Knjiga Kellsa (engleski:Book of Kells,irski: Leabhar Cheanannais), poznata i kaoKnjiga Kolumba, jeoslikani rukopisEvanđelja nalatinskom jeziku. Rukopis je dobio ime po mjestuKells, gdje se stoljećima nalazio usamostanu. Danas je izložen u biblioteciTrinity Collegea u Dublinu.
To je veličanstveni molitvenik koji je najvjerojatnije nastao na škotskom otokuIoni, gdje je 597. godine umro sv. Kolumb. Datirana je između 725. i 825. god., te se često smatra za sveti rukopis načinjen za prijenos svečevih kostiju iz starog u novo svetište, a ne praktičnim liturgijskim rukopisom.
Sastoji se od četiri EvanđeljaNovog zavjeta zajedno s još nekolikotekstova. Tekst Evanđelja uglavnom je preuzet izVulgate, iako postoje dijelovi iz nekih drugih prijevodaBiblije, poznatih kaoVetus Latina. On je najraskošniji i najbogatije ukrašen iluminirani rukopis od mnogih načinjenih u Irskoj, Škotskoj i Sjevernoj Engleskoj koncem 7. i početkom 8. stoljeća, te se smatra vrhuncemstila poznatog kao „otočka iluminacija”.
Rukopis se sastoji od 340 stranica. Od1953. godine, uvezan je u četiri dijela. Stranice su napravljene od kvalitetnogjanjećegpergamenta. Ukrasi su djelo tri različita autora.Tinta je napravljena odtaninske kiseline iželjeznih soli, što sugerira da je uvezena izvan Irske. Tako je bogatstvo boja postignuto uporabom skupih materijala kao što je npr.lapis lazuli izAfganistana, koji je pretvoren u prah kako bi se dobili sjajni tonovi plave. S obzirom da knjiga ima status relikvije začuđuje odsutnost ukrašavanjazlatnim listićima, mjesto kojih je ilustrator koristioorpiment, živahna žuta dobivena od trisulfidaarsena.
Ilustracije i ukrasi u Knjizi Kellsa daleko su složeniji i raskošniji od drugih „otočnih djela”. U ukrasima se isprepleće tradicionalnakršćanska ikonografija s uzorcima karakterističnim za „otočkuumjetnost”. Ukrasi su obično glaveljudi, mitoloških bića i keltskih uzoraka u živimbojama na rubovimateksta. Brojni od manjih dekorativnih elemenata su prožeti kršćanskom simbolikom.
Ikonografski kršćanski motivi, izvedeni iz sredozemne tradicije, preoblikovani su kroz stiliziranu ornamentiku iluminiranih rukopisa. Sklonost apstrakciji prevladava nad realističnim prikazivanjem do te mjere da su gemetrizirani gotovo svi dijelovi tijela sv. Ivana Evanđelista (slika desno). Njegovaaureola je tek dio većeg dizajna u oblikubroša, usporedivog s ondašnjim zlatarskim djelima. Rad je tako miniciozan da je potrebno povećalo kako bi se uočili fini detalji poput upletenih divljih zvjeri[1]
U 12. stoljeću, svećenik imena Gerald od Walesa je napisao:
„Vješto majstorstvo ćeš naći, iako ga gotovo nećeš zamjetiti. Promatraj ga pozornije i prodrijet ćeš u samo svetište umjetnosti. Razaznat ćeš spletove, tako nježne i suptilne, precizne i čvrste, prepune čvorova i veza, svježih boja i živih, da ćeš izreći kako je ovo djelo anđela a ne ljudskih ruku“
– [2]; iz Hendersona str. 195.
Ovo dokazuje možda najslavnija iluminacija iz ovog rukopisa je stranica izEvanđelja po Mateju (1:18-25) koja započinje opisomIsusova rođenja,Chi Rho Iota monogram (grč. XPI). Poredmonograma pojavljuju se riječiChristi autem generatio, tj. „Evo kako se dogodilo rođenje Krista”[3]. Na prvi pogled stranica izgleda potpuno apstraktni vez linija i boja, ali se „pozornijim“ promatračima otkrivaju brojne ljudske i životinjske forme u gustom spletu spiralnih i isprepletenih uzoraka izvedenih iz zlatarstva. Na samom vrhu slovaChi (X) nalazi se lako prepoznatljivo ljudsko lice, dok se uz njegov donji krak nalaze tri krilata anđela, a zakrivljeno slovoRho (P) završava glavom za koju se vjeruje kako predstavlja lice samog Krista. Gotovo izgubljeni u ukrasima, kao da se igraju skrivača, nalaze se figure leptira i čak vidri kako love ribu. Očito je kako su one imale simboličku ulogu za srednjovjekovnog čitača, ali je njihov smisao danas izgubljen[3]. Posebno zanimljiv prikaz se nalazi na samom kraju repa grčkog slovaChi gdje dvije mačke vrebaju dva miša koji grickajueuharistiju, dok ih još po jedan miš muče na njihovim leđima. Ovaj prikaz se može povezati s ondašnjim problemomsrednjovjekovnihsamostana koji su imali problema očuvati hranu i svetu hostiju od štetočnih glodavaca, ali se može i tumačiti kao metafora vječne borbe dobra (mačke) i zla (miševi). “[2].
Očit smisao ovakovog djela je težnja da se bogatstvom i raznolikošću isprepletenih oblika i boja ostvari snažan vizualni dojam na promatrača koji bi doživljavao ovaj prikaz izrazito duhovno i apstraktno, bez mogućnosti izlaska iz njegovih okvira i zaboravljajući vanjski svijet[3].
