Bubamare ilibožje ovčice (lat. Coccinellidae) porodica sukukaca, a predstavnici su joj vrsteAdalia bipunctata,sedmotočkasta bubamara (Coccinella septempunctata),Anatis ocellata iExochomus quadripustulatus. Bubamare se hrane biljnim štetnicima (lisne uši), a njezine ličinke, čiji razvoj traje 3 do 5 tjedana, dnevno pojedu 20 do 30lisnih ušiju. Na istočnojcrnomorskoj obaliTurske postoji i predatorska vrstaSerangium parcesetosum, koja se koristila za suzbijanje štetnika. Bubamare žive na lišću zelenih biljaka, a u zimi ih često nalazimo u velikom broju ispod suhe kore drveća. Samo u srednjojEuropi ima ih oko 80 vrsta. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta "krv" sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinuptica imrava.
- Dužina: 1,5 mm - 12 mm
- Boje: žive boje, od narančaste, crvene ili žute u kombinaciji scrnom bojom.
- Krila: Prednji kraj krila tvori pokrilje, a stražnjim krilima leti.
- Vrijeme parenja: proljeće i ljeto
- Broj jajašaca: 3 - 300, ovisno o vrsti
- Trajanje inkubacije: 5 - 8 dana
- Ponašanje: prezimljuje u skupinama
- Hrana: pretežno lisne uši
- Životni vijek: oko godinu dana
Iako žive posvuda usvijetu, najviše su zastupljene na područjima umjerene klime uEuropi iSjevernoj Americi. Mnogo rjeđe ih nalazimo utropskim kišnim šumama, koje sudomovina mnogih vrstakukaca. U osobito velikom broju nalazimo ih na površinama koje ječovjek već promijenio, kao na primjer u zapuštenimvrtovima, zaštićenim nasadima i neobrađenim površinama, gdje ima mnogokopriva i ostalog samoniklog bilja. Jer ondje u izobilju imabiljnih uši koje su bubamarama glavna hrana. UJužnoj Africi postoje neke rijetke vrste bubamara koje su isključivo biljožderi. Tek prije kratkog vremena u Europi su osnovane farme za uzgoj bubamara kako bi se vrtlare potaknulo da umjesto kemijskih sredstva u borbi protiv nametnika koriste njih.
Većina bubamara hrani se isključivolisnim ušima. To su mali nezaštićenikukci koji uništavaju vrtno bilje ivoćke. Neke bubamare jedu igrinje crvenogpauka koji se također ubraja u štetnike. Lisne se uši kreću vrlo polagano i ne mogu se braniti tako da bubamarama nisu potrebne nikakve sposobnosti da ih ulove.Ličinke bubamara koje jedu mnogo više nego odraslikukci katkad će pojesti i manje primjerke svoje vrste.
Većina bubamara pari se uproljeće iljeto. Ženka zatim polažejaja (3-300 ovisno o vrsti) napeteljkelistova blizu kolonija biljnih uši.Ličinke (dvotočkaste) božje ovčice izlaze izjaja nakon 5-8 dana. Tijekom sljedećih 10-15 dana mogu pojesti 350-400 biljnih uši. Nakon toga se zakukulje tako da se krajem tijela pričvrste nalist ili grančicu a stadij kukuljice traje nekoliko dana. Cjelokupni razvojni ciklus traje od 4-7 tjedana tako da se tijekom ljeta može razviti više generacija. Sedmopjega bubamara (coccinella septempunctata) najčešća je i najraširenija vrsta bubamare u našim krajevima. Često prezimljuje na hladnim mjestima u kućama.
