Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Djeljivost

Izvor: Wikipedija

Deljivost je algebarska osobinacelih brojeva. Jedan celi broj je deljiv drugim celim brojem, ako je ostatak delenja jednak nuli. Tako na primer, je broj 8 deljiv sa 4, zato što8÷4{\displaystyle 8\div 4} iznosi 2 bez ostatka, dok broj 9 nije deljiv sa 4, zato što9÷4{\displaystyle 9\div 4} iznosi 2 sa ostatkom 1.

Deljivost je centralni pojamteorije prirodnih brojeva (aritmetika). Jedan od najvećih matematičara svih vremena, koji je i danas poznat kaokralj matematike,Karl Fridrih Gaus (1777-1855), jednom je prilikom rekao: "Matematika je kraljica nauka, ateorija brojeva je kraljica matematike." Gaus je možda više nego bilo koji drugi matematičar u istoriji doprineo razvoju aritmetike, one iste za koju je na kraju napisao: "Aritmetika je ipak preteška za mene!"

Deljivost

[uredi |uredi kod]
Definicija
Prirodan broja{\displaystyle a}deljiv je prirodnim brojemb{\displaystyle b} ako postoji prirodan brojm{\displaystyle m} takav da jea=mb{\displaystyle a=mb}. Ako je broja{\displaystyle a} deljiv brojemb{\displaystyle b} pisaćemob|a{\displaystyle b|a} (čita se: "b deli a").

Na primer 3|24 jer je 24 = 3h8; slično je 7|28 jer 28 = 7x4; takođe 10|10 jer je 10 = 10h1. Broj b zovemodelitelj ilifaktor broja a; broj a zovemosadržalac,višekratnik, iliumnožak broja b.

Kažemo da je bpravi delitelj od a ako b|a i a ≠ b.

Jednostavni kriterijumi

[uredi |uredi kod]

Postoji nekoliko jednostavnih pravila za proveru deljivosti konkretnih brojeva sa kojima radimo često.

  • Broj je deljiv sa 10, 100, 1000, ... ako su mu jedna, dve, tri, ... poslednjecifre nule.
  • Broj je deljiv sa 2, 4, 8, ... ako su mu poslednje 1, 2, 3, ... cifre deljive datim brojem.
  • Broj je deljiv sa 5, 25, 125, ... ako su mu poslednje 1, 2, 3, ... cifre deljive datim brojem.
  • Broj je deljiv sa 3 ili 9 ako mu je zbir cifara deljiv datim brojem.

Na primer, broj 12300 je deljiv sa 100 jer su mu poslednje dve cifre deljive sa 100; broj 12345612345632 je deljiv sa 4 jer su mu poslednje dve cifre deljive sa 4; broj ...7125 je deljiv sa 125 jer zu mu zadnje tri cifre deljive sa 125; broj 5886 je deljiv sa 27 jer mu je zbir cifara deljiv sa 27.

Postoji još nekoliko "jednostavnih" pravila koja ne koristimo dnevno. Zapisani broj, ako je dovoljno dugačak, možemo razdvojiti na klase (grupe uzastopnih cifara) sa jednakim brojem cifara. Brojeći sa leva u desno te klase će se nalaziti na parnim i neparnim pozicijama.

  • Broj je deljiv sa 11 kada je razlika između zbira cifara (jednocifrenih klasa) koje stoje na neparnim i onih koje stoje na parnim mestima (gleda se od poslednje cifre) deljiva sa 11. Na primer, broj 8684016 na neparnim mestima ima cifre 6,0,8,8 čiji je zbir 22, a na parnim 1,4,6 čiji je zbir 11. Razlika ovih zbirova je 11, što je deljivo sa 11, pa je početni broj 8684016 deljiv sa 11.
  • Broj je deljiv sa 101 kada je razlika zbira dvocifrenih klasa koje u broju stoje na neparnim i parnim mestima (gleda se od poslednje cifre) deljiva sa 101. Na primer, broj 7 96 89 ima zbir klasa na neparnim mestima 89+7=96, a na parnim 96, čija je razlika nula, tj. deljiva je sa 101. Zato je početni broj 79689 deljiv sa 101.
  • Broj je deljiv sa 7, 11, 13, 77, 91, 143 ili 1001 kada je razlika između zbira trocifrenih klasa koje u broju stoje na neparnim mestima i zbira trocifrenih klasa koje stoje na parnim mestima (takođe se gleda od poslednje cifre) deljiva datim brojem. Na primer, broj 539 693 385 ima razliku ovih klasa 385-693+539=231, pa je deljiv sa 7, 11 i 77, a nije deljiv sa 13, 91, 143 i 1001.

