| Danilo I. Petrović Njegoš Данило I Петровић Његош | |
|---|---|
 | |
.svg) Crnogorski knez | |
| Vladavina | 31. listopada1830. -10. listopada1851. |
| Prethodnik | Petar II. Petrović Njegoš |
| Nasljednik | Nikola I. Petrović Njegoš |
| Dinastija | Petrović Njegoš |
| Otac | Stiepo Petrović Njegoš |
| Majka | Anđelika Radamović |
| Rođenje | 25. svibnja1826. Njeguši,Crna Gora |
| Smrt | 13. kolovoza1860. Kotor,Crna Gora |
| Vjera | Pravoslavac |
Danilo I. Petrović (ćirilicaДанило I Петровић Његош,Njeguši6. lipnja1826. -Kotor13. kolovoza1860.)crnogorskiknez (orig.knjaz)državni poglavarKneževine Crne Gore.
Danilo I. je sin Stanka Stijepova Petrovića i bratvelikog vojvodeMirka Petrovića (oca crnogorskogkraljaNikole I. Petrovića).Crnogorci suDanila I. zvali iDanilo Stankov ili nadimkomZeko. Bio je oniža rasta, s prodornim zelenim očima koje su ulijevale strah. Imao je viziju obnovestarocrnogorske države Crnojevića u povijesnim granicama i stvaranja suvremene, napravnom sustavu utemeljene crnogorske države. U krvi i bez trunke milosti se obračunao s plemenskim separatizmima uBjelopavlićima iKučima koje su inspirirale proturski orijentirane vođeCrnogoraca.
Crnogorski Senat jeDanila, slijedeći oporukuPetra II. Petrovića Njegoša1. siječnja1852. proglasiovladarem. Također, odlukomSenata1. ožujka1852.Crna Gorapostajenasljedna kneževinasa knezom na čelu, čime obavljena razdiobadržvne icrkvena vlasti koju su od1696. objedinjavalivladari, ujedno crkveni poglavari autokefalne Crkve iz dinastije Petrovića.
Godine1854. dio plemenaBjelopavlića se odmetnuo od crnogorskih vlasti, navodno iz razloga što su seperjanici nemoralno ponijeli prema nekim ženama uBjelopavlićima.Danilo I. nije uvažio njihove prosvjede, te je dioBjelopavlića imao namjeru zauzeti vojno skladište kodManastira Ostroga.Danilo I. je1. srpnja1854. sa oko 5.000 za Crnogorca spustio u Bjelopavlićku ravnicu. Oko 20 plemenskih vođaBjelopavlića pobjegli suturskom paši uSkadar. Danilo I. zapovijedio je oduzimanje stoke i novčane kazne zaBjelopavliće.
PokoljKuča, u dva navrata, zbio se lipnja i srpnja1855., nakon što su neke plemenske vođe objavile pokornost turskom paši uSkadru.
Godine1855. donijet jeZakonik Danila I, kneza i gospodara slobodne Crne Gore i Brda, također poznat i pod nazivomDanilov zakonik, kojim je udaren snažan temelj pravnoj državi.Danilov zakonik (koji ima karakteristikeustava), u svojih 95 članaka, definira različite grane prava: ustavno, krivično, građansko, međunarodno, procesno i obligaciono. Njime se garantuje svakomCrnogorcu i Brđaninu jednakost, čast, imovina, život i sloboda. Članak 16 definira najtežu kaznu u Crnoj Gori - izdaju domovine koja se sankcionira smrtnom kaznom. Do1870.Danilov zakonik je bio u punoj primjeni, a od tada je 40 njegovih članaka ostalo na snazi.
Danilo I. je, po dolasku na vlast, izradio plan obnoveCrnojevića države, s teritorijalnim proširenjem i potpunim međunarodno-pravnim priznanjem crnogorske neovisnosti. Svoj plan je nazvaoObnova Ivanbegovine (Ivanbeg, popularni naziv u crnogorskom pučanstvu za vladaraIvana Crnojevića iz15. stoljeća).
Godine1856. uputio jeDanilo I. memorandum velikim silama tijekom kongresa uParizu u kojem je zahtijevao:
Premda su njegovi zahtjevi odbijeni, ostvario jeDanilo I. blisku suradnju s Francuskom. Naredne,1857. je bio u posjetuNapoleonu III. sve više napuštajući tradicionalni oslonac naRusko Carstvo.
Danilo I. prvi je, u sklopu svoje diplomatske akcije animiranjaeuropske javnosti objavio u "The Times"-u30. rujna1856. autorski članak u kojem je obrazložio ciljeve neovisne crnogorske države koji su oslonjeni na povijesnu zadaćuObnove Ivanbegovine (cit.izvor.crnogorski):
Od1854. Danilo I. je počeo reformiratiCrnogorsku vojsku.
Danilo I. jeOrden za nezavisnost Crne Gore ustanovio1853. godine, u obliku osmokrake zvijezde sastavljene od sitnih kružića. Na zvijezdi jemalteški križ a u njegovoj sredini je kružni crveni emajlirani medaljon sćiriličnim tekstomDanil I. Knjaz Crnogorski, kraci su spojeni s lovorovim vijencem.
Nakon neuspješno okončnih pregovora sOsmanlijama uMostaru oko razgraničenja uHercegovini, turske postrojbe u jačini od 10.000 ljudi pod komandombosanskohercegovačkoga guverneraĆani-paše su izTrebinja pokrenute ka Crnoj Gori s ciljem da zauzmu mjesto Grahovo i Grahovac, dominantnu točku nad Grahovačkim poljem. U susret im je, po zapovijedi Danila I.12. svibnja1858. krenulo 5.500Crnogoraca. U strahovitoj dvodnevnoj klanici poginulo je oko 4.000 Osmanlija i oko 2.000Crnogoraca. Nakon toga,Porta je morala prihvatiti zahtjev Danila I. o međunarodnom verificiranju granica. Neovisnoj crnogorskoj državi pripojeni je dio povijesnog teritorijaIvanbegovine (Grahovski kraj, Rudine, Župa Nikšićka, Gornje Lipovo, dioVasojevića,Drobnjaka iKuča), ukupno oko 1.500 km2.
Na knezaDanila I. je1. kolovoza1860. uKotoru (tada u sastavuAustro-Ugarske) izvršenatentat od čijih je posljedica umro. UbojicaDanila I. je bioCrnogoracTodor Kadić, politički emigrant iz plemena Bjelopavlići.Kadić je uhićen i ubijen.
Danilo I. se1855. oženio Darinkom Kvekić,Srpkinjom izTrsta. Imali su kći Olgu. Na prijestolu Crne Gore ga je nasljedio sinovacNikola I. Petrović.
| Prethodnik: | Popis crnogorskih vladara | Nasljednik: |
| Petar II. Petrović Njegoš | Nikola I. Petrović Njegoš |
