Dubrovnik (latinski:Ragusa — Raguza) jegrad smješten naJadranskom moru, u južnojHrvatskoj. Ime je dobio po hrastovoj šumi,dubravi. Ubraja se u jedan od najznačajnijih kulturnih iturističkih centara u cijeloj JugoistočnojEvropi. Poznat je po svojoj staroj gradskoj jezgri sa brojnim kulturnim i sakralnim spomenicima. Grad je1991. godine imao 49.728 stanovnika, a prema popisu iz2011. godine 42.615. Smješten je na42°39′N, 18°04′E. Popularni naziv za Grad pod brdomSrđ je i "biser Jadrana". Dubrovnik je i upravni centarDubrovačko-neretvanske županije.
Grad Dubrovnik osnovan je na pomorskoj trgovini i trgovini sa Osmanskim Carstvom i svim drugim zemljama svijeta od Amerika do Indije tokom ranogsrednjeg vijeka i dosta vremena bio je jedini protivnik Mletačke republikeVenecije na istočnom dijeluJadranu. Zbog bogatstva i vještih diplomatskih odnosa, grad Dubrovnik se znatno razvio posebice uXV. iXVI vijeku. Dubrovnik je bio centar razvoja hrvatskog jezika ihrvatske književnosti, te rodni grad mnogih značajnih pjesnika, pisaca, filologa, slikara, matematičara i fizičara.
Pretpostavlja se da je Dubrovnik nastao u VII vijeku, ali prema nekim novim nalazima i spoznajama čak i znatno ranije. Te nove spoznaje baziraju se na pronalasku ostataka ruševina katedrale koja se je nalazila na mjestu današnje katedrale. Stari osnivači Dubrovnika su, bježeći predAvarima iz razorenog Epidaurusa (današnjiCavtat) dosli na otočnu hrid Laus podno brdaSrđ i tu su se odlučili nastaniti. Vremenom su otočnu hrid povezali sa kopnenim dijelom današnjeg Dubrovnika, u to vrijeme pod imenom Dubrava.Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlastBizanta. Prvi se put u historijskim dokumentima spominje850.Opsada Saracena 866. zaustavljena je zahvaljujući pomoći Bizanta. Oko992. g. spalio ga jemakedonski car Samuilo. Krajem10. st. osniva se dubrovačkanadbiskupija imetropolija. Tada postaje crkveno nezavisan odSplita. Od1205. g. priznaje vlastVenecije, što traje do1358. g. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva.
Iako je priznavao vlast Venecije,Dubrovnik je uspio sačuvati autonomiju, jer je biraoMalo iVeliko vijeće,Senat, te ostale organe gradske samouprave. Grad je1272. g. dobiostatut. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije sBosnom u dobaKulina bana.
U vrijeme usponaRaške Dubrovnik se uspješno branio od njenih napadaja. U13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako seLastovo dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od1333. g. u sastavuDubrovačke Republike je iStonski rat saStonom.1345. g. iMljet ulazi u sastav Republike.
Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik, jer je tako mogao kontrolirati plovidbu oko ušća rijekeNeretve i uMljetskom kanalu. Prostor od Stona doZatonaDubrovačka Republika je osigurala kada je krajem14. st. od Bosne kupilaKonavle. Tada su utvrđene granice Republike, koju od kraja 14. st. priznaju svi dubrovački susjedi.
Zadarskim mirom1358. g. posjedi Venecije na našoj obali pripali su hrvatsko-ugarskoj državi, pa je Dubrovnik kao dioDalmacije došao pod vlast vladara. Dubrovnik je prihvatio kraljevo vrhovništvo (Ludovik I) i plaćao danak od 500dukata, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije.
Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i nezavisnost.Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I1380. g. razvija se u samostalnu državu.
U Dubrovačkoj Republici, koja je bila organizirana kao patricijska republika, vlast je imala vlastela sakupljena uVelikom vijeću. Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo -Vijeće umoljenih (vlada), koje se još zvala iMalo vijeće. Knez se birao na mjesec dana. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku, već samo redare i stražu, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike. U15. st. imao je oko 40.000 stanovnika.
Dubrovnik doživljava svoj procvat u16. st., kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze sOsmanlijama, kojima plaćaju danak u novcu i robi. Istovremeno zadržavaju slobodu, nezavisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom područjuOsmanskog carstva. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta naBalkanu i uspješno razvijaju trgovinu sa Portom, ali iItalijom iŠpanskom.
