| Charles Baudelaire |
|---|
 |
| Biografske informacije |
|---|
| Rođenje | Charles-Pierre Baudelaire
9. travnja1821.
 Pariz,Francuska |
|---|
| Smrt | 31. kolovoza1867.
 Pariz,Francuska |
|---|
| Počivalište | Montparnasse
Pariz,Francuska |
|---|
| Rodbina | Joseph-François Baudelaire (otac)
Caroline (née Dufaÿs, majka) |
|---|
| Obrazovanje |
|---|
| Školovanje | Lycée Louis-le-Grand
Pariz,Francuska |
|---|
| Zanimanje | pjesnik, kritičar, prevoditelj |
|---|
| Opus |
|---|
| 1844. – 1866. |
|---|
| Književni pravac | simbolizam |
|---|
| Književne vrste | poezija,pjesma u prozi,esej,pamflet, kritika |
|---|
| Jezik | francuski jezik |
|---|
| Znamenita djela |
|---|
|
| Potpis |
|---|
 |
Charles Baudelaire[ʃaʁl bodˈlɛʁ] (puno imeCharles-Pierre Baudelaire[ʃaʁl pjɛʁ bodˈlɛʁ]) (Pariz, 9. travnja 1821. – Pariz, 31. kolovoza 1867.), francuski pjesnik i kritičar.
Njegovo djelo sadrži elemente romantizma i orijetaciju simbolista. Uz zbirku pjesamaCvjetovi zla, koju mnogi smatraju najvažnijim lirskim djelom 19. stoljeća, napisao je i zbirku pjesničkih crticaSpleen Pariza, kojima je stvorio novu pjesničku vrstu. Pisao je sjajne likovne kritike, a istaknuo se i kao prevoditelj. Bio je jedan od prvih Francuza koji je upozorio naWagnerov genij. Obilježen kao bludnik i odbacivan kao simbol boemstva i nemorala, svojim je pjesmama proširio područja poetskog, otkrio suvremenicima čitave predjele novih ljepota i grozota. Ni za života, ni prvih desetljeća nakon smrti nije stekao zasluženo priznanje.
Danas priznat kao vrhunski pisac francuske poezije, Baudelaire je postao klasikom. Barbey d'Aurevilly vidi u njemu «jednog Dantea jedne posrnule epohe».
Kroz svoje djelo, Baudelaire je nastoja istkati i pokazati veze između zla i ljepote, nasilja i naslade (Mučenica). Usporedo svojim zastrašujućim pjesmama (Semper Ædem) ili za njegovo doba skandaloznim (Delphine i Hyppolite), on je izrazio melankoliju (Mœsta et errabunda) i zavist uostalom (Poziv na putovanje).
Godine1827., umire njegov otac (svećenik "svrzimantija") koji je bio jedan obrazovan čovjek, obuzet idejamaProsvjetiteljstva i ljubiteljslikarstva, i sam slikar, ostavio mu je u nasljedstvo jedno spirutalno bogatstvo. Godinu dana kasnije, njegova majka se preudaje za zapovjednika bataljunaAupicka. Budući pjesnik neče nikad oprostiti majci tu preudaju a časnikAupick utjelovljuje u njegovim očima sve što čini prepreku onme što voli : majku, poeziju, san, život bez neiozvjesnosti.
Izbačen1839. godine uiz liceja zbog neke sitnice, Baudelaire izabire život suprotstavljen građanskim vrijednostima utjelovljenim u majci i očuhu. Taj pak, sudeći život svog pastorka "skandaloznim", odlučuje pozvati ga na putovanje uIndiju. Putovanje koje će Baudelaire skratiti, ali koje će natopiti njegovu imaginaciju (ljubav prema moru, egzotične vizije).
Po povratku uPariz, zaljubio se uJeanne Duval, mladu mulatkinju, s kojom će upoznati čari i gorčine strasti. Prezaduženi dandy , stavljen je pod sudsko skrbništvo judiciaire i upoznaje od1842., jedan mizeran život. Tada započinje više poemaCvjetovi zla (Fleurs du mal). Kritičar umjetnosti i novinar, on napada egzaltirane formeromantizma. Godine1848., sudjeluje u svim bitkama na pari[kim barikadama, govori se, da bi pobudio ustanike na strijeljanje...Aupicka. Kasnije, dijeli mržnjuGustava Flobera iViktora Igoa protivNapoleona trećeg.
Cvjetovi zla (Fleurs du mal) izlaze1857. a zbirka je dijelom osuđena «zbog vrijeđanja javnog morala i pristojnog vladanja». Novo izdanje1861. bit će obogaćebo i restrukturirano ali također zabranama sudca Pinara amputirano za šest pjesama (Les bijoux/Dragulji ;Le Léthé/Leta ;À celle qui est trop gaie/Onoj koja je previše simpatična;Lesbos/Lezbos;Femmes damnées/Proklete žene (prva pjesma);Les métamorphoses du vampire/Metamorfoze vampira).
Bio je priznat samo od nekolicine svojih istomišljenika. UFigarou od5. srpnja1857.,Gustave Bourdin je ovako reagirao prilikom pojave njegovihCvjetova zla: «Ima momenata kad sumnjam u mentalno zdravlje gosp. Baudelairea, ima ih kad više ne sumnjam; to je većinom pri monotonom ponavljanju i premeditaciji istih stvari, istih misli. Odvratno natiskuje gnusno; odvratnost se asocirala s infektivnim... ».
Pjesnik tada odlazi uBelgiju i nastanjuje se uBruxellesu, gdje priprema jedan pamflet protiv te zemlje koja u njegovim očima ima izgled karikature francuske buržoazije. U Bruxellesu susrećeFelicijana Ropsa koji će ilustrirati njegoveCvjetove zla (Fleurs du mal). Umire u Parizu od afazije i paralize 1867. godine. Ukopan je na grobljuMontparnasse (6. odjeljenje), u istom grobu gdje su ukiopani i njegov očuh general Aupick i njegova majka.
Treće izdanje (1868.) neće izići za njegovog života. Po njegovoj smrti, njegovo literarno naslijeđe prodano je na dražbi.Michel Lévy (izdavač) ga stječe za 1 750 franaka. Presuda iz godine1857. neće biti revidirana, niti Baudelaire rehabilitiran prije1949. godine.
