Bihać jegrad i središte istoimene općine u sjeverozapadnom dijeluBosne i Hercegovine, te glavni gradUnsko-sanskog kantona. Površina općine je oko 900 km². Do 1995. godine površina općine iznosila je 689 km², da bi, po zaključenjuDaytonskog sporazuma, dio prijeratne općineDrvar bio pripojen općini Bihać. Prema popisu iz 2013. godine, općina je brojala 56.261 stanovnika, dok sam grad je imao 39.690 stanovnika.
Geografski položaj i pogodni klimatski uslovi su od pradavnih vremena pogodovali naseljavanju ljudi na bihaćko područje. Iako nedavno istraženo, na osnovu iskopina i brojnih ostataka, ustanovljeno je prisustvočovjeka u starijem kamenom, kasnombronzanom, te starijem i mlađem željeznom dobu. URačiću, deset kilometara jugoistočno od Bihaća, zajedno sa kostimamamuta, pronađena su dva kremena novčića.
Prisustvo dijelova plemenaJapoda na ovom području sigurno je dokazano. Počevši od8. vijeka pne. oni, pored dijelaSlavonije,Gorskog kotara iLike, naseljavaju iBihaćko polje. Japodska kultura obilježila je Bihać izuzetnim vrijednostima dalekog naslijeđa, od konstrukcionih rješenja sojenica, preko nakita odbronze,željeza isrebra, do"Japodskog konjanika". Nalazi iz mnogih mijesta, među kojima su Bihać, Golubić, Pritoka i Ripač, prikazuju specifičan karakterilirskekulture na japodskom području (urne s prizorima iz svakodnevnog i zagrobnog života, ravni grobovi s bogatim prizorima,nakit,oružje, japodske kape i šeširi.
Nakon hiljadu godina bivstvovanja na ovim prostorima Japode pokoravaju izvježbanerimske legije koje iz više pravaca prodiru naBalkanski poluotok. Rimski vojskovođaOktavijan35. godine pne. kreće na japodska plemena da bi uspostavio konačnu vlastRimske imperije. Ovo područje je pripalo rimskoj provincijiDalmaciji. Rimljani donose svojeobičaje,zakone i tradicionalnograditeljstvo. Neki stariji historiografi locirali su na terenu današnjeg sela Golubić rimski gradRaetinium. Prema površinskim nalazima građevinskog materijala i kamenim spomenicima može se pretpostaviti postojanje rimskog gradskog centra u okolini Bihaća. Ostaci pojedinih zgrada otkriveni su na Humačkim glavicama, u Izačiću, Založju i Brekovici. Termalni izvor u Gati Ilidži i veća zgrada ozidani su u rimsko doba.Umjetnost antičkog doba sačuvana je na kamenim nadgrobnim spomenicima gdje se pretežno pojavljuju geometrijski motivi.
Bela IV, hrvatsko-ugarski kralj26. februara1260. godine izdaje povelju koja je neposredna potvrda o postojanju grada Wyhygha, katkad Vihucha i redovno Bišća, na Otoku sv. Ladislava kojeg oplakuje rijekaUna. Godine1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom s pravima da se bavi slobodnomtrgovinom izanatstvom, bez samovolje plemića, sto čini osnovu njegovog daljeg razvoja i u čemu je bit njegovog statusa"slobodnog kraljevskog grada". Bihać se formira i razvija kao gradski, trgovački i zanatski centar na raskršću puteva i tokova života. Bihać je dobro utvrđen grad opasan dvostrukim bedemom s velikim brojem puškarnica i okruglim četverokutnim kulama.
Na glagoljskoj listini s kraja XIV stoljeća sačuvan je pečat srednjovjekovnog Bihaća na kojem se vide tri kule. Na srednjoj je zastava s natpisomCivitatis Bihigiensis. Isti motiv ima grb grada. U starim i sačuvanim pergamentnim listovima grad se spominje pod različitim imenima:Bihig,Byheg,Bichich,,Bihag,Vywegh,Wyjgh, što je, zapravo plod neujednačenog i nedefiniranog pravopisa tog vremena. U srednjovjekovnom periodu Bihać postaje zanimljiv i privlačan za naseljavanje i to je doba njegovog stalnog uspona iako je s vremena na vrijeme preživljavao mnoge udare.
U jednom momentu brojao je deset hiljada stanovnika, dok je u isto vrijemePariz brojao 60 hiljada stanovnika. Zanimljivo je da se već od samog početka pojave protestantskog kršćanstva u Bihaću obavlja bogosluženje i za taj oblikkršćanstva, a ostataka bogumilskih (krstjanskih,Crkva bosanska) grobnica našlo se i u okolici Bihaća, što svjedoči da jebogumilstvo bilo uzelo maha i u ovom dijelu Bosne. Od kulturnih zanimljivost valja spomenuti da se kao član magistrata - građanin - na spisku nalazi i prvi hrvatski romanopisacPetar Zoranić, aJuraj Križanić, prvi panslaven, teoretičar muzike, bibliotekar, matematičar, jezikoslovac porijeklom je iz predstraže Bihaća, Ripča.