Trguje serudarskim,poljodjelskim istočarskim proizvodima, manufakturnom robom,solju i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jakumornaricu, sa oko 180 brodova. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalamaMediterana i stizali sve doEngleske.
Temelj privrednog razvoja Dubrovnika činili supomorstvo itrgovina sa okolnim područjima (pogotovo srednjovjekovnom Bosnom), ali izanat. U 15. st. organiziraju se prve radionice za proizvodnjusukna,stakla isapuna. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i gospodarske ustanove. U 16. st. zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijska sredstva. Osnivaju se jača trgovačka i pomorska poduzeća, ali se produbljuju socijalne razlike izmeđupučana, pa se bogatiji izjednačuju svlastelom. GradDubrovnik se izgrađuje prihodima od obrta i trgovine.
U Dubrovniku je najviše na cijeni bilasloboda. Republika je imala svojuzastavu,grb ivojsku. Uspostavila je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogimevropskim zemljama. Njihove interese na dvorovima evropskih vladara zastupajupoklisari, dokkonzulati štite interese dubrovačkih pomoraca širom civiliziranog svijeta.
Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila jeŠpanija, a najveći neprijatelj njenoj nezavisnosti i slobodi vječiti konkurent -Venecija.
U drugoj polovini 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim geografskim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđujenovac. Dubrovačkibankari manje ulažu u brodarstvo i obrt, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih iholandskih pomoraca je sve veća.
Godine1667. Dubrovnik je uništio snažanpotres, u kojem je stradao velik broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno.
Potres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke Republike. Naime otkrićemAmerike trgovački su se putevi premjestili naAtlantik, izgradnjasplitske skele od strane Mlečana, te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Osmanlijama neki su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nedaća koje su u to doba zadesile Dubrovnik.
Nakon višestoljetnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okružju - Mletačke republike i Osmanskog carstva, opća evropska ofenziva protiv Osmanlija (poraz podBečom1683., kodMohača1687.) odrazila se i naDubrovnik, jer suMlečani iskoristili slabost Osmanlija i uzimanjemtrebinjskog kotara posve odrezali Dubrovnik od Osmanskog carstva i bosanskog zaleđa, te grad doveli u vrlo tešku situaciju. Međutim,mirom u Sremskim Karlovcima1699. morala se Venecija povući izPopova polja i vratiti ga u osmanske ruke, a tom je prilikom provedeno i prvo sistematsko razgraničenje Osmanskog carstva i Venecije uDalmaciji. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti, da ih Venecija okruži i odvoji od zaleđa.
Mirom u Požarevcu1718. napravljen jekoridor izmeđuNeuma iKleka, koji je ostaoBosni i Hercegovini. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tokom ratovanja s Osmanlijama (1683-1699.) Dubrovčani su se odlučili vratiti pod ugarsko-hrvatsku krunu i obnavljaju ugovor iz1358. g. U18. st. ponovno jača dubrovačku privredu i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih evropskih pomorskih sila naAtlantik Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika doAmerike.
U 18. st. Dubrovnik ima više od 85konzulata. Najjači gospodarski činitelj bila je hrvatska vlastela kojoj je pripadalo skoro cijela plovidba s 750.000 tona i skoro cijela zemlja.
Dubrovačka Republika je nedugo nakon proglašenja nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, zainteresirana za razvoj ekonomskih odnosa s tom velikom osamostaljenom državom, jednim svojim aktom uspostavila dijalog s vladom u Washingtonu, što se tumači kaode facto priznanje nezavisnosti i uspostava diplomatskih odnosa sa SAD.
Dana26. svibnja1806. vojska francuskog generala Lauristona nedopušteno je ušla na teritorij neutralne Dubrovačke Republike, a sljedećeg dana je na prijevaru ušla u Grad, tražeći da se samo odmori i okrijepi na putu za tadašnje francuske posjede uBoki kotorskoj. Umjesto toga, odmah je okupirala Grad u ime Napoleona.[1] Vrlo brzo nakon početka francuske okupacije, ruska i crnogorska vojska ušla je na dubrovački teritorij i počela se boriti s francuskom vojskom, pljačkajući i paleći sve na putu. To je kulminiralo opsadom okupiranog Grada (u kojoj je na njega palo 3000 topovskih kugla).[2]31. siječnja1808. maršalAuguste Frederic Louis Viesse de Marmont izdao je proglas da ukida Dubrovačku Republiku, unatoč protivljenju vlasti Republike, i da pripaja dubrovački teritorijKraljevstvu Italiji (marionetskoj državiFrancuskog Carstva), iz kojega je naknadno izdvojen te zajedno sIstrom,Dalmacijom te slovenskim zemljama udružen u NapoleonoveIlirske provincije. Marmontu je Napoleon dao novostvorenu titulu "vojvoda dubrovački" (Duc de Raguse).