Lakši zadaci

[uredi |uredi kod]

U nekim slučajevima ne koristimo "veliku"teoriju da bi ustanovili deljivost, jer je u rešavanju zadatka dovoljno elementarno poznavanjematematike, ili je situacija izvan domašaja naše teorije.

1. Zadatak
Dokazati da je broj1174934{\displaystyle 117^{4}-93^{4}} deljiv svim prirodnim brojevima do broja 10 zaključno.
Rešenje
Rastavljanjem na faktore, dobijamo:1174934=(1172932)(1172+932)=(11793)(117+93)(1172+932).{\displaystyle 117^{4}-93^{4}=(117^{2}-93^{2})(117^{2}+93^{2})=(117-93)(117+93)(117^{2}+93^{2}).}
Vrednosti prve dve zagrade lako izračunavamo i množimo 24h210=(6h4)h(5h42)=2h3h...h9h10.
2. Zadatak
Dokazati da je za svaki broj n brojn3n{\displaystyle n^{3}-n} deljiv brojem 6.
Rešenje
Na primer, za n = 1, dati broj jenula, deljiv je sa šest;
za n = 2, dati broj je 8 - 2 = 6, takođe;
za n = 3 imamo333=273=24{\displaystyle 3^{3}-3=27-3=24}, a 24 je broj deljiv sa šest.
U opštem slučaju, rastavljamo na faktore i dati izraz postaje n(n-1)(n+1). Faktori su tri uzastopna broja n-1, n, n+1. Međutim, unizu od tri uzastopna prirodna broja tačno jedan je deljiv sa tri (u nizu odk uzastopnih brojeva tačno jedan je deljiv sak). Prema tome, dati izraz je za svako n deljiv sa 3; ali je deljiv i sa 2, jer svaki niz od 3 člana ima podniz od 2 člana. Otuda je dati izraz deljiv sa 6.
3. Zadatak
Dokazati da je za svako n izrazn3+23n{\displaystyle n^{3}+23n} deljiv sa 6.
Rešenje
Transformišimo dati izraz u oblik(n3n)+24n{\displaystyle (n^{3}-n)+24n}. Prvi sabirak, razlika u zagradi, je prema prethodnom zadatku deljiva sa 6, ali je i drugi sabirak, zbog faktora 24 deljiv sa 6. Njihov zbir mora biti deljiv sa 6.
Provera
za n = 1, izraz ima vrednost 1+23 + 24, dakle deljiv je sa šest;
za n = 2, izraz daje rezultat 8+46 + 54, deljiv sa šest;
za n = 3, izraz je 27+23h3=96, tj. 6h16.

Međutim, u opštem slučaju pretpostavljali smo da su tačna sledeća tvrđenja:

  • ako je svaki od sabiraka deljiv sa 6, onda je i zbir deljiv sa 6;
  • ako je jedan od faktora deljiv sa 6, onda je i proizvod deljiv sa 6.

Ovatvrđenja su mnogima jasna i bez dokaza, ali u teoriji brojeva postoje i teža.

Algoritam delenja

[uredi |uredi kod]

Sledećateorema sadrži neke od najvažnijih osobinadeljivosti.

Teorema 1
Neka su a, b, c proizvoljni (prirodni) brojevi. Tada:
(a) ako a|b i b|c onda a|c;
(b) ako a|b, onda je a ≤ b;
(v) ako a|b i a|c, onda, za proizvoljne cele brojeve x, y važi a|(bx+cy);
(g) ako a|b i b|a, onda je a = b.
Dokaz
(a) ako je a|b i b|c, onda postoje brojevi m i n takvi da je b = ma, c = nb. To znači da je c = mna, pa a|c.
(b) Ako a|b, postoji broj m takav da je b = ma. Neposredno sledi b = am ≥ ax1 = a.
(v) Ako je a|b i a|c, onda postoje brojevi m, n tako da je b = ma, c = na. Otuda, bx + cy = max + nay = a(mx +ny). Dakle, a|(bx+cy).
(g) Iz pretpostavke a|b, b|a i iz (b) sledi da je a = b.
Posledica 1
(a) Ako su a, b, c proizvoljni (prirodni) brojevi takvi da je a|b i a|c, tada a|(b+c) i a|(b-c).
(b) Ako su ujednakostia1+a2+...+an=b1+b2+...+bn,{\displaystyle a_{1}+a_{2}+...+a_{n}=b_{1}+b_{2}+...+b_{n},} svi sabirci izuzev jednog deljivi sa c, onda je i taj jedan deljiv sa c.

