Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Boris Jeljcin

Izvor: Wikipedija
Boris Nikolajevič Jeljcin
Борис Николаевич Ельцин
Boris Jeljcin

Mandat
10. srpnja1991. – 31. prosinca1999.
Prethodnikdržava utemeljena
NasljednikVladimir Putin

Mandat
6. studenog1991. – 15. lipnja1992.
Prethodnik Oleg Lobov
NasljednikJegor Gajdar

Rođenje1. veljače1931.
Sovjetski SavezJekaterinburg,SSSR
Smrt23. travnja2007.
RusijaMoskva,Rusija
Politička strankaKomunistička partija(do 1990.)
SupružnikNania Jeljcina

Potpis

Boris Nikolajevič Jeljcin (rus.Борис Николаевич Ельцин,Jekaterinburg,1. veljače1931. -Moskva,23. travnja2007.),ruski političar i predsjednik.

Po obrazovanju je inženjer, a članomKPSS-a postao je1961. godine. Od sredine sedamdesetih godina20. stoljeća počeo se uspinjati u stranačkoj hijerarhiji, ali u prvi plan je došao nakon što ga jeGorbačov, kao čovjeka od povjerenja, doveo uMoskvu i imenovao šefom gradske organizacije KPSS-a. Na toj dužnosti Jeljcin se iskazao izuzetnim organizatorskim sposobnostima, ali je uskoro došao u sukob s Gorbačovom jer je zagovarao radikalniju provedbuperestrojke. Pod pristiskom konzervativnih snaga Gorbačov je smijenio Jeljcina s mjesta šefa gradske organizacije KPSS-a, ali istovremeno je otišao na novu dužnost zamjenika ministra graditeljstva.

Pod povećalo javnosti dolazi u svibnju1990. godine kada je izabran za predsjednika ruskog parlamenta u kojem je otvoreno promicao ideju ruske nezavisnosti. U lipnju iste godine ruski su deputati inaugurirali nadređenost republičkih zakona nad zakonima sovjetske federacije, a mjesec dana nakon toga Jeljcin je demonstrativno istupio iz komunističke stranke. U lipnju 1991. godine izbaran je za prvog predsjednika Ruske Federacije, a potom je skupina vodećih ortodoksnih komunista (potpredsjednik Janajev, šefKGB-a Krjučkov, ministri obrane i unutarnjih poslova Jazov i Pugov) pokušala je u kolovozu1991. godine uz pomoć vojske državnim udarom zaustaviti Jeljcinov pohod ka vlasti. Ali kada su elitne postrojbe sovjetske vojske Alfe otkazale poslušnost pučistima, a ugledni generali -Lebed, Gromov iGračov povezali se s Jeljcionom, uz svestranu podršku naroda, puč je neslavno propao. Tada u trenucima najteže krize Jeljcin se obratio masi s oklopnog transportera i u oštrom govoru pozvao narod i vojsku na utemeljenje nove, samostalne i suverene Rusije. Na takvo što nije se dugo čekalo jer već je krajem kolovoza 1991. godine Jeljcin potpisao dekret o zabrani djelovanja KPSS-a i konfiskaciji partijske imovine, a početkom prosinca iste godine, uz potporu predsjednika parlamenataUkrajine iBjelorusije,Kravčuka iŠuškeviča, Sovjetski Savez bio je izbrisan s političke karte svijeta.

Do neuspjelog puča Jeljcin je bio u političkoj sjeni. No, nakon neuspjeha puča i dijelom zahvaljujući baš tome, Jeljcin se ruskoj javnost nameće kao protuteža pučističkim snagama. To mu je pomoglo da se u prosincu iste godine usvoji novi ustav prema kojem je predsjednik Ruske Federacije imao gotovo carske ovlasti. Na narednim izborima (1995.) najviše su glasova dobili neokomunistiGenadija Zjuganova i profašisti pod vodstvomŽirinovskog, ali je Jeljcin zahvaljujući ustavu mogao posve mirno, i bez straha od njemu nenaklonjene parlamentarne većine, vladati državom.

