Elektrolučna peć jeelektričnapeć u kojoj sesirovo željezo talielektričnim lukom. Ovo je moderniji postupak dobivanjalegiranihčelika, u kojima je udio drugihmetala (legirnih elemenata) veći od 5%.
Elektrolučna peć se može podijeliti nabazičnu (lužnatu), koja se koristi za proizvodnjuingota, ikiselu elektrolučnu peć, koja se koristi za proizvodnjučeličnog lijeva iotkovaka. Bazična peć ima bazični pod od magnezita ilidolomita, bočnezidove isvod od bazičnih ilisilikatnih opeka, dok kisela peć ima pod od silikatnogpijeska, a bočne zidove i svod od silikatnih opeka. Kiseli elektrolučni postupakmetalurški se razlikuje od bazičnog što staričelik sotpada mora biti biran (nizak sadržajfosfora isumpora). Zbog odsutnosti fosfora i sumpora, u kiseloj pećioksidacija i rafinacija je kraća, te radi se samo s jednomtroskom, pa su i gubiciželjeza u kiseloj peći manji nego u bazičnoj.[1]
Elektrolučna peć može proizvesti gotovo sve kvalitetečelika. Ovaj postupak je izuzetnoekonomičan ako ne treba proizvoditiugljični i niskolegirani čelik u velikim količinama, tako da je najpogodniji za dobivanjelegiranih čelika. Elektrolučnim postupkom se može dobiti umireni čelik s nižim sadržajem fosfora, ali i drugih nečistoća (sumpor,oksidi). Naginjanjem peći troska se lako izdvaja, pa radniobujam peći može biti smanjen, a sastav taline se onda lako regulira s topiteljima, oksidantima ili dezoksidantima.
Nedostatak elektrolučne peći je njen relativno maleni proizvodni kapacitet, pa se po proizvodnosti teško može usporediti saSiemens-Martinovom peći. Veće peći traže i većenapone za ekonomičanprijenos električne energije, a duži električni lukovi u pećima mogu oštetitisvod i oblogu. Osim toga, vršna opterećenjaelektrične energije za vrijeme topljenja metala stvaraju teškoćeelektranama u isporuci.
Kapacitet elektrolučne peći određen je njenim unutrašnjimpromjerom, koji može iznositi od 2 do 7metara. Ovisno od promjera peći,masa punjenja (uloška) se kreće od 2,7 do 155tona, a kapacitettransformatora od 1500 do 35 000 kVA. Sve peći su konstruirane tako da se mogu naginjati i na prednju stranu (za uklanjanjetroske) i na zadnju stranu (za izlijevanje čelika).
Oblik peći jevaljkastog oblika. Tijelo peći se sastoji od čeličnog plašta (zakovanog ilizavarenog) i vatrostalne obloge. Plašt kao sastavni dio peći je osjetljiv na iskrivljavanje. Dno plašta je ravno. Na slojeve šamotnih opeka postavljeni su slojevi magnezitnih (bazične peći) ili silikatnih opeka (kisele peći), zatim granuliran materijal poda i stranicaognjišta: magnezitna mješavina (bazične peći) ilikvarcnipijesak (kisele peći). Iznad ognjišta valjkasti zid peći ozidan je silikatnim opekama; blago zakrivljensvod također je izveden odsilikatnih opeka. Elektrolučna peć može se puniti krozvrata s prednje strane (ručno ili strojno) ili odozgo, pomicanjem svoda u stranu. Ispred svake elektrolučne peći mora biti postavljena plamena peć za sušenje dodataka, kakovlaga u njima ne bi izazvalaeksplozije ili upijanjevodika u čelik. Na strani izljeva čelika postavljena je mosnadizalica (nosivosti 100tona za 60 tona čelika).[2]
Razlikuju se dvije vrsteelektroda za elektrolučne peći:
Sirove elektrode se peku, bez dodira sa zrakom, uplinsko loženim pećima, na 1200 do 1300ºC. Grafitne elektrode se dodatno peku, bez dodira sa zrakom, na 2400 do 2500 ºC, zbogkristalizacijeugljika u grafit. Obje vrste elektroda su netopljive, nerastvorljive, kemijski otporne, elektroprovodne, mehanički i temperaturno čvrste. Grafitne elektrode, uz isti presjek, mogu se opteretiti dva puta većomelektričnom strujom od ugljenih, pa se i koriste za veće peći.