Algoritam deljenja, iliteorema o deljenju sa ostatkom, koja sledi, je jedna od važnijih u teoriji brojeva:

Teorema 2
Za date (prirodne!) brojevea{\displaystyle a} ib{\displaystyle b}, jednoznačno su određeni brojeviq{\displaystyle q} ir{\displaystyle r}, takvi da jea=bq+r,0r<b.{\displaystyle a=bq+r,\;0\leq r<b.}
Dokaz
Postoji bar jedan takav način predstavljanja brojaa{\displaystyle a}, recimo kada izaberemobq{\displaystyle bq} kao najvećisadržalac brojab{\displaystyle b} koji nije veći oda{\displaystyle a}. Pretpostavimo da postoji još jedan način, da jea=bq1+r1,0r1<b.{\displaystyle a=bq_{1}+r_{1},\;0\leq r_{1}<b.} Tada oduzimanjem dobijamob(qq1)+rr1=0,{\displaystyle b(q-q_{1})+r-r_{1}=0,} što znači dab|(rr1){\displaystyle b|(r-r_{1})} (posledica 1a). Kako je|rr1|<b,{\displaystyle |r-r_{1}|<b,} sledirr1=0,{\displaystyle r-r_{1}=0,} tj.r=r1.{\displaystyle r=r_{1}.} Zatim da jeq=q1.{\displaystyle q=q_{1}.}

Broj q naziva sekoličnik a broj rostatak prideljenju a sa b.

Algoritam deljenja se koristi uklasifikaciji brojeva. Na primer, kada b = 2 za broj (a=2q+1{\displaystyle a=2q+1}) kažemo da jeneparan ako r = 1, odnosno da jeparan ako r = 0.Prost broj p je onaj kome su jedini delitelji 1 i p. Za prirodan broj koji nije prost kažemo da jesložen.

NZD

[uredi |uredi kod]
  • Zajednički delitelj brojeva a i b je (prirodan) broj k ako je k|a i k|b.
  • Najveći zajednički delitelj brojeva a i b je najveći od brojeva zajedničkihdelitelja. Označava se sa (a,b), ili NZD(a,b), ali može i NZD.
  • Uzajamno prosti brojevi a, b su oni za koje je NZD(a,b)=1. Uzajamnoproste brojeve nazivamo irelativno prosti brojevi.

Na primer, NZD(8,15)=1, NZD(4,40)=4, NZD(40,210)=10, NZD(697,816)=17, NZD(1326,7315)=1.

