U svijetu je Betlehem poznat po tome što je rodno mjestoIsusa Krista (premaNovom zavjetu). Ovdje živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja zbog iseljavanja danas ima mali broj pripadnika.[1] Prema vjerovanju ovdje je rođen ikralj David, koji je tu i okrunjen za kralja Izraela.
Betlehem je, kao mjesto Isusova rođenja (u što neki znanstvenici sumnjaju), danas jedan od najpoznatijih svjetskih hodočasničkih odredišta. Kako kršćani širom svijeta ovom mjestu hodočaste još od 2. vijekaUNESCO jeBaziliku Isusova Rođenja, uključujući i obližnje armenske, franjevačke, grčkokatoličke i grkopravoslavne samostane, crkve, tornjeve, terasaste vrtove i hodočasničke staze, upisao 26. lipnja 2012. godine napopis mjesta svjetske baštine u Aziji. Isti dan je upisana i napopis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog kontinuirane opasnosti i čestih sukobaIzraelaca iPalestinaca[2]. Zbog eskalacijeizraelsko-palestinskog sukoba, broj hodočasnika opada.
Betlehem se prvi put spominje uBibliji (uKnjizi Postanka), gdje stoji (Post 35, 15) da jeJakov svoju ljubljenu ženuRahelu pokopao "na putu u Efratu, to jest Betlehem". Kad su Izraelci osvojili "obećanu zemlju"Kanaan, Betlehem je pripaoJudinom plemenu. Zbivanja iz starozavjetneKnjige o Ruti također se većim dijelom događaju na području Betlehema.
Betlehem je prema1. knjizi Samuelovoj mjesto porijekla roda jednoga od najznačajnijih staroizraelskih kraljeva,Davida. Prema proročanstvima, iz Davidove se loze u Betlehemu treba roditi očekivaniMesija. ProrokMihej (5,1) tako kaže: "A ti, Betleheme, Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom". U tome se stihu kaže "Betlehem-Efrata" kako bi ga se razlikovalo od istoimenog mjesta koje se nalazilo oko 11 km odNazareta.
Srebrna zvijezda koja, prema kršćanskom vjerovanju, označava mjesto rođenja Isusa Krista
Lukino Evanđelje izvješćuju da se u Betlehemu u doba caraAugusta rodio Isus i to u štalici, jer za njega nije bilo mjesta u svratištu. Budući da je Isusov poočimsveti Josip potjecao iz Davidove loze, a i zbog mjesta rođenja, gdje je, kako nasLuka izvješćuje, morao s trudnomMarijom putovati radi popisa stanovništva, Isus je, prema evanđeljima, taj žudno očekivani Mesija. To je jedan od temeljakršćanstva, dokŽidovi ne priznaju Kristovo mesijanstvo. PremaMateju, maloga Isusa posjetila su u Betlehemu vođena zvijezdom i tri maga (mudraca) s Istoka (u tradicijisveta tri kralja) da mu se poklone te mu darovali zlato, tamjan i smirnu.