Nakon sedam godina francuske okupacije, ohrabreni dezertiranjem francuskih trupa nakon propaleinvazije na Rusiju i ponovnog ulaska Austrije u rat, sve dubrovačke društvene klase, pod vodstvom vlastele, ustale su na opći ustanak protiv okupacije.[3] 18. lipnja 1813. zajedno s britanskim saveznicima natjerali su na predaju francuski garnizon na otokuŠipanu, zatim i uStonu te naLopudu, nakon čega se ustanak proširio kopnom Republike, počevši sKonavlima.[4]. Tada su počeli opsadu Grada, uz pomoćBritanske mornarice s brodovima HMSBacchante i HMSSaracen, pod zapovjedništvom kapetana Williama Hostea, a ubrzo se ustanku pridružilo i stanovništvo unutar opkoljenog Grada.[5] Austrijsko Carstvo je poslalo svoje trupe pod zapovjedništvom generala Todora Milutinovića pod izlikom da su došli pomoći svojim dubrovačkim saveznicima, međutim, kao što se ubrzo pokazalo, zapravo su htjeli francusku okupaciju Dubrovnika zamijeniti vlastitom.[6] Zaveli su jednog od privremenih guvernera Republike, Vlaha (sina Brnje) Kabogu, obećanjima moći i vlasti (koje nije dugo uživao, nego je umro u sramoti, od naroda otad zvan "Traditur" - izdajica), te su ga uspjeli uvjeriti da vrata s istočne strane ostanu zatvorena dubrovačkim ustanicima koji su se tamo okupili, a da kroz vrata na zapadu uđu austrijske snage (bez dubrovačkih vojnika) kako bi okupirale Grad, nakon što se predao francuski garnizon od 500 vojnika pod zapovjedništvom generala Montricharda.[7]
Nakon toga, barjak svetoga Vlaha vijorio se uz austrijsku i britansku zastavu, ali samo dva dana, jer je 30. siječnja general Milutinović naredio gradonačelniku Sabu Giorgi da ga spusti. U patriotskom zanosu Giorgi, koji je bio zadnji knez Republike prije francuske okupacije, odbio je skinuti barjak, "jer ga je pripeo (podigao) narod", i nijedan Dubrovčanin to nije htio učiniti, čak ni nakon što su im zaprijetili oružjem, nego su barjak skinuli austrijski vojnici.[8]
Iako vlada Dubrovačke Republike nikad nije potpisala kapitulaciju niti se odrekla suvereniteta, što je po pravilimaKlemensa von Metternicha koje je Austrija usvojila zaBečki kongres značilo da je trebala biti obnovljena, Austrijsko Carstvo je uspjelo uvjeriti druge saveznike da mu dopuste da zadrži teritorij Dubrovačke Republike[9] Dok su mnogi manji i manje važni gradovi i bivše države bili primljeni na Kongres, to pravo je odbijeno predstavniku Dubrovačke Republike.[10] Sve to je bilo u potpunoj suprotnosti sa svečanim ugovorima koje su austrijski carevi potpisali s Republikom: prvi potpisan 20. kolovoza 1684., u kojem carLeopold I. Republici obećava i jamči nepovredivu slobodu ("inviolatam libertatem"), te drugi iz 1772., u kojem caricaMarija Terezija obećava zaštitu i poštovanje nepovredivosti teritorija i slobode Dubrovačke Republike.[11]
U Dubrovniku su već u11. stoljeću postajala udruženja trgovaca i obrtnika razvrstanih po djelatnostima. Glavne gospodarske grane stoljećima subrodogradnja,pomorstvo,trgovina,obrt, a u novije vrijeme iturizam. Trgovalo serudarskim,poljodjelskim istočarskim proizvodima, manufakturnom robom,solju i dr. Sol se dobivala u Gružu i Slanom te na otocimaŠipanu iMljetu, a najvažnije središte proizvodnje soli bio jeSton. U 16. stoljeću, Dubrovnik je imao jakumornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalamaSredozemnog mora i stizali sve doEngleske, a postoji i dokazani slučaj da jedubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima).
U Dubrovniku je osnovana najstarija trgovačka komora u Hrvatskoj. Osnovali su jeFrancuzi1808. godine, nakon propasti Dubrovačke Republike, dok je Hrvatska gospodarska komora uZagrebu osnovana tek1852. godine. Danas postoji Županijska komora Dubrovnik, a grad je gospodarsko središteDubrovačko-neretvanske županije.
Upravna tijela Grada Dubrovnika su: Gradsko vijeće i Gradonačelnik (vijećnici i gradonačelnik biraju se neposredno na četverogodišnji mandat). Grad Dubrovnik ima 7 upravnih odjela i 3 službe (pročelnike upravnih odjela, temeljem javnog natječaja, imenuje gradonačelnik).
S obzirom na materinski jezik, 42.232 ili 96,49% izjasnilo se, da im je materinski jezikhrvatski. Prema vjeri, 37.015 ili 84,57% izjasnilo se kaorimokatolici, 2.310 ili 5,28% kaomuslimani, 1.697 ili 3,88% kaopravoslavci, 1.430 ili 3,27% kao agnostici ili neizjašnjeni, te 935 ili 2,14% kao ateisti.
Stari dio grada Dubrovnika nalazi se naUNESCO-voj listisvjetske baštine. Biser Jadrana, smješten na dalmatinskoj obali, postao je važna mediteranska morska sila od 13. stoljeća nadalje. Iako je teško oštećen u potresu 1667. godine, Dubrovnik je uspio sačuvati svoje prekrasnegotičke,renesansne ibarokne crkve, samostane, palače i fontane.
Gradske zidine - građene su od13. do17. stoljeća za potrebe obrane i zaštite. Duge su 1940m, visoke do 25 m, prema kopnu debljine 4-6 m, a prema moru 1,5-3 m. Na četiri strane svijeta, zaštićene su utvrdama.
Kula Minčeta - utvrda nasjeveru gradskih zidina, monumentalna je i okrugla, dovršena je1464. godine, gradili su je brojni graditelji, među njima iJuraj Dalmatinac. Povod za izgradnju bula je vijest o paduCarigrada1453. godine.
Kula Bokar - utvrda nazapadu gradskih zidina, naziva se iZvjezdan, građena je od1461. do1463. prema projektufirentinskog graditelja Michelozza Michelozzija.
Utvrda sv. Ivan - utvrda na jugoistoku gradskih zidina iz16. stoljeća. Štitila je ulaz u staru gradsku luku. Djelo je dubrovačkog graditelja Paskoja Miličevića.
TvrđavaLovrijenac - utvrda koja se nalazi kraj vanjskihzapadnih zidina grada, 37 m iznad razine mora. Tvrđava je poznata po svojim predstavama i vjenčanjima te najvažnije kao povijesni simbol otporaMletačkoj republici. šire poznata kao Gibraltar Dubrovnika.
Gradska vrata od Pila - zapadna vrata kroz koja se ulazilo u grad. Sagrađena su1537. godine. Na njima je bio pokretni most, koji se svake noći zatvarao.
Gradska vrata od Ploča - istočna vrata kroz koja se ulazilo u grad iz15. stoljeća.
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo
Dubrovačka katedrala - posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, koja je uništena u velikom potresu1667. godine. Sadašnjabarokna katedrala građena je od1671. do1713. godine. Riznica katedrale čuva zlatne i srebrne relikvijare,križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian,Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
Crkva sv. Vlaha - izgrađena je na mjesturomaničke crkve, koja je preživjela veliki potres 1667., ali je uništena u požaru1706. godine. Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do1715. godine. Na glavnom oltaru nalazi se kipsv. Vlaha od pozlaćenog srebra rad dubrovačkih majstora iz15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667.
Samostan sv. Klare - izgrađen je uz same gradske zidine u 13. i 14. stoljeću. U njemu je1434. godine otvoreno prihvatilište za napuštenudjecu.
Crkva sv. Josipa - sagrađena je1667. godine na mjestu, upotresu, srušene crkve sv. Jakova.
Crkva sv. Nikole - iz11. stoljeća, jedna od najstarijih sačuvanih crkvi u gradu. Bila je pravoslavna u predtursko vrijeme.
Crkva sv. Spasa - iz1520. godine, ostala je neoštećena u velikompotresu 1667. godine. Ovarenesansna crkva djelo jekorčulanskog majstora Petra Andrijića. Sagrađena je kao zavjetna crkva nakon velikog potresa1520. godine.
Crkva sv. Roka - renesansna crkva iz 16. stoljeća.
Crkva sv. Marije - u njoj se čuvaju vrijedne slike dubrovačkih slikara "Poliptih" Lovre Dobričevića i "Triptih" Nikole Božidarevića.
Sinagoga - jedna od najstarijih u Europi s počecima u 14. stoljeću.
Ljetnikovac Bunić-Kabužić na Batahovini - izgrađen je u16. stoljeću. Značajan je po glavnom pročelju u prizemlju, koje cijelom dužinom ima trijem sa sedam arkada.
Ljetnikovac Stay na Batahovini - obnovljeni ljetnikovac u kojem je sada Konzervatorski odjel.
Ljetnikovac Rastić u Rožatu, Rijeka Dubrovačka - zapušteni ljetnikovac građen u drugoj polovici16. stoljeća.
Ljetnikovac Klementa Gučetića u Obuljenom - građen od1575. do1581. godine, danas zapušten[15].
Ljetnikovac Vice Skočibuhe na Boninovu - ima odličan pogled na gruški zaljev i otoke. Obnavljan od1938. do1941. godine.
Ljetnikovac Crijević-Pucić na Gradcu - s kraja 16. stoljeća, smješten je na Gradcu iznad Vrata od Pila.
Ljetnikovac Pucić na Pilama - među najljepšim građevinama u gradu. Obnovljen je i sada je poslovni prostor.
Ljetnikovac Bunić-Gradić u Gružu - gotičko-renesansni ljetnikovac.
Velika imala Onofrijeva česma - dvijefontane okruglog oblika i ujedno mogu služiti i kao spremnik zavodu. Na većoj voda teče iz figura 16 maskiranih likova. Graditelj je Onofrio della Cava izNapulja.
Orlandov stup -kameni je prikaz legendardnog viteza Orlanda. Služio je kao mjesto na kojem su glasnici čitali obavijesti. Dugo vremena je bio jedini svjetovnispomenik u gradu.
Štovanjesv. Vlaha najbolje se očitovalo prigodom proslave njegovog blagdana3. veljače, kada su ljudi masovno dolazili u grad. To je bio blagdan svih stanovnika Republike. Da se omogući svima sudjelovati, uvedena je 'Sloboština Sv. Vlaha', dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7dana prije i 7 dana poslije blagdana). Za blagdan je cijela Republika hrlila u grad - tko nije mogao ići, slavio je kod kuće, sa svojim crkvenim barjacima i unarodnoj nošnji, da se svome svecu pokloni i pomoli, da mu zahvali za zaštitu u prošlosti i preporuči sebe i svoje za ubuduće. Tako je to i danas, pa se ljudi dugo i temeljito pripremaju za ovu svečanost.
To je festival komorne glazbe koji se od2000. godine tradicionalno, krajem ljeta odvija na pozornici u atrijuKneževog dvora. Na festivalu uz utemeljitelja festivala, poznatogviolinista iviolista Juliana Rachlina nastupaju brojni poznati svjetski glazbenici.
LibertasFilm Festival započeo je2005. s idejom, da se festivalska kulturna ponuda Dubrovnika proširi i filmskom. Festival se odvija tijekom ljeta, a na reportoaru se prikazuju igrani i dokumentarni filmovi nezavisnih produkcija posvećeni promociji slobode iz zemalja diljem svijeta. U natjecateljskom dijelu izabrani filmovi bore se za nagraduDubravka koju dodjeljuje stručnižiri u kategorijamanajboljiigrani film,najboljidokumentarni film inajboljikratki film. Film najbolje ocijenjen od strane publike dobiva posebnu nagradu publike.
Projekcije se održavaju u dubrovačkom kinu Sloboda, gradskomkazalištu Marin Držić, obnovljenom ljetnom kinu Jadran unutar dubrovačkih gradskih zidina i ljetnom kinu na krovu tvrđaveRevelin[16].
Dubrovnik International Film Festival (DIFF) je međunarodnifilmskifestival koji se uDubrovniku održava od2003. godine. Projekt je započet kao inicijativa međunarodne organizacije Dubrovnik Film Institut. Festival je natjecateljskog karaktera. Stručni žiri dodjeljuje nagrade DIFF-a u kategorijiigranog,dokumentarnog ikratkog filma. Osim tih nagrada dodjeljuju se i nagrada publike za najbolji film festivala, nagradaLibertas za životno djelo i nagradaArgosy za izvanredan pojedinačni doprinos u području filmskog stvaralaštva[17].
Festival suvremenih scenskih umjetnosti Karantena iniciran je1997. od straneArt radioniceLazareti, dubrovačke udruge koja u svojim kontinuiranim programima želi stvoriti kulturni centar u kojem bi se posjetioci mogli upoznati sa suvremenim umjetničkim izričajem.Festival donosi različita oblike suvremenog alternativnog umjetničkog izražavanja od raznovrsnih performansa, multimedijalnih instalacija te suvremenihplesnih,glazbenih i scenskih radova. Festival od svog početka ima međunarodni karakter te pored domaćih umjetnika na njemu sudjeluju i brojni gosti iz inozemstva.
Dubrovnik je u svojoj povijesti imao bogatu kazališnu tradiciju, brojne pisce, glumce i pozornice.Gradsko kazališteMarin Držić s vlastitim umjetničkim ansamblom osnovano je krajem2. svjetskog rata. Na svom repertoaru teži uprizorenju djela starih dubrovačkih i drugih zavičajno, tematsko i jezično bliskih autora, uz povremene odmake u smjeru suvremenijih tema. Kazalište povremeno svoja djela prikazuje u sklopuDubrovačkih ljetnih igara te gostovanja u drugim gradovima.
Književnost grada Dubrovnika u velikoj je mjeri utjecala je na razvojhrvatskog književnog jezika.Ljudevit Gaj iilirci izabrali su jezik u djelimaIvana Gundulića i kasnijih dubrovačkih pisaca, za standardni jezik. Dubrovačka književnost bila je vrlo opsežna u odnosu na broj stanovnika. Sačuvan je mali dio, jer jetiskarski stroj bio teško dostupan i jer velik broj djela poputljubavne poezije nije bio namijenjen širokoj publici. Nekeknjige ostale su u rukopisima ili ih znamo samo po imenima. U16. stoljeću, Dubrovčani su tiskali samo 12 knjiga, od kojih su 7 bile vjerske. Prva dva znamenita dubrovačka pisca suŠiško Menčetić iDžore Držić, koji su pisali pod utjecajemFrancesca Petrarce. Njihove pjesme su objavljene uRanjininom zborniku, u kojem je bilo čak 820 pjesama, ali original nije sačuvan. Istaknut je bioMavro Vetranović, koji je pisao pjesme, drame i domoljubna djela. Jedan od najistaknutijih i najpopularnijih dubrovačkih književnika jeMarin Držić. Napisao je velik broj vrijednih pastoralnih drama ikomedija, među kojiam se ističu "Dundo Maroje", "Skup" i "Novela od Stanca". Već u Držićevo vrijeme, postojale su glumačke družine, koje su izvodile njegova djela. U Dubrovniku je postojala i humanističko-latinistička književnost čiji su predstavnici biiIlija Crijević,Jakov Bunić i dr. U17. stoljeću pojavio seIvan Gundulić, koji predstavlja vrhunac dubrovačke književnosti sa svojim epom "Osmanom", pastoralnom dramom "Dubravkom" i religioznom poemom "Suze sina razmetnoga". U "Dubravki" slavi ljubav premaslobodi: “O lijepa, o draga, o slatka slobodo!”. Poslije Gundulića značajan jeIvan Bunić Vučić, koji je pisao pastoralne i religiozne pjesme. Dramski pisacJunije Palmotić temeljio je pisanje na klasičnim uzorima, pokazivao je mentalitet društva u kojem je živio i obogatio je dubrovačko kazalište svoga vremena.
Kulturno-povijesni muzej - nalazi se u sklopuKneževa dvora, ima stalne i povremene izložbe, preparatorsku radionicu, knjižnicu imuzejsku trgovinu.
Muzej Dominikanskog samostana - sadrži vrijedne rukopise i inkunabule, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća, veliko oslikano raspeloPaola Veneziana iz 14. stoljeća i oltarnu palu talijanskog slikaraTiziana iz1550. godine.
Muzej Franjevačkog samostana - sadrži slike starih majstora, izvorni inventar ljekarne iz1317. i zlatarske predmete
Dom Marina Držića - memorijalni muzejMarina Držića, ima kazališnu zbirku.
