Drevni Elam je ležao istočno odSumera iAkkada (suvremeniIrak). U staroelamskom periodu, sastojao se od kraljevstava naIranskoj visoravni, smještenih okoAnšana, a od sredine2. milenijuma pne. bio je smješten uSusi u ravnicama Huzestana. Kultura mu je igrala važnu ulogu uPerzijskoj Monarhiji, pogotovo tokom vladavine Ahemenida koji ga naslijedio, aelamski jezik zadržao u službenoj upotrebi.
Elamski ziguratČoga ZanbilKarta koja pokazuje područje Elama (crveno) i susjednih regija
Moderna znanost elamsku historiju poznaje pretežno na temelju fragmentarnih podataka, rekonstruiranih na temeljumezopotamskih izvori. GradSusa, osnovan oko 4000. pne., tokom svoje rane historije je flukturiao između mezopotamske i elamske vlasti.
Nakon nedavnih iskopavanja u Džiroftu iZabolu, arheolozi pretpostavljaju da su postojale bliske veze između džiroftske i elamske civilizacije, a to se temelji na sličnostima u umjetnosti i kulturi, kao i elamskim napisima pronađenim u Džiroftu — neki znanstvenici pretpostavljaju da su Elamiti na tom području bili čak i oko 7000. pne.
Reljef koji pokazuje ženu s ribljim repom koja drži zmije
Najraniji slojevi (22-17 u iskopavanjima Le Bruna iz 1978.) pokazuju grnčariju koja nije imala svog ekvivalenta u Mezopotamiji, ali sljedeći periodi pokazuju materijal koji se mogao povezati saSumerom izUručkog perioda.Proto-elamski utjecaj sIranske visoravni u Susi postaje vidljiv oko godine 3200. pne., a tekstovi još uvijek nedešifriranogproto-elamskog pisma su postojali do2700. pne.. Proto-elamski period je završio sa osnivanjemAvanske dinastije. Najstarija historijska ličnost povezana s Elamom je kraljEnmebaragesi izKiša (cca. 2650. pne.?), koji ga je pokorio premasumerskom popisu kraljeva. Rana elamska historija se, pak, može jasno rekonstruirati tek na zapisima koji datiraju s počecimaAkadskog Carstva oko 2300. pne.
Elamska civilizacija se razvijala istočno od rijeka Tigris i Eufrat, u porječju rijekeKarun. U modernom značenju je Elam sadržavao više odHuzestana; bio je svojervsna kombinacija ravnice te visoravni na sjeveru i istoku. Neka se elamska nalazišta, pak, mogu naći daleko van tog područja, odnosno uIranskoj visoravni; primjeri udaljenih elamskih ostataka suTape-Sialk uIsfahanskoj pokrajini iDžiroft[1] uKermanskoj pokrajini. Pretpostavlja se kako je elamska snaga bila temeljena na mogućnosti da različite oblasti drže pod zajedničkom vlašću te tako omogućavaju maksimalnu razmjenu prirodnih resursa karakterističnih za svaku oblast. Pretpostavlja je kako je to omogućila federalno državno uređenje.
Historija Elama se tradicionalno dijeli u tri perioda koji porkivaju više od dva milenija. Period prije prvog elamskog perioda je poznat kao proto-elamski period:
Proto-elamski: cca. 3200. pne.- – 2700. pne. (Proto-elamsko pismo u Susi)
Staroelamski period: cca. 2700. pne. – 1600. pne. (najstariji dokumenti do dinastije Eparti)
srednjoelamski period: cca. 1500. pne. – 1100. pne. (Anzanitska dinastija do babilonske invazije Suse)
Neo-elamski period: cca. 1100. pne. – 539. pne. (karakterizira ga iranski i sirijski utjecaj. Godina 539. pne. označava početak ahemenidskog perioda)
Quintana Cifuentes, E., Historia de Elam el vecino mesopotámico, Murcia, 1997. Estudios Orientales. IPOA-Murcia.
QUINTANA CIFUENTES, E., Textos y Fuentes para el estudio del Elam, Murcia, 2000.Estudios Orientales. IPOA-Murcia.
Khačikjan, Margaret:The Elamite Language, Documenta Asiana IV, Consiglio Nazionale delle Ricerche Istituto per gli Studi Micenei ed Egeo-Anatolici, 1998ISBN88-87345-01-5
Persians: Masters of Empire, Time-Life Books, Alexandria, VA (1995)ISBN0-8094-9104-4
Potts, Daniel T.:The Archaeology of Elam: Formation and Transformation of an Ancient Iranian State, Cambridge University Press (1999)ISBN0-521-56496-4 andISBN0-521-56358-5
McAlpin, David W.,Proto Elamo Dravidian: The Evidence and Its Implications, American Philosophy Society (1981)ISBN0-87169-713-0
Proto‑Elam (3200. – 2700. pne.) •Elam (2700. – 539. pne.) •Gutija (2400. – 2000. pne.) •Lulubija (2400. – 650. pne.) •Mitanija (1600. – 1200. pne.) •Kasitija (1600. – 1150. pne.) •Maneja (850. – 609. pne.) •Urartu (860. – 590. pne.)