Tokom Samaritanske pobune529., Betlehem je opljačkan, a njegove zidine i Bazilika Rođenja Isusova su uništeni, ali su brzo obnovljeni prema naredbama caraJustinijana I. Godine614.,perzijskosasanidsko carstvo napalo je Palestinu i osvojilo Betlehem. Prema kasnijim izvorima, Perzijanci nisu uništili grad zato što su vidjeli mage u perzijskoj odjeći u mozaiku.[4]
Omarova džamija u Betlehemu, izgrađena 1860. godine
Godine637., ubrzo nakon što su Jeruzalem osvojilemuslimanske snage, drugikalifOmar posjetio je Betlehem i obećao da će Bazilika Rođenja Isusova ostati očuvana za kršćane.[4] Blizu crkve, na mjestu gdje se Omar molio u gradu, izgrađena jedžamija.[5] Nakon vladavineRašiduna, grad je prešao pod kontrolu Omajada, Abasida i Fatimida. Godine1009., za vrijeme vladavine šestog fatimidskog kalifaAl-Hakim bi-Amr Alaha, Crkva Rođenja Isusova biva uništena po njegovim naredbama. Crkvu je ubrzo obnovio njegov nasljednikAli az-Zahir koji je time pokušao poboljšati odnose s Bizantskim Carstvom.[6]
Godine1099. Betlehem osvajajukrižari, koji utvrđuju grad te grade novi samostan na sjevernoj strani bazilike Rođenja Isusova. Grčkopravoslavno svećenstvo zamijenjeno jekatoličkim redovnicima. Sve do tada je službena kršćanska prisutnost na ovom području bilagrčka pravoslavna. NaBožić1100., prvi kraljfranačkogJeruzalemskog Kraljevstva,Baduin I., okrunjen je u Betlehemu, a kasnije je te godine u gradu osnovan i latinski episkopat.[4]
Godine1187. jeegipatski isirijski sultanSaladin, koji je vodio Ajubide, oduzeo križarima Betlehem. Latinski redovnici su prisiljeni otići, a na njihovo mjesto ponovno se vratilo grčko pravoslavno svećenstvo. Saladin je pet godina kasnije pristao na povratak dva katolička svećenika i đakona. U to je vrijeme naglo opao broj hodočasnika u Betlehem izEurope.[4]
Neverski grof Vilim IV. obećao je kršćanskim biskupima da će ih, u slučaju da Betlehem padne u ruke muslimana, ugostiti u graduClamecyju uBurgundiji. Betlehemski biskup prihvatio je ovaj poziv1223., a Clamecy je ostaoin partibus infidelium sjedište Betlehemske biskupije skoro šest vjekova, sve doFrancuske revolucije1789. godine.[7]
Godine1250., nakon što su na vlast došliMameluci pod vodstvomBaibarsa, dolazi do pada tolerancije prema kršćanstvu te svećenstvo napušta grad, a gradske zidine bivaju uništene1263. godine. Katoličko svećenstvo koje se vratilo tek u idućem vijeku, uselilo se u samostan kraj Bazilike Rođenja Isusova. Kontrola nad bazilikom dana je grčkim pravoslavcima, a kontrola nad Mliječnom špiljom podijeljena je između njih, te katolika i armenskih pravoslavaca.[4]
Ulica u Betlehemu 1880. godinePogled na Betlehem 1898. godine
Od1517., kroz godineosmanske vladavine, vlasništvo nad bazilikom bilo je predmet svađe između katolika i grčkih pravoslavaca. Od1831. do1841. Palestinom je vladala egipatska dinastija Muhamed Ali. U ovom je razdoblju grad pogodio potres, a egipatska je vojska uništila muslimansku četvrt, kao čin odmazde zbog ubojstva Ibrahim-paše.[4]
Godine1841. Betlehem je opet potpao pod osmansku vlast, pod kojom je ostao sve do krajaPrvog svjetskog rata. Za vrijeme turske vladavine stanovnike grada je pogodila nezaposlenost, veliki porezi i obvezna vojna služba, zbog čega je veliki broj stanovnika odselio, većinom uJužnu Ameriku.[4]
Nakon pobjede u Prvom svjetskom ratu,Velika Britanija iFrancuska podijelili su osvojene osmanske pokrajine. Dana29. rujna1923. Betlehem i većina teritorija zapadno od rijekeJordan postali su dio Britanskog mandata u Palestini. Prema odluciOpće skupštine UN-a o podjeli Palestine1947., Betlehem je izuzet kao posebna međunarodna enklava Jeruzalema kojom je upravljaoUN.[9] TokomArapsko-izraelskog rata1948. grad su zauzelejordanske snage.[10] Mnoge su izbjeglice iz područja kojeg su zauzele izraelske snage pobjegle u područje Betlehema. Kasnije će ta izbjeglička područja postati današnji izbjeglički kampovi Aza i Aida na sjeveru, te Deišeh na jugu.[11] Zbog ovog dolaska velikog broja izbjeglica, dotad većinsko kršćansko stanovništvo Betlehema postalo je većinsko muslimansko.[12]
Jordan je sačuvao kontrolu nad gradom sve doŠestodnevnog rata1967. kad je Betlehem, kao i ostatakZapadne obale, okupirao Izrael. Dana21. prosinca1995., Izraelci su se povukli iz Betlehema[13], a tri dana nakon toga grad je, prema sporazumu, potpao pod političku i vojnu kontrolu Palestinske samouprave.[14]
Rupe od metaka na bazilici, koje su napravile izraelske snage
Tokom druge palestinskeintifade, koja je počela 2000.-2001., infrastruktura u Betlehemu je velikim dijelom oštećena, a gradskiturizam narušen.[15][16] Godine 2002., grad je bio bojište u velikoj vojnoj operaciji Tzahal izraleskih vojnih snaga.[17]
Tokom ove operacijeCahal je opkolio Baziliku Rođenja Isusova, gdje su se od Izraelaca sklonili oko 200 Palestinaca, uključujući i skupinu militanata. Ova opsada je trajala 39 dana, a u njoj je ubijeno devet militanata, te crkveni zvonar. Opsada je završila sporazumom o progonstvu trinaest militanata u razne europske zemlje teMauritaniju. Tadašnji papaIvan Pavao II. žestoko je osudio postupke izraelske vojske, kao i mnogi drugi svjetski dužnosnici.
