoj se direktno čitanapon, odnosno električni naboj, ovisno o izvedbi. Takvi elektroskopi zovu seelektrometri ili elektrostatski voltmetri. Zbog velike osjetljivosti elektrometri se upotrebljavaju kaodozimetri za mjerenja unuklearnoj fizici (ionizacija), a i za mjerenja vrlo visokih napona. Elektrometri mogu biti izvedeni na razne načine: Braunov s jednim listićem, Wulfov s dvjema nitima odkvarca, Thomsonov kvadratni elektrometar i tako dalje.[1]
Elektroskop sa zlatnim listom se upotrebljava za otkrivanje statičkogelektriciteta. Ako se glava elektroskopa naelektrizira, onda sezlatni list odmakne od metalne šipke, budući da imaju jednakelektrični naboj. Elektroskop se može iskoristiti za ispitivanjefotoelektričnog učinka. Ako glavu elektroskopa osvijetlimoultraljubičastim svjetlom, doći će do izbijanjaelektrona i zlatni listić će se približiti metalnoj šipki. Ovaj pokus je bitan za određivanje graničnefrekvencije ulaznog svjetla kod fotoelektričnog učinka.[2]
|