Arheolozi su otkrili i izbrojali ostatke 60 većih i manjih utvrda, gusto smještenih kao odbrambeni pojas protivOsmanlija, te tvrdo zidanih gradova koji govore o tome kako se granica utvrđivala i branila. Te gradove izgradili su, utvrdili i naoružali isključivo vlastitim novcimaFrankopani,Zrinski, Babonići Blagajski i drugi. Sami nazivi tih gradova su interesantni već i stoga što njegova etimologija upućuje na izvor uSlavenskoj mitologiji. NaprimjerPodzvizd, nosi ime jednog slavenskog božanstva. U borbama za ugarsko-hrvatsko prijestolje, tokom XIV vijeka i kasnije, na područjima oko rijekeUne, dolazi do sukoba između moćnih vlastelina koji podržavaju svoje pretendente. Ali i međusobne razmirice domaćeg plemstva dovode do nezadovoljstva među stanovništvom i slabe odbrambenu moć područja. U takvim nemirnim vremenima Bihać nije mogao sačuvati status slobodnog kraljevskog grada, te je uvučen u dinastijske borbe.
Kralj Sigismund boravi u Bihaću1412. godine kad ga predaje Frankopanima u čijoj će vlasti ostati do početka XVI vijeka kada ponovno prelazi pod neposrednu kraljevsku vlast kaoRegia civitas. Na bihaćkoj Kapetanovoj kuli još stoji lik pelikana, grba Frankopana. U Bišću u više navrata zasjeda Hrvatski staleški sabor, a nedaleko odatle taj isti Sabor u Cetingradu izabire Habsburškog nadvojvodu za hrvatskog kralja.
Utvrđeni grad Bihać oko 1590. godine, prije pada pod osmanlijsku vlast
Pred osmanskom najezdom brojni Hrvati napuštaju svoju postojbinu i naseljavaju se od područja u Pokuplju, Posavini i Gradišću sve do Češke i Moravske gdje se još gaji uspomena na njihov stari kraj Bihać. Brojni toponomi aktuelni i danas svjedoče o nekadašnjem životu Hrvata u ovom kraju, što zapravo znači da ih je određeni broj nastavio obitavati u ovom kraju i podOsmanskim carstvom i tako prenio zemljopisni naziv novopridošlim stanovnicima, Bošnjacima, Turcima i Vlasima.
Poslije bitke kod Jajca1463. Bosna je pala pod osmansku vlast. U osvajačkom pohodu prema Evropi na jednom od glavnih pravaca prema zapadu našao se Bihać i cijelo Pounje, tadašnja pogranična područja Hrvatske, koja je bila u sklopu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva.
Nakon što su učvrstili vlast u Bosni, Osmanlije kreću u silovite napade koje nije mogla izdržati odbrambena linija na Uni, tako da jedan po jedan grad padaju. Hrvatsko stanovništo se velikim brojem iseljava prema zapadu, ali znatan broj ostaje i prihvataislam. Međutim, proći će više od 100 godina do pada Bihaća. Poslije žestoke borbe1592. godine i izdaje nekolicine lokalnih vojnika, ovaj grad u Pounju osvajaHasan-paša Predojević, islamiziraniVlah. Tadašnje lokalno stanovništvo velikim dijelom dolazi u podređeni položa u odnosu na Osmanlije u skladu s feudalnim odnosima tog vremena u Osmanlijskom carstvu. Jedan dio stanovništva se naseljava u rubnim područjima grada, a najvećim dijelom u Kraljama u vezi s kojima se i doznaje za povijesno ime grada Bihaća.
Bihać 1686. godine, nakon pada pod osmanlijsku vlast
U isto vrijeme se osnivajuBihaćka kapetanija iBihaćki kadiluk. Poslije 1699. godine Bihaćki sandžak je ukinut, a njegove teritorije pripojene su Bosanskom sandžaku.
UXVIII iXIX stoljeću uloga Bihaća svodi se na odbranu najzapadnije granice Osmanske imperije. U više navrata opsjedaju ga vojske sa zapada tako da se ratovanje praktično i ne prekida. Bihać ima sve odlike zaokružene gradske cjeline sa razvijenim funkcijama grada.
Ni brojka od 5.000 stanovnika (1.000 u tvrđavi i 4.000 u pet mahala) se dugo neće mijenjati. U neposrednoj blizini grada je granična linija između Osmanskog carstva i Austrije. Bez obzira na neprijateljstvo, postojali su određeni poslovni odnosi. I pored složenih odnosa, Bihać je u razvoju i usponu.