Betlehem se nalazi na visini od 775 metara, što je 30 metara više od obližnjeg Jeruzalema.[18] Grad se nalazi na južnom dijelu Judejske gore.
Grad se nalazi 73 km sjeveroistočno odGaze iSredozemnog mora, 75 km zapadno odAmana uJordanu, 59 km jugoistočno odTel Aviva te 10 km južno odJeruzalema.[19] Obližnji gradovi i mjesta suBeit Safafa (jugoistočni Jeruzalem) na sjeveru,Beit Džala na sjeverozapadu,Husan na zapadu,Al Hadr iArtas na jugozapadu, teBeit Sahur na istoku. Beit Sahur i Beit Džala nalaze se unutar šireg urbanog područja Betlehema, a unutar grada nalaze se i izbjeglički kampovi Aida i Al Aza.[20]
Stari grad nalazi se u središtu Betlehema. Sastoji se od osam četvrti, koje se u mozaičkom stilu nalaze oko trga Manger. Četvrti su al-Najajreh, al-Farahiyeh, al-Anatreh, al-Tarajmeh, al-Qawawsa, Hreizat i al-Fawaghreh, od kojih je samo al-Fawaghreh muslimanska četvrt, dok su ostale kršćanske.[21] Kršćanske četvrti su većinom nazvane po arapskom klanu Gasanidi, koji su se ovdje naselili.[22] Četvrt Al-Qawawsa osnovali su arapski kršćani koji su se ovdje doselili iz obližnjeg grada Taqua u 18. vijeku.[23] Izvan starog grada nalazi se i jedna sirska četvrt[21] čiji su se stanovnici doselili izMidyata uKurdistanu.[24] Sveukupno u starom gradu živi oko 5.000 stanovnika.[21]
U gradu vladamediteranska klima, s toplim i suhimljetima te hladnimzimama. Zimsko razdoblje, koje traje od sredineprosinca do sredineožujka, zna biti kišovito i hladno. Najhladniji mjesec u godini jesiječanj, kada se temperature kreću od 1 °C do 13 °C. Najtoplije razdoblje godine je izmeđusvibnja irujna. Najtopliji mjesec u godini jekolovoz, s prosjekom od 27 °C. Godišnje prosječno na Betlehem padne oko 700 mmkiše, od toga 70% izmeđustudenog i siječnja.
