Boeing 707 je četvero-motorni putnički mlaznizrakoplov kojeg je izradilaamerička kompanijaBoeing1950. godine. Često je izgovaran kaosedam-nula–sedam. S isporučenih ukupno 1.010 komada boeingovavion je dominirao putničkim prijevozom tog doba. U listopadu2006. 68 zrakoplova još uvijek je u redovnom servisu (od kojih su samo dva putničke inačice). Iako 707 nije prvi putnički mlazni avion (bio je toDe Havilland Comet) prvi je uspješni komercijalni avion. Boeing je uveo u jednu od vodećih kompanija u tržištu putničkih zrakoplova i tako ucrtao put ostalim 7x7 modelima.
707 nastao je na dizajnu zrakoplova poznatog kao367-80 (Dash 80). Sam razvoj Dash-80 trajao je samo dvije godine, od projekta1952. godine do prvog izlaska iz tvornice14. svibnja1954. Avion su pokretaliPratt & Whitney JT3Cmlazni motori, civilna inačica J57 motora ugrađivanog na mnoge vojne zrakoplove (F-100,F-101,F-102,B-52).
Prototip je zamišljen kao civilni i vojni zrakoplov.Ratno zrakoplovstvo SAD-a (USAF) prvi su naručioci inačice za nadopunu goriva tijekom leta (KC-135 Stratotanker). Kako je još trebalo dokazati isplativost putničkog modela, Boeing je sav novac ulagao u razvijanje vojnih aviona. Razvoj posljednjeg putničkog aviona Boeing 377 Stratocruiser-a uzrokovao je gubitak od 15 milijuna USD kada su situaciju spasile USAF otkupom aviona koji je tada redizajniran u KC-97 Stratotanker[1].
Širina trupa Dasha 80 (3,35 m) mogla je smjestiti samo 2+2 sjedišta u jednom redu što nije osiguravalo isplativost putničke inačice, te je odlučeno proširititrup na 3,65m, (kao i naK-135 Stratotankeru) kako bi se omogućila ugradnja 6 sjedišta u jednom redu. U to vrijeme Douglas je predstavio svoj zrakoplov,DC-8 sa širinom trupa od 3,73 m što je natjeralo Boeing za ponovni redizajnkabine 707 na sada 3,76 m[2]. Prvi let Boeing 707-120 imao je 20. prosinca 1957. a 18. rujna 1958. dobio je sve dozvole za ulazak u redovni servis.
TadašnjiPan Am je1955. naručio 20 aviona Boeing-707 i 25 avion Douglas DC-8 što je drastično povećalo kompanijski putnički kapacitet u odnosu na dotadašnju flotu elisnih aviona. Konkurencija između dva spomenuta aviona bila je velika i vodila se bespoštedna borba za tržište. Douglas je tada imao stabilnije tržište za putničke zrakoplove što je Boeing natjeralo na dodatna ulaganja. Redizajniranjem i povećanjemkrila zrakoplova stvorena je nova inačica Boeing 707-320 s većim korisnim teretom i doletom.
Prvi komercijalni let B-707 bio je Pan-Amov izNew Yorka zaPariz26. listopada 1958. B-707 postao je vrlo brzo najpopularniji mlazni avion tog vremena. Ubrzo je prouzročio brzi razvoj terminalazračnih luka,uzletno-sletnih staza, cateringa, prihvata i otpreme zrakoplova, sustava registracije putnika i ostalih područja zračnog prijevoza. Pojava ovog zrakoplova uzrokovala je i modernizaciju kontrolezračnog prometa kako bi se spriječile smetnje i međusobna ometanja s vojnim zrakoplovima[3].
367-80 (Dash-80): Originalni prototip korišten za razvoj 707, opremljen s četiriPratt & Whitney JT3C motora koji daju po 44kN potiska svaki. Prvi let bio je15. srpnja1954.
707-120: Početna inačica izrađena u 69 komada. Avion je izrađen s dužim trupom i većim razmahom krila. Zrakoplov je mogao prevesti 179 putnika. Inačica je dizajnirana za interkontinentalne letove koja su u pravilu zahtijevala među-slijetanje radi nadopunegoriva. Na zrakoplov su ugrađena četiriPratt and WhitneyJT3C-6turbomlazna motora, s 12.500 lbf potiska svaki. Maksimalna težina uzlijetanja ove inačice je 257.000 lb. Prvi let bio je20. prosinca1954.
707-138:Qantas ova narudžba 38 aviona. 13 iz ove serije bazirane na -120 ima skraćeni zadnji diotrupa i nešto povećani dolet.
707-220: Ova inačica predviđena je za let u vrućim klimatskim uvjetima i većoj nadmorskoj visini. Ugrađeni su jačiPratt & Whitney JT4A-3 turbomlazni motori. Izrađeno je samo 5 aviona zaBraniff International Airways označenih kao model707-227. Avioni su se prestali koristiti dolaskom 707-120B koji su imali turbo-fen motore.
707-320 Intercontinental: Produžena inačica (2,54 m) originalnog modela izrađena u 69 komada. Avion pokreću četiri turbomlazna JT4A-3 motora od kojih svaki ima potisak od 15.800 lbst. Mogao je prevesti do 189 putnika. U produžena krila stalo je više goriva s čime se je povećao dolet na 1.600 milja a maksimalna težina uzlijetanja na 316.000 lb. Prvi let bio je11. siječnja1958.
707-120B: Inačica na kojoj su ugrađeni jači, tiši i ekonomičnijiJT3D-3 turbo-fen motori s 18.000 lbf potiska svaki. Na napadnu ivicu krila ugrađena su dodatna predkrilca a povećane su i repne površine. Uz mnoge prerađene inačice -120 (uključujući i Qantasove avione koji su nakon modifikacije označeni kao 707-138B) izrađena su i 72 nova aviona ovog modela. Prvi let -120B imao je22. lipnja1960.
707-320B: Usporedno s modifikacijom -120 inačice rađena je i modifikacija -320 inačice. Ugrađeni su novi turbofen motori kao na -120B modelu i urađene su iste modifikacije na konstrukciji s čime je povećana maksimalna težina uzlijetanja na 335,000 lb. Izrađeno je 175 aviona 707-300B aircraft were produced, plus modernizirane inačice originalnog -320 modela. Među zadnjim narudžbama ovog modela bila je od strane Iranske vlade za 14707-3J9C VIP aviona s mogućnošću nadopune goriva tijekom leta.
707-320B Advanced: Ugrađena su troslojna zakrilca što je dodatno smanjilo brzinu slijetanja i uzlijetanja te poboljšalo raspored sile uzgona na krilu. Time je omogućeno i micanje stabilizatora s donje strane zadnjeg dijela trupa koji je ugrađivan na prijašnje inačice. Ovakvo krilo ugrađivano je i na -320C.
707-320C: Inačica aviona koja se iz putničkog modela mogla pretvoriti u cargo avion i obratno. Za razliku od prethodnog modela na -320C pojačana je podna nosivost i ugrađena su cargo vrata. Izrađeno je 335 aviona. Iako postoji mogućnost pretvorbe većina aviona isporučena je samo kao cargo inačica.
707-420: A version of the 707-320 izrađena po posebnim zahtjevima British Overseas Airways Corporation (BOAC) s ugrađenimRolls-Royce Conway 508 turbofen motorima s 17.500 lbf svaki. Iako je BOAC započeo program,Lufthansa je prvi naručitelj a prva isporuka bila je18. veljače1960. zaAir Indiju. Izrađeno je 37 aviona.
707-700: Testna inačica namijenjena za ispitivanje upotrebeCFM International'sCFM56 motora na konstrukciji 707 aviona radi moguće zamijene na postojećim zrakoplovima. Nakon testiranja ova posljednja konstrukcija komercijalnih aviona opremljena je kao i 707-320C i isporučena Moroccan Air Force-u kao avio-cisterna kupnja je obavljena kao "civilna" a ne "vojna". Boeing odustaje od ovog programa smatrajući ga kao (financijsku) prijetnju započetomBoeing 757 programu.
720: Prvobitno označen707-020 inačica kasnije je promijenjena u 720 U biti je to modificirani model 707-120 sposoban za uzlijetanje s kraćih uzletno-sletnih staza. Lakši je i brži od originalnog 707 i ima pojednostavljenu strukturu krila. Prodano je samo nekoliko primjeraka ovog modela. Prvi let avion je imao 23. studenog 1959. godine a izrađeno je 64 komada. Na tržištu je zamijenjen sBoeingom 727.
720B: Inačica 720 s JT3D-1-MC6 turbofen motorima s 17,000 lbf potiska svaki. Ukupna težina uzlijetanja povećana je na 235,000 lb. Uz modificirane 720 modele izrađeno je još 88 novih aviona.
USAF VC-137C SAM 27000 Air Force One, 1988.USAF E-3 Sentry tijekom leta
Vojska SAD-a kao i vojska ostalih zemalja višenamjenski koristi civilni 707 u raznih konfiguracijama.
C-18: Vojna konfiguracija 707-320C inačice.
C-18A: Osam 707-323C kupljenih aviona odAmerican Airlines kompanije za obuku posade. Kasnije je četiri aviona preinačeno u EC-18B, dva su postala EC-18D, jedan C-18B dok jedan preostali nije ušao u servis nego se koristi za rezervne dijelove.
C-18B: Jedan C-18A modificiran s instrumentima i opremom za podršku Military Strategic and Tactical Relay System.[4]
EC-18B: Četiri C-18As preinačene zajedno s Boeing EC-135 zaAdvanced Range Instrumentation Aircraft ARIA zadatke kao podrška Apollo space programu.[4]
EC-18C:Original designation for two prototype J-STAR aircraft, later redesignated E-8A.
EC-18D: Dva C-18As preuređena za kontrolu krstarećih projektila.[4]
TC-18E: Dva otkupljena aviona (odTrans World Airlines) 707-331 preinačena za obuku E-3 pilota i posade.[4]
TC-18F: Dva otkupljena aviona (odTAP-a) 707-382 preinačena za obuku E-6 pilota.[4]
C-137 Stratoliner: USAF je kupilo veći broj 707 C-137 serije.
VC-137A: Tri 707-153 s 22 VIP i za pružanje komande za zračnu podršku.
VC-137B: Na tri VC-137A zamijenjeni su motori s četiriJT3D-3 mlazna motora.
C-137B: Tri VC-137Bs redizajnirana su nakon prestanka potrebe za VIP dijelom zrakoplova.
VC-137C: Dva 707-353B kupile su USAF (jedan 1961. i jedan 1972.) za prijevoz predsjednika SAD-a. Označeni su kao SAM 26000 i SAM 27000, redesignated C-137C.
C-137C: Dva redizajnirana VC-137C, nakon prestanka potrebe da lete kao predsjednički zrakoplovi.
EC-137D: Dva zrakoplova opremljena za rano otkrivanje neprijateljskih ciljeva. Kasnije su na zrakoplovima promijenjeni motori i te su raizajnirani u E-3A. Još jedan nabavljeni, već korišten 707-355C preinačen je kao komandni zrakoplov.
CC-137 Husky: Oznaka aviona 707-347C koji leti za kanadske zračne snage
KC-137: Avion cisterna za nadopunu goriva tijekom leta kojeg su kupile brazilske zračne snage[5][6].
E-3 Sentry: AWACS (eng. Airborne warning and control system) je zrakoplov za nadgledanje, komandu, kontrolu i komunikaciju u svim vremenskim uvjetima. Baziran je na 707-320B i izrađivan sve do 1992. godine. Izrađeno je ukupno 68 komada.
Boeing Sentry AEW1: TheRAF oznaka za sedam E-3D AWACS zrakoplova.
E-6 Mercury: Inačica 707-320, koja se koristi kao cantar zračne podrške i komande u direktnoj nadležnostiNacionalne Sigurnosti SAD-a. Zadatak mu je usmjeravanje podmornica s balističkim nuklearnim projektilima. Trenutno postoji samo jedan zrakoplov s ovom, E-6B, modernizirana inačica E-6A.
E-8 Joint STARS: The E-8C (eng. Joint Surveillance Target Attack Radar System) je USAF komandni zrakoplov s vojnom komandom, za otkrivanje, nadgledanje i procjenu neprijateljskih snaga kao i za potporu napada na neprijateljske ciljeve.
707T/T: Inačica izrađena kao Tanker/Transport. Talijanske zračne snage kupile su četiri preinačena 707 zrakoplova, tri kao cisterne zanadopunu goriva tijekom leta i jedan teretni zrakoplov za zračnu podršku. 2007. godine još dva zrakoplova bila su u upotrebi.[7][8]
