Còsimo Mèdici bio je sin bogatog bankaraGiovannija di Biccija,- kojeg je nakon smrti1429. naslijedio kao glava porodiceMedici i njihove banke.[2]
Còsimo je još kao mladić1415. bio u pratnjiantipapeIvana XXIII. naKoncilu u Konstanzu, iste godine je izabran u firentinskusignoriju.[1] On je i kasnije djelovao kao ambasadorRepublike Firence, - u tim misijama, pokazao je veliku razboritost po kojoj je postao poznat.Còsimo Mèdici bio je oženjen sa Contessinom de' Bardi sa kojom je imao dvoje sinova;Piera nadutog (Piero il Gottoso) i Giovannija de' Medicija. Saadidžijskom služavkom imao je vanbračnog sina Carla Medicija, koji je postao crkveni prelat.Njegova vlast uRepublici Firenci, proizašla je iz njegova bogatstva, on ga je koristio za kontrolu glasova u firentinskojsignoriji, pritiscima i utjecajem. On često nije imao nikakvu političku funkciju, ali je preko svojih ljudi u firentinskojsignoriji bio de facto - vladar Republike.
Còsimovi neprijatelji, koje su predvodili Pallo Strozzi i Rinaldo degli Albizzi, optužili su ga za neuspjeh u invaziji naLuccu i strpali u zatvor u septembru1433., on je uspio da mu se kazna zatvora promjeni u progonstvo.[1] Nakon tog je otišao uPadovu, a zatim uVeneciju, povukavši za sobom i sav kapital porodične banke. Tim potezom napravio je pravi stampedo kapitala iz Firence, tako da jesignorija već slijedeće godine - ukinula njegovo progonstvo. Vrijeme u progonstvu iskoristio je da preko svojih ljudi inicira promjene u načinu rada signorije, tako da kad se vratio1434. više nitko nije mogao ugroziti njegovu poziciju. Odmah po povratku protjerao članove porodice Albizzi iz Firence.
Grob Cosima Medicija u firentinskoj baziliciSan Lorenzo
Cosimo je bio veliki pokrovitelj umjetnosti, on nije žalio novaca da uljepšaFirencu, tako da su za njega radili najvećirenesansni umjetnici toga doba;Donatello,Brunelleschi,Michelozzo,Fra Angelico,Fra Filippo Lippi i brojni drugi, pretpostavlja se da je za njihova djela potrošio više od 600.000 florina. Navodno je rekao da mu trošenje predstavlja veće zadovoljstvo - nego zarađivanje.[3]
Còsimo je bio i patron filozofije, - na njega je naročito djelovao grčki izbjeglicaGeorgije Gemist Pleton, tako da je osnovao firentinskuneoplatonsku akademiju. OdMarsilija Ficina naručio je prijevod na latinski kompletnih djela Platona i tako značajno uticao na razvitakrenesansnoghumanizma.
Nakon njegove smrti1464. naslijedio ga je sinPiero naduti, otacLorenza Veličanstvenog. Signoria mu je dodijelila tituluPater Patriae (Otac domovine), koja je uklesana na njegov grob u bazilici San Lorenzo.