Usprkos sve lošijoj gospodarskoj situaciji Jeljcin uZakavkazju započinje rat protiv secesionista što Rusiju dovodi u još težu situaciju. Rusko gospodarstvo posrće, inflacija sve brže raste, korpucijske afere potresaju zemlju, a mafija postaje sve prisutnija. Zemlja se našla u agoniji. Nekako u to vrijeme javnost saznaje za veliku aferu pranja novca u kojoj su glavno riječ vodili Jeljcinov savjetnik Pavel Borodin i Jeljcinova kćerka Tatjana. Navodno su na privatne račune prenijeli 25 milijuna dolara iz državne blagajne, a svoje prste u tome je navodno imao i Antolij Čubais, Jeljcinov čovjek od povjerenja. Tada se Jeljcin sve više odaje vodki i počinje teže oboljevati. To je ujedno i vrijeme kada u kratkim vremenskim razmacima smjenjuje premijere (Kirijenko,Černomirdin,Primakov), želeći tako svaliti krivnju za katastrofalnu ekonomsku situaciju u zemlji na njih. Pod pritiskom liječnika i suradnika, shrvan alkoholom i operacijama na srcu (čak pet) te unatoč dugom opiranju31. prosinca1999. godine podnosi ostavku na mjesto predsjednika države.

Simbol ruskog predsjednika
Primarni sudionici:NATO  Varšavski pakt  Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke DržaveSjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski SavezSovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno KraljevstvoWinston Churchill Ujedinjeno KraljevstvoClement Attlee Ujedinjeno KraljevstvoAnthony Eden Ujedinjeno KraljevstvoHarold Macmillan Ujedinjeno KraljevstvoHarold Wilson Ujedinjeno KraljevstvoMargaret Thatcher FrancuskaCharles de Gaulle FrancuskaGeorges Pompidou FrancuskaFrançois Mitterrand FrancuskaRobert Schuman FrancuskaJean Monnet NjemačkaKonrad Adenauer NjemačkaWilly Brandt NjemačkaHelmut Kohl ItalijaAlcide De Gasperi ItalijaAldo Moro ItalijaGiovanni Leone ItalijaGiulio Andreotti ItalijaSandro Pertini IrskaÉamon de Valera IrskaSeán MacBride Francisco Franco PortugalAntónio de Oliveira Salazar ŠvedskaDag Hammarskjöld ŠvedskaOlof Palme NorveškaTrygve Lie BelgijaPaul-Henri Spaak AustrijaKurt Waldheim VatikanIvan XXIII. VatikanPavao VI. VatikanIvan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaJosip Broz Tito Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaVladimir Bakarić Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaEdvard Kardelj Istočna NjemačkaWalter Ulbricht Istočna NjemačkaErich Honecker Todor Živkov Imre Nagy János Kádár Mátyás Rákosi Miklós Németh Nicolae Ceauşescu ČehoslovačkaAleksandar Dubček ČehoslovačkaGustáv Husák ČehoslovačkaVáclav Havel Enver Hoxha Lech Wałęsa Bolesław Bierut Władysław Gomułka Wojciech Jaruzelski
Azija
Afrika
Amerike

KanadaLester B. Pearson KanadaPierre Trudeau KubaFulgencio Batista KubaFidel Castro KubaChe Guevara HaitiFrançois Duvalier HaitiJean-Claude Duvalier Dominikanska RepublikaRafael Trujillo Trinidad i TobagoEllis Clarke GrenadaEric Gairy GrenadaMaurice Bishop KostarikaJosé Figueres Ferrer KostarikaÓscar Arias NikaragvaAnastasio Somoza García NikaragvaAnastasio Somoza Debayle NikaragvaDaniel Ortega HondurasOswaldo López Arellano PanamaOmar Torrijos PanamaManuel Noriega GvatemalaJacobo Arbenz Guzmán

ČileSalvador Allende ČileAugusto Pinochet ArgentinaJuan Perón ArgentinaArturo Illia ArgentinaIsabel Perón ArgentinaJorge Rafael Videla BrazilGetúlio Vargas BrazilJuscelino Kubitschek BrazilJoão Goulart BrazilHumberto Castelo Branco BrazilErnesto Geisel VenezuelaRómulo Betancourt BolivijaHernán Siles Zuazo BolivijaVíctor Paz Estenssoro BolivijaAlfredo Ovando Candía EkvadorJosé María Velasco Ibarra EkvadorGuillermo Rodríguez GvajanaArthur Chung KolumbijaGustavo Rojas Pinilla KolumbijaGabriel París Gordillo KolumbijaAlfonso López Michelsen PeruManuel Prado y Ugarteche PeruFernando Belaúnde Terry PeruJuan Velasco Alvarado PeruJavier Pérez de Cuéllar ParagvajAlfredo Stroessner SurinamDési Bouterse UrugvajJorge Pacheco Areco UrugvajJuan María Bordaberry UrugvajJulio María Sanguinetti
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Boris_Jeljcin&oldid=42444975
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp