Breskva (latinski:Prunus persica iliMalum persicum) jebiljka izporodiceruža (rosaceae) iz potporodice -Prunoideae,redašljiva (prunus)koja rađa istoimene plodove.
U našim krajevima su se breskve dugo vremena zvalepraske[1], od krivo izgovorenoglatinskogpersicum, jer su se zvalemalum persicum =perzijske jabuke.[1]
Stablo breskve je nisko i rijetko doseže visinu od 6,5 m, stabla na plantažama uobičajeno su visoka 3 do 4 m, jer se režu da ne izrastu iznad te visine.[2]Listovi su joj sjajno zeleni i šiljati, dugi od 7-15cm i 2–3 cm široki, obično imaju žlijezde koje izlučuju tekućinu koja privlačimrave i drugekukce.[2] Cvjeta rano, prije listanja, na čvorovima duž izboja prethodne sezone rasta.Cvijetovi su pojedinačni ili u grupama od 2-3, ružičaste (ponekad bijele) boje, sa 5latica,promjera 2,5 – 3 cm.
Tučak se sastoji od jedne relativno dugeplodnice iz čijeg se bazalnog dijela -sjemenika, razvijeplod.[2]Plod je koštunica s jednom velikomsjemenkom zatvorenoj u tvrdoj koštici.Plod breskve ima žuto ili bijelkasto tijelo, vrlo ukusno, glatke ili dlakave kože što zavisi od sorte. Zajedno svišnjama,šljivama imarelicama, breskva spada u koštunjičavovoće.
Stabla breskve ne podnose velike hladnoće, pa se nemogu uspješno uzgajati tamo gdje se temperature spuštaju na -23 °C - 26 °C.[2] S druge strane, ne rastu ni tamo gdje su zime suviše blage, jer većina sorti zahtijeva zimsku pauzu, da bi nakon tog u proljeće ponovno potekli sokovi. Breskvama odgovara različiti tip tla, ali najbolje rastu na dobro isušenim pješčanim ili šljunčanim ilovinama. Na većini tla breskve dobro reagiraju na dodatno gnojenje dušičnim gnojima, koje im pospješuje rast. Stabla su obično obrezuju jednom godišnje kako bi se spriječilo da ne izrastu previše u visinu, već da rastu u širinu i budu dovoljno prozračna, da svi cvjetovi prime dovoljno sunca.[2]
Drvo breskve ima relativno kratki životni vijek, u usporedbi s nekim drugim voćkama. U nekim regijama voćnjaci breskvi se obnavljaju nakon 8 do 10 godina, ali ima drva koja žive 20 do 25, pa čak i više i rađaju plodove, ali to ovisi o njihovoj otpornosti na bolesti, štetočine i oštećenja tokom zime.[2]
Breskve vjerojatno potječu izKine[2], a zatim su se proširile na zapad prekoPerzije domediteranskih zemalja još zaantike, a kasnije i po ostalojEvropi.Španjolci su prenijeli breskve uNovi svijet, već oko1600. uMeksiko.[2] Vijekovima je uzgoj i selekcija novih sorti bresaka uglavnom bila ograničena naplemićke vrtove.Plantažni uzgoj velikih količina breskvi nije postojao sve do19. vijeka, kad se počeo razvijati uSjedinjenim Američkim Državama. Vrste uzgajane po tim ranim plantažama, bile su često vrlo loše kvalitete. Tek od20. vijeka se selekcijom došlo do kvalitetnih sorti koje se danas uzgajaju po velikim voćnjacima.[2]
- ↑1,01,1„praska” (hrvatski). Novi Liber. Pristupljeno 1. 03. 2013.
- ↑2,02,12,22,32,42,52,62,72,8„peach” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 1. 03. 2013.