Teorema 3
Najveći zajednički delitelj dva (prirodna) broja je jedinstven.
Dokaz
Ako jec1=NZD(a,b){\displaystyle c_{1}=NZD(a,b)} ic2=NZD(a,b){\displaystyle c_{2}=NZD(a,b)} tada jec1|c2c2|c1{\displaystyle c_{1}|c_{2}\wedge c_{2}|c_{1}} daklec1=c2{\displaystyle c_{1}=c_{2}}.
Teorema 4
Ako jec{\displaystyle c} najveći zajednički delilac prirodnih brojevaa{\displaystyle a} ib{\displaystyle b}, onda postojeceli brojevix{\displaystyle x} iy{\displaystyle y} takvi da jexa+yb=c.{\displaystyle xa+yb=c.}
Dokaz
Posmatrajmoskup celihbrojeva oblikaxa+yb{\displaystyle xa+yb}, gdex,yZ.{\displaystyle x,y\in \mathbb {Z} .} Izaberimo u njemu najmanji prirodan broj, recimon=xa+yb{\displaystyle n=xa+yb}.
Dokažimo dan|a{\displaystyle n|a} in|b{\displaystyle n|b}:
Pretpostavimo dan{\displaystyle n} ne delia{\displaystyle a}. Onda bi postojali takvi brojeviq{\displaystyle q} ir{\displaystyle r} da jer<n,a=nq+r.{\displaystyle r<n,a=nq+r.}
Pa bi bilor=anq=aq(xa+yb)=(1xq)ayqb{\displaystyle r=a-nq=a-q(xa+yb)=(1-xq)a-yqb}, tj. prirodan brojr{\displaystyle r} bio bi manji odn{\displaystyle n} i pripadao bi skupu brojevaxa+yb{\displaystyle xa+yb}, što je u kontradikciji sa pretpostavkom da jen{\displaystyle n} najmanji.
Dokažimo sada da jen{\displaystyle n} najveći zajednički delilac brojevaa{\displaystyle a} ib{\displaystyle b}, tj. da jen=c.{\displaystyle n=c.} Kako jec=NZD(a,b),{\displaystyle c=NZD(a,b),} možemo pisatia=pc,b=qc,{\displaystyle a=pc,b=qc,} pa imamo da jen=xpc+yqc=c(xp+yq).{\displaystyle n=xpc+yqc=c(xp+yq).} Sledi dac|n,{\displaystyle c|n,} pacn.{\displaystyle c\leq n.} Zato što jec{\displaystyle c} najveći zajednični delilac, bićec=n,{\displaystyle c=n,} tj.c=xa+yb.{\displaystyle c=xa+yb.}

Na primer, najveći zajednički delioci iz prethodnog primera

NZD(8,15)=1 i imamo 2h8-1h15=1; NZD(4,40)=4 i 11h4-1h40=4; (40,210)=40 i -5h40+1h210=10.

Najmanji zajednički delilac brojevaa,b{\displaystyle a,b} možemo definisati i kao najmanji prirodan broj oblikaxa+yb=c;x,yZ.{\displaystyle xa+yb=c;\;x,y\in Z.} Pogledajmo na kraju još jednu teoremu koja se često koristi prilikom rešavanja (težih) zadatakaaritmetike.

Teorema 5
(a) Ako je k>0, onda je NZD(ka,kb)=kNZD(a,b).
(b) Ako je a=bq i b ≥ 0, onda je NZD(a,b)=b.
(v) Ako q|ab i pri tome su q i b uzajamno prosti brojevi, tj. NZD(b,q)=1, onda q|a.
(g) Ako je a=bq+r, onda je NZD(a,b)=NZD(b,r).
Dokaz
(v) Pretpostavićemo da je a>0; za a<0 radili bi jednako. Prvo primetimo da NZD(b,q)=1 povlači NZD(ab,q)=NZD(a,q). Naime, broj NZD(ab,q) deli brojeve ab i aq, pa deli i broj NZD(ab,aq)=aNZD(b,q)=a. Kako NZD(ab,q) deli q sledi da NZD(ab,q) da NZD(a,q). Međutim, broj NZD(a,q) deli oba ab i q, pa NZD(a,q) deli NZD(ab,q), dakle NZD(ab,q)=NZD(a,q). Kako iz pretpostavke q|ab proizilazi NZD(ab,q)=q, to iz poslednje dokazane jednakosti izlazi q|a.
(g) Neka je c=NZD(a,b). Tada c deli oba broja a i b, pa je a=xc, b=yc, odnosno r =c(x-yq), pa c|r, tj. c je zajednički delilac brojeva b i r. Otuda NZD(a,b) deli NZD(b,r). Stavimo c1=NZD(b,r), pa imamo b=y1c1, r = zc1, a=c1(y1q+z), tj. c1 deli a. Dakle NZD(b,r)|NZD(a,b), te je NZD(a,b)=NZD(b,r).
Teorema 6
NZD(a1,a2,...,an)=NZD(NZD(a1,a2,...,an1),an).{\displaystyle NZD(a_{1},a_{2},...,a_{n})=NZD(NZD(a_{1},a_{2},...,a_{n-1}),a_{n}).}
Dokaz
Prvi, odnosno drugi sa leva najmanji zajednički delilac nazovimo c, odnosno d. Kako jed|ai,i=1,2,...,n,{\displaystyle d|a_{i},\;i=1,2,...,n,} dobijamo dac|NZD(a1,a2,...,an1){\displaystyle c|NZD(a_{1},a_{2},...,a_{n-1})} ic|an{\displaystyle c|a_{n}}. Dakle, c|d. Obratno, kakod|NZD(a1,a2,...,an1),d|an{\displaystyle d|NZD(a_{1},a_{2},...,a_{n-1}),\;d|a_{n}} to jed|ai,i=1,2,...,n,{\displaystyle d|a_{i},\;i=1,2,...,n,} pa je d|c. Preme tome c|d.