Riznica Katedrale - čuva zlatne i srebrne relikvijare,križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian,Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
Pomorski muzej - ima stalni postav i knjižnicu, osnivač jeHAZU.
Akvarij i Institut za more i priobalje - nalazi se u tvrđavi sv. Ivana. U 27akvarija suribe,spužve,koralji i ostale morske životinje. Zaštitni znak akvarija jemorski konjic.
Arheološki muzej - ima prethistorijsku,antičku, ranosrednjovjekovnu zbirku, zbirku od13. stoljeća do1667., zbirku vaza, egipatsku zbirku inumizmatičku zbirku.
Etnografski muzej - sadrži stalni etnografski postav, preparatorsku radionicu i knjižnicu.
Muzej suvremene povijesti - ima povremene izložbe i knjižnicu.
Muzej Sinagoge - religijski eksponati, arhivski materijal, zbirkaTori od 13. do17. stoljeća.
Muzej samostan Sigurata - sadrži zbirku sliku od16. do19. stoljeća, pokaznice, procesijskikriž iz14. stoljeća, crkveno posuđe, čipke itd.
To je profesionalni glazbeniorkestar gradaDubrovnika i glavni je nositelj glazbenih zbivanja uDubrovniku. U svom djelovanju nastavlja glazbenu tradiciju koja se počela razvijati još u vrijeme raneDubrovačke republike. Orkestar redovito nastupa u sklopuDubrovačkih ljetnih igara. Na svom repertoaru veliku pozornost posvećuje dubrovačkim klasicima iz 18. stoljeća, posebno skladateljimaLuki Sorkočeviću iIvanu Mani Jarnoviću. Tijekom koncertne sezone nastupa na koncertima u atrijuKneževog dvora i ljetnikovcu Crijević-Pucić, a ostvaruje i zapažena gostovanja poHrvatskoj i inozemstvu.
Dubrovnik je poznat kaovaterpolski grad.Vaterpolski klub Jug 3 puta je bio prvak Europe, osvajač LEN kupa, europskog Superkupa, ima 21 naslov prvaka bivše Jugoslavije, 5 naslova prvaka Hrvatske, 2 kupa bivše Jugoslavije i 9 kupova Hrvatske. Više dubrovačkih vaterpolista osvajali su olimpijske medalje poput Veselina Đuhe, Gorana Sukna i dr. Dubrovačka plivačicaSanja Jovanović osvajala je medalje na svjetskim i europskim plivačkim prvenstvima i ima svjetski rekord na 50 m leđno. Ženski odbojkaški klub "Dubrovačka banka" bio je prvak Europe i proglašen je zanajbolju hrvatsku žensku ekipu u1998. godini u izboruSportskih novosti.
Povijest visokog obrazovanja u Dubrovniku je duga i započinje1624. godine, kada sujezuiti osnovali "Collegium Rhagusinum". SenatDubrovačke Republike1654. godine proglasuje ga javnim visokim učilištem na kojemu se izučavala umjetnost i prirodne znanosti. Na tom učilištu obrazovali su se mnogi Dubrovčani toga vremena, među njima iRuđer Bošković, najpoznatiji dubrovački znanstvenik onoga vremena, koji je obrazovanje poslije nastavio na poznatom "Collegium Romanum" uRimu.
U moderno doba, visoko obrazovanje u Dubrovniku počinje s Višom pomorskom školom, Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam i Pomorskim fakultetom. Do osnivanja dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta visokoobrazovne institucije bile su u sklopuSveučilišta u Splitu.
Godine1994.,Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o visokim učilištima u kojem se razdvajaju dva smjera u visokom obrazovanju: znanstveni (sveučilišni) odvaja se od stručnog (veleučilišnog). U Dubrovniku se1996. osniva stručni veleučilišni studij. Nakon što su stvoreni uvjeti za osnivanje sveučilišta,16. prosinca2003. osnovano je Sveučilište u Dubrovniku. Danas sveučilište ima veći broj dodiplomskih i poslijediplomskih studija.
American College of Management and Technology (ACMT) je visoko obrazovna institucija osnovana međunarodnom suradnjomameričkog sveučilišta Rochester Institute of Technology, Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Veleučilišta u Dubrovniku. Institucija je osnovana1997. godine i to je jedina obrazovna institucija u Republici hrvatskoj koja nudi završenim studentima diplome, koje su ravnopravno priznate u SAD-u i Hrvatskoj.
