Dom lordova (engleski:House of Lords iliHouse of Peers) je Gornji dombritanskog dvodomnogparlamenta.[1][2]
Dom lordova vuče korijene iz11. vijeka, iz Witansa tijela tadašnjih anglo-saskihvladara, sastavljenog od savjetnika, dvorskih ministara i visokihcrkvenih prelata.[2] Iz tog instituta je tokom13. i14. vijeka izrastaoparlament.[1]
Tokom14. vijeka profiliraju se dva odvojena domaengleskogparlamenta;Donji dom (House of Commons) u koji ulaze predstavnicigradova i grofovija i Gornji dom u koji ulazenadbiskupi,biskupi,opati ipriori dakle Gospodari duha (Lords Spiritual) uzfeudalnoplemstvo (Lords Temporal).[2] Tokom15. vijeka tadašnjifeudalni gospodari (Lords Temporal) postali su nasljednilordovi, tek tad se ustanovio institutperstva, i podjela na 5plemićkih razreda;vojvode (duke),markize (marquess),grofove (earl),vikonte (viscount) ibarone (baron).[2]
Nakon ukidanjasamostana1539.biskupi i lordovizemljoposjednici (Lords Temporal) postaju većina u Domu lordova.[2] Za vrijemeEngleskog građanskog rata1642.,biskupi su isključeni iz Doma lordova, ali su vraćeni1661. Jedno vrijeme nakon rata1649. (za vladavineOlivera Cromwella) Dom lordova je i čak ukinut, ali je obnovljen1660. nakon povratka natronCharlesa II.[2]
Tokom18. vijeka, nakon ujedinjenja saŠkotskom. (1707.) iIrskom (1800.) stvoren je jedinstveniparlament, a njihovo cjelokupnoplemstvo ušlo je u Dom lordova.[2] Mančesterskim zakonom o biskupima (The Bishopric of Manchester Act ) iz1847. (i nekim kasnijim) ograničio se brojbiskupa koji imaju pravo biti zastupnici u Domu lordova na 26, pa umirovljeni biskupi to više nisu mogli biti.[2] Zakonom o sudskom prizivu iz1876. otpočela jepravosudna funkcija Doma lordova, pa jemonarh imenovao prve Pravne lordove (Law Lords/Lords of Appeal in Ordinary), koji su tako postali prvi doživotni lordovi.[2]
Dom lordova odbacio je prijedlogbudžeta koji im je dala na izglasavanje tadašnja Liberalna vlada1909. godine. Zauzvrat su Liberali pripremili zakon kojim se ograničava pravo Doma lordova da odlučuje o zakonima koji su izglasani u Donjem domu parlamenta (House of Commons).[2] Zakon o parlamentu iz1911. ograničio je ovlasti Doma lordova, jer dotad nijedan zakon nije mogao biti usvojen ukoliko nije prošao izglasavanje u Domu lordova. Odsad su oni mogli samo prolongirati usvajanje novog zakona do najduže dvije godine, osim u slučaju, zakona koji se odnose nabudžet kad mogu prolongirati zakon do najviše mjesec dana.[2]
Od1922.Irska više ne daje zastupnike za Dom lordova.[2] Parlament je1948. pooštrio vlastiti zakon iz1911., pa je odtad Dom lordova mogao prolongirati stupanje na snagu nekog zakona, na najviše godinu dana.[2] Zakonom o doživotnom perstvu (The Life Peerages Act) iz1958. omogućeno je imenovanje novihplemića (lordova), zaslužnih za unapređenje života u Britaniji – jednom izabrani oni su to pravo uživali do kraja života, ali ne i njihovi potomci. Otprilike u isto vrijeme regulirana su i njihova materijalna prava, od naknada za dane provedene na sjednicama doma, do naknada za odvojeni život.[2]
Zakonom o Domu lordova (The House of Lords Act) iz1999. ukinuto je pravo većini nasljednihlordova, na mjesto u parlamentu, ali je prilikom usvajanja zakona, prihvaćenamandman kojim je to pravo zadržalo 92 starih lordova.[2]Zakonom oustavnoj reformi iz2005. Dom lordova prestao je biti britanski Vrhovni sud, time je ujedno završena trojaka funkcija Lorda kancelara (Lord Chancellor) koji je dotad bio predsjednik suda, predsjedatelj Doma lordova.i članvlade. Umjesto njega za predsjedatelja doma2006. izabran je Lord Speaker.[2] Od2009. Dom lordova više ne obavlja sudsku funkciju, već se ona prenosi na novoustanovljeni britanski Vrhovni sud, čiji su prvi članovi imenovani iz redova dotadašnjih Pravnih lordova (Law Lords).[2]
Tadašnji zamjenik britanskogpremijera umaju2011., predložio je Nacrt zakona o reformi Doma lordova. Po njemu budući saziv Gornjeg doma imat će samo 300 članova (80 % izabranih i 20 % imenovanih). Taj nacrt pripremila jekomisija sastavljena od članova iz oba doma, useptembru2012.vlada je objavila da je pustila zakon u proceduru usvajanja.[2]
Od1. oktobra2010. na snazi je novi sistem plaćanja naknada i troškova zastupnicima Doma lordova.[3]
Po tom novom sistemu, svi oni članovi Doma lordova koji ne rade na nekoj od plaćenih funkcija (a to je velika većina) imaju pravo na novčanu naknadu za svaki dan proveden na zasjedanju u visini od 150 ili 300£. Ta jedinstvena naknada, zamjenjuje sve dotadašnje, u koji su bile uključene kojekakve dnevnice, odvojeni život, uredski troškovi. Time je uvedeno novo pravilo da se pravo na naknadu ostvaruje prisustvovanjem sjednicama, a ne time što se recimo odvojeno živi.[3]
Dom lordova ima najmanje 670 članova tj.lordova[1], a trenutačno ih ima 792.[4]Oni se dijele na Gospodare duha ili Duhovne lordove (Lords Spiritual), u koji ulazeNadbiskup Canterburyja,Nadbiskup Yorka,biskupiDurhama,Londona,Winchestera i još 21 biskupaEngleske crkve.[1] Drugu tradicionalnu skupinu predstavljaju Nasljedni lordovi iliperovi (Hereditary peers) čiji je broj od1999. sveden na 92 člana.[1] Treću skupinu formiraju Pravni lordovi (Law Lords) koji se regrutiraju odsudaca najviših britanskih sudova (Court of Appeal i High Court of Justice), ali u njihov sastav više ne ulaze suciškotskog krivičnog suda (Scottish Criminal Cases Review Commission).[1] Četvrtu najveću skupinu formiraju izabrani lordovi (Life peers), kojima je ta titula dodijeljena zbog specijalnih zasluga za britansko društvo, koji u taj dom ulaze od zakona izglasanog1958. (Life Peerages Act), njihov broj je radikalno povećan dopuna zakona1980.[1]
- ↑1,01,11,21,31,41,51,6„House of Lords” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 28. 09. 2014.
- ↑2,002,012,022,032,042,052,062,072,082,092,102,112,122,132,142,152,162,17„History of the House of Lords” (engleski). Parliament UK. Pristupljeno 28. 09. 2014.
- ↑3,03,1„Members of the Lords: allowances” (engleski). Parliament UK. Pristupljeno 28. 09. 2014.
- ↑„Members of the House of Lords” (engleski). Parliament UK. Pristupljeno 28. 09. 2014.