Euklidov algoritam

[uredi |uredi kod]

Euklidov algoritam služi za određivanje najvećeg zajedničkog delitelja prirodnih brojeva a > b:

Premaalgoritmu delenja, jednoznačno su određeni brojeviqi,ri,ik+1,{\displaystyle q_{i},r_{i},\;i\leq k+1,} takvi da je

a=q1b+r1,r1<b;{\displaystyle a=q_{1}b+r_{1},\;r_{1}<b;}
b=q2r1+r2,r2<r1;{\displaystyle b=q_{2}r_{1}+r_{2},\;r_{2}<r_{1};}
r1=q3r2+r3,r3<r2;{\displaystyle r_{1}=q_{3}r_{2}+r_{3},\;r_{3}<r_{2};}
...
rk3=qk1rk2+rk1,rk1<rk2{\displaystyle r_{k-3}=q_{k-1}r_{k-2}+r_{k-1},\;r_{k-1}<r_{k-2}}
rk2=qkrk1+rk,rk<rk1{\displaystyle r_{k-2}=q_{k}r_{k-1}+r_{k},\;r_{k}<r_{k-1}}
rk1=qk+1rk+0,(rk+1=0).{\displaystyle r_{k-1}=q_{k+1}r_{k}+0,\;(r_{k+1}=0).}

Nizr1,r2,r3,...,rk1,rk{\displaystyle r_{1},r_{2},r_{3},...,r_{k-1},r_{k}} je opadajući niz prirodnih brojeva manjih od b, što znači da gore opisani postupak mora završiti posle konačno mnogo delenja.

Teorema 7
NZD(a,b)=rk{\displaystyle NZD(a,b)=r_{k}} gde jerk{\displaystyle r_{k}} poslednji pozitivan ostatak dobijen primenom Euklidovog algoritma na prirodne brojevea,b;a>b.{\displaystyle a,b;\;a>b.}
Dokaz
Dokazaćemo da važe sledeća dva tvrđenja:
(a)rk|a,rk|b;{\displaystyle r_{k}|a,\;r_{k}|b;}
(b)d|ad|bd|rk.{\displaystyle d|a\wedge d|b\Rightarrow d|r_{k}.}
(a) Zaista, iz poslednjejednakosti Euklidovog algoritma dobijamo da jerk|rk1.{\displaystyle r_{k}|r_{k-1}.} Na osnovu toga i pretposlednje jednakosti, zaključujemo da jerk|rk2.{\displaystyle r_{k}|r_{k-2}.} Nastavljajući taj postupak dobija se da jerk|rk3,rk|rk4,...,rk|b,{\displaystyle r_{k}|r_{k-3},\;r_{k}|r{k-4},\;...,r_{k}|b,\;} a onda iz prve jednakosti sledi da jerk|a.{\displaystyle r_{k}|a.}
(b) Neka je d prirodan broj takav da je d|a i d|b. Tada, iz prve jednakosti Euklidovog algoritma dobijamo da je d|r1, iz druge da je d|r2, ..., i konačno, iz pretposlednje, da je d|rk. Time je dokazano (b). Daklerk=NZD(a,b).{\displaystyle r_{k}=NZD(a,b).}
Primer
Odredićemo NZD(936,588). Po Euklidovom algoritmu imamo:
936 = 1·588 + 348,
588 = 1·348 + 240,
348 = 1·240 + 108,
240 = 2·108 + 24,
108 = 4·24 + 12,
24 = 2·12.
Dakle, NZD(936,588)=12.

Na osnovu teoreme 6, zaključujemo da se višestrukom primenom Euklidovog algoritma može dobiti najveći zajednički delitelj više brojeva.

Reference
Vladimir Mićić, Zoran Kadelburg: "Uvod u teoriju brojeva", Društvo matematičara SR Srbije, Beograd, 1989.
Ratko Tošić, Vanja Vukoslavčević: "Elementi teorije brojeva", Alef, Novi Sad, 1995.
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Djeljivost&oldid=41245062
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp