Dorski red (iliDorski stil) je najstariji stil ugrčkojarhitekturi karakteristična užljebljenastupa čiji trup kružnog presjeka stoji izravno nastilobatu (uzdignutom, kamenom temelju hrama u obliku ravne platforme) i jednostavnakapitela koji je sastavljen od kružnog umetkaehinusa i četvrtaste ploče –abaka.
Dorski hram je uzdužna građevina od dvije (kasnije i više) prostorije i vanjskog pravokutnog omotača od stupova; na podnožju stepenastog stilobata dižu se stupovi sastavljeni od valjkastihtambura sa žljebovima (kanelire), te kapitelom sastavljenim odehinusa (kružni jastučić) iabakusa (kvadratne ploče); stupovi nose horizontalnu gredu (arhitrav), a iznad arhitrava jefriz sastavljen odtriglifa (kamena ploče s užebljenim kanelirama) imetopa (reljefno obrađene ploče); iznad friza je[vijenac]] (gejzon) koji na pročelju hrama uokvirujezabatni trokut (timpan) kosogkrova. Timpan je potpuno ispunjen živo obojenimskulpturama koje su prirodnih oblika i veličina u položaju koji odgovara kosini zabata.
Cijeli hram napravljen je od kamenih blokova koji priliježu jedan na drugi bez veziva; gdje je bilo potrebno blokovi su vezani metalnim zakovicama. Krov je bio na dvije vode i pokriven jecrijepom napravljenim od crvenih rožnjača (gredica), a drvene grede korištene su i za tavanice što je otvaralo veliku mogućnost pravaca.
Najpoznatiji dorski hramovi su:
Stupovi dorskog reda su često bili dekorativni i konstrukcijski element mnogihrimskih građevina, iako često reinterpretirani u rimskom duhu (npr. Dorski polu-stupovi rimskogKoloseja). Kao takvi javljaju se i u građevinama Renesanse (npr.Palača Rucellai) i osobito Neoklasicizma (npr.Brandenburška vrata i Historicizma.
