Bulimija (grč.bous vol, govedo;limos glad; "gladan da bi i vola mogao pojesti") jeporemećaj vezan uz hranjenje koji je, kao ianoreksija nervoza, psihološkog podrijetla, a može imati strašne tjelesne posljedice. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju, bulimičari se prejedaju, a zatim "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje,laksative idiuretike da bi smanjili težinu. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini, a i privremeno ublažavanjedepresije i ostalih negativnih osjećaja.
Bulimija, poputanoreksije, pogađa uglavnom mlade žene. Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina.
Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. U tom naizmjeničnom uzorku - koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju - djevojka neko vrijeme ne želi jesti, pripremajući se za prejedanje; moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. Unatoč preklapanju, ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva, uključujući spolne; oboljeli od bulimije, s druge strane, obično udovoljavaju svojim žudnjama, prenagljujući se, upadajući u nevolje s drogom, promiskuitetnim ponašanjem, krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem.
Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (puno puta na dan). Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače, upalu jednjaka, povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. Čestim povraćanjem također se troše voda ikalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca, grčenjemišića, pa čak i oduzetost. U težim slučajevima, neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Još jedna opasnost je samoubilačkadepresija.
Bulimija je prava bolest i osobe oboljele od nje obično je ne mogu voljno kontrolirati bez stručne pomoći. Opomene obitelji i prijatelja da prestanu s takvim ponašanjem u najboljem su slučaju beskorisne, a u najgorem imaju upravo suprotan učinak.
Smatra se da su pritisci i sukobi unutar obitelji prvotni znak bulimije. Bulimičar je obično osoba koja želi previše postići i teži savršenstvu, a osjeća da ne može zadovoljiti očekivanja svojih roditelja. Njegovo ili njezinosamopoštovanje je na niskoj razini i pati od depresije. Možda je kao dijete bio/la fizički ili spolno zlostavljan/a; oko polovice svih oboljelih od bulimije ima u prošlosti iskustvo zlostavljanja.
Liječnik ilipsiholog bi morao postavitidijagnozu bulimije, ako postoje najmanje dvije bulimične epizode tjedno u trajanju od tri mjeseca.Psihoterapija - često kombinirana santidepresivima - prvotni je način liječenja, zajedno sa savjetovanjem oprehrani.Psihološko liječenje bulimije može uključivati pojedinačnu, obiteljsku ili skupnu psihoterapiju. Isto tako, često se propisujubihevioristička ilikognitivna terapija. Bihevioristička terapija usredotočuje se na mijenjanje navika (prejedanje i čišćenje u ovom slučaju); seanse se obično posvećuju analiziranju ponašanja i smišljanju načina da se to promijeni, a između seansi pacijentica slijedi točno određene upute. Kognitivna terapija također se usredotočuje na uobičajeno ponašanje, njoj je cilj istražiti i suprotstaviti se negativnim mislima koje se nalaze u pozadini destruktivnih navika. Pojedinačna ili skupna psihoterapija usredotočuje se na emocionalna iskustva i odnose koji su stvarni uzrok bulimije.
| Znakovi koji ukazuju na bulimiju: | Emotivne karakteristike: | Tjelesne karakteristike: |
| * često je idealna tjelesna masa održiva | * česta promjena raspoloženja | * gubitak zubne cakline |
| * pojačan strah od debljanja | * depresija | * problemi sa zubima |
| * konzumiranje hrane u pretjeranim količinama | * impulzivnost | * ispucale usne |
| * tajno konzumiranje hrane | * zlouporaba lijekova i alkohola | * problemi sa štitnjačom |
| * čest osjećaj gladi | * samosakaćenje | * grlobolja |
| * preokupacija mislima o hrani, konzumiranju i nekonzumiranju hrane | * nepoštivanje sebe | * nepravilan menstrualni ciklus |
| * nedostatak kontrole u blizini hrane | * velika potreba za prihvaćanjem od strane okoline | * problemi sa srcem |