Godine1865. Bihać je sjedište jednog od sedam bosanskih sandžaka. NaBerlinskom kongresu1878. godineAustro-Ugarska dobija pravo daokupira Bosnu i Hercegovinu. Muslimansko stanovništvo BiH, uključujući Bihać, se tome pokušalo oduprijeti oružjem. Borbe protiv austro-ugarskih snaga su trajale dvanaest dana, ali je Bihać19. septembra1878. godine je i osvojen.
U Bihaću su te promjene označene simboličnim otvaranjem kapija i naseljavanjem užeg dijela grada, a deceniju kasnije,1888. godine, porušeni su bedemi. Tako je Bihać izašao iz svoje tvrđave i stopio se sa predgrađem.
Učaršiji imahalama odvija se život po austrougarskom receptu provincijskog gradića. Otvaraju seosnovna škola, nižagimnazija, trgovačka škola, voćarska škola, formira se vatrogasno društvo, podiže se gradski park, radi se regulacioni plan, vodovod, kanalizacija, struja, postoje kasarne garnizona, oficirska i činovnička kazina. Pored toga početkom 20. stoljeća u Bihaću se već dobro razvilagrađanska klasa zapadnog tipa, u skladu s industrijaliziranim oblicima života koji je tekao svojim zakonitim tokovima. Otvaraju se banke, tvornice, razvijaju zanati do tada nepoznati. Jedna konstatacija veli da je Bihać najistočniji gradZapada i najzapadniji gradIstoka.
Novi javni i stambeni objekti, izgrađeni po evropskom uzoru, mijenjaju izgled i veličinu grada te se postepeno gube mahale i čaršija, a formiraju gradske zone. Sve tokove života Bihaća prate i demografske promjene, tako da grad1910. godine ima 8.370 stanovnika.
Nakon završetka prvog svjetskog rata, Bihać je postao dioKraljevine SHS.
U periodu između dva svjetska rata grad Bihać nije u svom razvoju doživio bitnije promjene. Zadržao je funkcije upravnog, privrednog, prosvjetnog i zdravstvenog centra zapadne Bosne.
Taj je događaj imao veliku važnost, jer su time spojene partizanske teritorije uLici,Kordunu iBaniji s onima u Dalmaciji i Zapadnoj Bosni, a Bihać je postao središte nove velike slobodne teritorije poznate pod nazivomBihaćka republika. U njemu je u noći 26/27.11. 1942. osnovanAVNOJ, tijelo koje će imati važnu ulogu u budućoj historijiJugoslavije.
Nastojanje da se likvidira Bihaćka republika, zajedno s glavninom partizanskih snaga, bilo je glavni cilj osovinske operacijeWeiss, u bivšoj jugoslavenskoj historiografiji poznatije kaočetvrta neprijateljska ofenziva. Nakon teških borbi njemačke snage su zauzele Bihać29.1.1943.
Bihać je u proljeće 1944. teško stradao pribritanskom zračnom bombardiranju. Njemačke i druge osovinske snage su iz Bihaća konačno protjerane nakon šestodnevnih borbi, a jedinice 4. armije i 4. korpusa JA (bivše NOVJ) ušle u grad28.3.1945.
Prvi koraci privrednog razvoja čine ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju. U prvih pet posljeratnih godina, pored više izgrađenih školskih objekata, opismenjeno je preko 5.500 odraslih lica.
Godina1960. je obilježena proslavom 600-te godišnjice postojanja Bihaća kad je na srednjovjekovnim zidinama postavljen reljef. U godini popisa stanovnistva (1961) Bihać ima 15.763 žitelja, a općina 45.884. Na području općine Bihać1971. godine živi 58.185 stanovnika, a u gradu ima 24.060 žitelja. Prema popisu od 1. aprila1980. godine grad ima 41.674 stanovnika, a općina 65.679.
Bihać je u doba SFRJ imao važnost kao jedna od najvažnijih garnizona JNA, uključujući i jedan od najvećih vojnih aerodroma u jugoistočnoj Evropi.
Na prvim višestranačkim demokratskim izborima18.11.1990. većina stanovništva Bihaća i okolnih regija se, kao i drugdje u BiH, opredijelio za nacionalnu stranku. U slučaju Bihaća to je bila muslimanska (kasnije bošnjačka) strankaSDA. Ostale stranke su bile SDS i HDZ, za koje su glasali Srbi odnosno Hrvati.
Tokom raspada Jugoslavije, odnosnorata u Hrvatskoj koji je izbio slijedeće godine, Bihać je služio kao jedna od važnih bazaJNA u njenim operacijama protivHrvatske vojske.
Općina Bihać i njena severozapadna šira regija su se kao većinski bošnjački kraj na samom početkurata u BiH 1992. godine našli sa svih strana okruženu srpskim područjima, te tako sve vrijeme bili u nepovoljnom položaju, odsječeni od drugih dijelova BiH pod kontrolom vlade u Sarajevu. Opsada Bihaća, odnosnobihaćkog džepa, trajala je skoro do samog kraja rata.
Međutim, snage Teritorijalne obrane BiH, kasnijeArmije BiH su se pokazale sposobnim ne samo obraniti taj teritorij, nego kasnije organizirane kaoV korpus Armije BiH pod komandomAtifa Dudakovića izvoditi ofenzivne operacije i tako vezivati veliki diobosanskosrpskih ikrajiških snaga.
Bihać je konačno deblokiran5.8.1995. nakonOperacije Oluja, kada se V korpus Armije BiH spojio sa snagama Hrvatske vojske na bosansko-hrvatskoj granici.
Bihać je smješten u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i privredno je, administrativno i kulturno središte Unsko-sanskog kantona. Na zapadu Bihać graniči sa općinama R Hrvatske Donji Lapac i Plitvička Jezera-Korenica, na sjeveru sa općinom Cazin, na istoku sa općinama Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac, a na jugu sa općinom Drvar.U Bihaću se nalazi poznata banja i lječilište "Gata-Ilidža".
Bogatstvo u šumama i u obradivom zemljištu, stoga su se razvile drvna i tekstilna industrija. Željezne rude ima Majdan planina , čiji se najveći dio prostire u Republici Srpskoj.
Godine1998. u Bihaću je osnovanUniverzitet u čiji sastav ulaze:
Biotehnički fakultet
Pravni fakultet
Tehnički fakultet
Pedagoški fakultet
Ekonomski fakultet
Viša medicinska škola
Islamska pedagoška akademija
Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću u svom sastavu ima dva odsjeka Prehrambeni odsjek i Poljoprivredni odsjek.
Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću u svom sastavu ima opći odsjek. Dekan fakulteta je prof. dr.Nevzet Veladžić, prodekan za nastavu doc. dr.Amela Čolić.
Manifestacije: Započela je manifestacija simfonijskih orkestara i održana tri puta uz učešće nekoliko desetina simfonijskih orkestara među njima i onih najpoznatijih: beogradskog, zagrebačkog, ljubljanskog, sarajevske RTV, skopskog itd. Redovno je održavana pjesnička manifestacija "Goranovo proljeće", Republičko takmičenje plesnih ansambala, Republička smotra recitatora. Razvija se plodna izdavačka aktivnost koju ostvaruju na književno-umjetničkom planu Književni klub "Ivan Goran Kovačić" i njegov urednik Tomislav Dretar, koji je osnovao i Bihaćki plesni ansambl i doveo čuvenu pedagoginju međunarodne reputacije Tihanu Škrinjarić iz Zagreba da razvija po njenim riječima, neviđeno nadarenu djecu Bihaća. Bihaćki plesni ansambl je pozivan iz velikih tv produkcija Zagreba, Beograda, Ljubljane i Sarajeva da prezentira svoja umijeća u sklopu vrijednih plesnih programa za djecu i odrasle.
U Bihaću se nalaziNogometni klub "Jedinstvo". Prvi je klub u BiH koji je prošao prvo kolo jednog evropskog takmičenja. Zadnju utakmicu u evropskom takmičenju su igrali protiv Gigotua. Predsjednik je Hamdija Lipovača. Navijači "Jedinstva" se zovu "Sila nebeska". Najveće sportske uspjehe od svih sportskih klubova u Bihaću ostvario je Odbojkaški klubBihać. Do početka rata 1992. godine klub se takmičio u Prvoj ligi tadašnje države pod nazivom OKKrajinametal Bihać. Klub je na početku svog djelovanja imao naziv OKSignal Bihać. Po završetku rata 1995. godine, i pored velikih gubitaka (nekoliko prvotimaca je izgubilo živote braneći svoj grad), klub nastavlja sa radom i postiže zapažene rezultate na nivou BiH. Zahvaljujući uspjesima odbojkaša, te velikom interesu koji su mladi Bihaća pokazivali za ovaj sport, Bihać je bio poznat i kao grad odbojke.Grad Bihać je poznat i po izvanvrsnim šahovskim igračima i igračicama.Što se tiče kadetskog i omladinskog šaha zavidne uspjehe postižu Maša Borić, višestruka prvakinja BiH, i Amar Salihović.
Zanimljivosti Bihaća su sakralni spomenici,Fethija džamija ibihaćki nišani. Džamija je vrijedna kulturna činjenica, jer je pregrađena crkva Sv. Antuna Padovanskog ugotičkom stil. Anišani sami o sebi najbolje govore. Jedinstveni su po stilu i osebujnosti nadgrobni spomenici u svijetu.
