Egiptologija je znanost koja proučavaDrevni Egipat iegipatske starine te jeregionalni i tematski ogranak širihznanstvenih disciplinadrevne povijesti iarheologije. Znanstvenici koji se bave ovom disciplinom nazivaju se egiptolozi, iako se egiptologijom bave i stručnjaci iz drugih, srodnih znanstvenih područja.
Najznačajnijiantički zapis o Egiptu djelo jegrčkog povjesničaraHerodota koji je u svojojPovijesti objavio kronologiju Egipta odpretpovijesti doKambizovog osvajanja Egipta. Herodotove bilješke uključuju opise svakodnevnog života i običaja,mitologiju, rituale i druge posebnosti staroegipatskecivilizacije, što predstavlja izuzetno vrijedan rani dokumenat za današnje znanstvenike.
Tokom razdobljadinastije Ptolomejevića nastajeAegyptiaca egipatskogsvećenikaManetona, jedan od prvih povijesnih izvještaja o Egiptu, koji uključujepopis egipatskih dinastija i vladara. Vrijedne zapise o kulturi i povijesti ostavio jeDiodor Sicilski koji je posjetio Egipat u 1. stoljeću pr. Kr. Egipat je posjetioGrkStrabon te ga opisao u djeluGeografija, a vjerojatno iPlutarh, koji je zaslužan za zapise o mitologiji drevnog Egipta (1. stoljeće).
Tokom7. stoljeća započinje dugo razdobljearapske vladavine na području Egipta, čime je prekinut doticajkršćanskog zapada s ovim područjem. Ipak i iz ovog razdoblja potječu brojni zapisi arapskihputopisaca, koji bilježe ljepotu i propadanje egipatskihspomenika. Oduševljenje egipatskim bogatstvima primjećuje se u arapskim pripovijestima, a arapski osvajači su već od9. stoljeća provaljivali u piramide (Keopsova piramida).Početkom16. stoljećaTurci osvajaju Egipat, nakon čega je područje iznova postalo dostupno posjetiteljima izEurope.Najznačajnija trgovina između Egipta i Europe razvila se na području tadašnjemedicine, obzirom da su Europljani vjerovali učudotovoran prahmumije. U svrhu ove unosne trgovine, trgovci i krijumčari su dopremali egipatske mumijeljudi iživotinja u Europu od 16. stoljeća pa sve do pred kraj19. stoljeća.
Značajno znanstveno istraživanje započelo je u razdobljuNapoleonovog zauzimanja Egipta (1798.).Francuska ekspedicija bilježila je egipatske povijesne spomenike kao ibiljni iživotinjski svijet, a tadašnja saznanja objavljena su uDescription de l'Egypte (1809.).
Godine1799. slučajno je otkrivenkamen iz Rosette, što je imalo presudan značaj za daljnji razvoj egiptologije.
Početak19. stoljeća obilježen je pokušajimadešifriranja egipatskoga pisma, prvenstveno pomoću kamena iz Rossete. Premda je više stručnjaka radilo na ovom području, najveći doprinos pripisuje se EnglezuThomasu Youngu i FrancuzuJean-Françoisu Champollionu.Upravo je objašnjenje sustava hijeroglifa, objavljeno u radu Champolliona 1822. godine, bio prijelomni trenutak koji označava početak moderne egiptologije.
Porast saznanja o egipatskom pismu i jeziku koji su uslijedili nakon toga otkrića omogućilo je intenzivnije znanstveno pročavanje drevnog Egipta.
S druge strane, mnoga rana istraživanja egipatske civilizacije rezultirala sukrijumčarenjem i odnošenjem egipatskih starina u Europu, primjer čega je i talijanski putnikGiovanni Battista Belzoni.
Jedno od prvih važnih djela egipatske egiptologije jeRifa's al-Tahtawi iz oko1830. godine. No egiptologija unutar Egipta je sporo napredovala u usporedbi sa zapadnjačkom, najviše iz vjerskih razloga (prijezira prema predislamskim antikvitetima od strane dijelaMuslimana), kao i zbog zapadnjačkogimperijalizma - sve dodekolonizacije1920. -ih godina.Islamska i moderna egipatska civilizacija bila je pod utjecajem predislamske egipatske kulture kojom se egiptologija bavi.
Tokom razdoblja1842. -1845. godine njemačkilingvist i egiptologKarl Richard Lepsius značajno je pridonio istraživanju Egipta ucrtavanjemzemljovida, iskopavanjima i bilježenjem više arheoloških lokacija. Godine1849. objavio je svoja otkrića uDenkmaeler aus Augypten und Aethiopien, a godine1865. postao je prvi voditelj Egipatske zbirkeBerlinskog muzeja.
François Auguste Mariette je sredinom 19. stoljeća osnovao najznačajniju muzejsku instituciju Egipta, današnjiEgipatski muzej uKairu. Mariette je uz pomoć egipatskih vlasti osnovao ured za zaštitu egipatskih spomenika, čime se pokušalo zaustaviti krijumčarenjeartefakata iz Egipta.William Matthew Flinders Petrie značajno je pridonio egiptologiji, kroz uvođenje konzervacije terena, snimanje i iskopavanje.
EkspedicijaHowarda Cartera također je donijela značajna nova saznanja na području egiptologije, otkrićima kraljevskih grobnica među kojima je najpoznatijaTutankamonova grobnica.Povijest devetnaestoga idvadesetoga stoljeća bilježi brojne vrijedne istraživače koji su pridonijeli egiptologiji, a čiji rad nastavljaju generacije modernih znanstvenika.
