Ako se dvije različite elektrode spojevodičem, zbog razlike njihovih potencijala poteći će kroz njegaelektrična struja i na elektrodama će započeti spontana reakcija oksidacije, odnosno redukcije. Elektroda na kojoj se zbiva oksidacija naziva seanodom, a ona na kojoj se zbiva redukcijakatodom. Struja teče od elektrode većega potencijala prema elektrodi manjega potencijala, a razlika potencijala jednaka jeelektromotornoj sili tako nastaloga galvanskog članka.[2]
Uelektrotehnici, elektroda je električni element za spajanje nekog tijela ili sredstva ustrujni krug, za emisiju, ubrzavanje ili usmjeravanje naelektriziranih čestica te za ostvarivanjeelektričnog polja. Elektrode su prema izvedbi vrlo različite, neke su sastavni dio pojedinih drugih elemenata (elektronskih cijevi,poluvodičkih elemenata,galvanskih članaka), neke služe za spajanje s ljudskim tijelom ili organom pri elektrodijagnostici, elektroterapiji ili elektrostimulaciji, a neke za odvijanje pojedinih postupaka (elektroliza, električnozavarivanje). Elektrodama se nastoji postići dobraelektrična vodljivost, zato su one od dobro vodljiva materijala (metali,slitine,ugljik). Ako služe spajanju nekog tijela, moraju uz njega dobro prianjati, što se postiže pritiskom,lemljenjem, zataljivanjem ili stavljanjem vodljivog sredstva (tekućine ili paste) na spojno mjesto. Elektrode, spojna mjesta te posljedice fizikalno-kemijskih reakcija između elektroda i tijela ili sredstva unose u električni krug svoja električna svojstva (vodljivost,otpor,kapacitet,induktivitet, polariziranost i drugo), često ovisna i ofrekvenciji električne struje ili oblicima i frekvenciji impulsa. Zato se u nadomjesnim shemama elektroda predočuje pripadnim slogovima otpornika, kondenzatora, zavojnica ili galvanskih članaka.
Elektrode za zavarivanje mogu bitigole (ugljeni ilimetalni štap,žica ili traka),obložene (metalna jezgra, a oblogamineralni materijal) ilipunjene (mineralna jezgra i metalna obloga) ili nekih drugih oblika. Dodatni materijali i elektrode zaelektrolučno zavarivanje (i druge načinezavarivanja) sustandardizirani za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnogmaterijala. Priprema, odnosno oblici dodirnih površina koje se zavaruju (zavareni spoj) i njihovih rubova, je standardizirana za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnog materijala.[3]
↑Faraday, Michael (1834). „On Electrical Decomposition”. Philosophical Transactions of the Royal Society. Arhivirano izoriginala na datum 17. 01. 2010. Pristupljeno 17. 1. 2010.
↑elektroda,[1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
↑[2][mrtav link] "Termini i definicije kod zavarivanja", Dr.sc. Ivan Samardžić, izv. prof., Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2012.