U današnje dobaSupreme Council for Antiquities[1] nadzire iskopavanja i omogućuje egiptolozima provođenje rada. Ovo područje danas koristi geofizikalne metode i druge moderne osjetljive tehnike u svrhu očuvanja i zaštite izvornih predmeta i nalazišta, čime se otvara polje rada budućim egiptolozima. Egipatski jezici (poputhieratskog ikoptskog) i egipatska pisma i dalje su od velike važnosti za egiptologiju.
Postoje mnoga pitanja u proučavanju Drevnog Egipta, od kojih neka možda nikad neće biti riješena. Egipatska arheologija je u stalnom razvoju, među znanstvenicima postoji više spornih termina i kronoloških podataka. Arheološka dokumentacija je često nepotpuna, mnogobrojni posmrtni ostaci i artefakti su izgubljeni ili uništeni. Novija arheološka otkrića dovode u pitanje prijašnje zaključke o drevnom Egiptu. Štoviše, postoje i unutrašnji problemi ukupne povezanosti mnogobrojnih dinastija, kao što postoje i problemi usklađivanja egipatske civilizacije s drugimtadašnjim civilizacijama.
Smatra se da se Drevni Egipat javlja kao ujedinjena država najranije3300. godine pr. Kr. Kao neovisnadržava opstao je do oko300. godine pr. Kr. No arheološki podaci ukazuju na mogućnost ranijeg postojanja razvijenog egipatskog društva.
Stvaranje pouzdane kronologije drevnog Egipta izaziva teškoće, s obzirom da seznanstvenici ne slažu u svim pojedinostima. Postoji općeprihvaćena egipatska kronologija s kojom se većina egiptologa slaže u osnovama, kao i u mnogim detaljima. Neslaganja se javljaju pri preciznim datiranju pojedinih vladara i zbivanja. Razlike se kreću od nekoliko godina u datiranjuKasnog razdoblja, preko desetljeća uNovome Kraljevstvu, pa do stoljeća uStarome Kraljevstvu. Stoga je preporučljivo uzeti u obzir određeni faktor nepouzdanosti u datiranju naWikipediji, kao i u svakoj drugoj povijesti drevnog Egipta.
UHrvatskoj je tokom19. stoljeća osnovana jeorijentalistička muzejska zbirka današnjegArheološkog muzeja uZagrebu. Građa ove najveće hrvatske zbirke staroegipatske povijesti utemeljena je1862. godine donacijomZagrebačke mumije i otkupom dijela zbirke baruna Kollera1868..[2] Značajniju građu posjeduju i muzeji u drugim hrvatskim gradovima poputDubrovnika,Splita,Pule,Muzej Mimara i drugi. Više je hrvatskih znanstvenika djelovalo na području egiptologije od 19. stoljeća do danas. Izuzetno je vrijedan doprinosŠime Ljubića, ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu (tadašnjeg Narodnog muzeja), koji je objavio prvi katalog egipatske zbirke1871. godine. Zahvaljujući Ljubiću, svjetski poznati egiptolozi posjećivali suZagreb te sudjelovali u proučavanju zbirke.
Tokom20. stoljeća u Hrvatskoj su objavljivani radovi iz područja egiptologije i ostvarena je suradnja s egipatskim institucijama. No ipak je prevladavalo zanimanje za spomenikegrčko-rimskog razdoblja, a na stagnaciju je velikim dijelom utjecao i nedostatak prevedenih radova iz ovoga područja.
U novije doba interes i znanje povećavaju se, no suvremeni hrvatski egiptolozi susreću se s brojnim poteškoćama. Institucije koje tokom čitavog razdoblja aktivno rade na području egiptologije suArheološki muzej u Zagrebu i Katedra za staru povijest Odsjeka za povijestFilozofskog fakulteta u Zagrebu te Odjel za povijestHrvatskih studija u Zagrebu.[3]
Velik značaj ima pokretanje projektaCroato-Aegyptica electronica,baze podataka egipatskih spomenika u Hrvatskoj, pod vodstvomMladena Tomorada. Ovaj projekt otvara nove mogućnosti u predstavljanju egipatske spomeničke građe u Hrvatskoj te uključuje hrvatsku egiptologiju u suvremenesvjetske tokove.[4]
UZagrebu je od18. lipnja do21. lipnja2012. održana i međunarodna znanstvena konferencijaIstraživanje povijesti i kulture starog Istoka i Egipta na prostoru jugoistočne Europe na kojoj je tridesetak znanstvenika iz više zemalja prikazalo rezultate multidisciplinarnih istraživanjastarog Istoka iEgipta.[5] U sklopu Arheološkoga muzeja u Zagrebu održan je prvi tečajsrednjoegipatskoga pisma i jezika u Hrvatskoj, pod vodstvom Igora Uranića i Kristine Šekrst. U sklopu muzeja održane su egiptološke izložbe kustosa Uranića:Bogovi, duhovi i demoni starog Egipta (1999.), teMumije: znanost i mit (2012.), a2014. godine pokrenuta je i Zagrebačka egiptološka škola. Od2013. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu predaje se Srednjoegipatski jezik i pismo (Kristina Šekrst i Igor Uranić), a godine 2014. Kristina Šekrst i Igor Uranić objavili su prvu gramatiku staroegipatskoga jezika na ovim prostorima s međunarodnom recenzijom[6]Staroegipatski jezik: gramatika, pismo i lingvistički uvod.
Godine2015. u Zagrebu je pod vodstvomMladena Tomorada održana "7. europska egiptološka konferencija".[7], a iste se godine nastavila Zagrebačka egiptološka škola i napredne grupe prevođenja pod vodstvom Igora Uranića, Kristine Šekrst te Porina Šćukaneca Rezničeka. Rezultat je naprednih grupa prevođenja i prvi anotirani, gramatički analiziran i u cijelosti preveden staroegipatski tekst na hrvatskome jezikuRasprava čovjeka i njegove duše[8].
_(Room_4).jpg)