Prosječna godišnja vlažnost je 60%, a najviša je između siječnja iveljače. Najniže razine vlažnosti su u svibnju. Rosa se stvara u do 180 noći godišnje. Na grad klimatski djeluje Sredozemno more s povjetarcem, te toplinski, suhi, pješčani vjetrovi koji dolaze iz Arapske pustinje.[25]
Prema procjenama Palestinskog ureda za statistiku, u Betlehemu je sredinom 2006. živjelo 29.930 stanovnika.[29] Prema službenom popisu iz 1997. u gradu je živjelo 21.670 osoba, od čega su 6.570 bile izbjeglice, koje su tada činile 30,3% stanovništva grada.[28][30] Vjerski je sastav stanovništva grada 1998. bio sljedeći: 67% su činilisunitskimuslimani, a 33%kršćani, većinomgrčkipravoslavci irimokatolici.[31] Do 2005. godine, broj kršćana u gradu smanjio se na 20%.[32] Unatoč činjenici da je islam religija najvećeg dijela stanovništva u Betlehemu, u gradu postoji samo jedna muslimanska bogomolja. To jeOmarova džamija, koja se nalazi na trgu Manger.[5]
Prema popisu iz 1997. dobni sastav stanovništva bio je: 27,4% stanovnika ispod 10 godina starosti, 20% stanovnika između 10 i 19 godina, 17,3% stan. od 20 do 29 god., 17,7% stan. od 30 do 44, 12,1% stan. od 45 do 64 te 5,3% stanovnika starijih od 65 godina. U gradu je tada živjelo 11.079 muškaraca i 10.594 žena.[28]
Većina betlehemskih kršćana smatraju se potomcima arapskih kršćanskih klanova sArapskog poluotoka, uključujući i dva najveća u gradu: al-Farahiyya i an-Najajreh. Članovi klana al-Farahiyya smatraju se potomcima Gasanida, koji su se izJemena preselili u Mojsijevu dolinu uJordanu, a klan an-Najajreh potječe od Arapa iz Nadžrana u južnom Hidžazu. Betlehemski klan al-Anantreh također potječe s Arapskog poluotoka.[33]
Postotak kršćana u Betlehemu stalno opada, najvećim dijelom zbog iseljavanja stanovništva. Za ovaj pad je jednim dijelom odgovoran i niži natalitet među kršćanima, u usporedbi s muslimanima.
Godine 1947., kršćani su činili 75% stanovništva u gradu, da bi do 1998. pali na 33%.[31] Iako Palestinska samouprava sporazumom jamči jednakost betlehemskim kršćanima, zabilježeno je nekoliko nasilnih incidenata koje su počinili policija i militantne frakcije protiv kršćana.[34]
Veliki utjecaj na kršćansku manjinu imalo je i izbijanje drugeintifade, koja je uzrokovala turistički, a time i gospodarski pad, koji je jako pogodio lokalne kršćane budući da su oni vlasnici mnogihhotela i drugih turističkih objekata i djelatnosti.[1] Statistička analiza koja se bavila pitanjem odlaska kršćana iz Betlehema, kao razlog je navela nedostatak gospodarskih i obrazovnih prilika.[35] Nakon druge intifade, 10% kršćana napustilo je grad.[36]
Prema istraživanju koje je 2006. proveo Palestinski centar za istraživanje i kulturni dijalog na betlehemskim kršćanima, 90% lokalnih kršćana smatra muslimane prijateljima, 73,3% smatra da se Palestinska samouprava odnosi s poštovanjem prema kršćanskoj baštini grada, te 78% smatra da je za odlazak kršćana iz Betlehema odgovorna izraelska politika zabrane putovanja u to područje.[37]
SlužbenaHamasova politika je potpora kršćanskom stanovništvu Betlehema, makar su je pojedinci kritizirali za podizanje islamskog utjecaja u gradu.
Veliki dio gradske gospodarske aktivnosti činitrgovina, pogotovo za vrijemeBožića. Na glavnim gradskim ulicama i tržnicama nalaze se trgovine u kojima se prodaju rukotvorine, istočnjački začini, nakit te orijentalne slastice (kaobaklava).[38]
Tradicija izrade rukotvorina je vrlo duga u ovom gradu, u kojem se nalaze brojne trgovine gdje se prodaju rezbarine umaslinovom drvu, koje se rade od lokalnih maslina.[39] Ovi radovi su glavni suvenir kojeg turisti kupuju u Betlehemu.[40] U gradu je vrlo važna i ručna izrada religijskih predmeta kao što su kipovi od maslinovog drva i križevi. Tradiciju izrade predmeta od sedefa u Betlehem su uvelifranjevci izDamaska u 14. vijeku.[40]
Neke od ostalih gospodarskih aktivnosti u gradu su izrada tekstilnih predmeta, namještaja, proizvodnja boje, plastike, sintetičke gume, građevinskih materijala, hrane itd. U Betlehemu se nalazi vinarija Cremisan osnovana1885., koja izvozi vina u nekoliko zemalja. Vino proizvode redovnici u samostanu, a vinova se loza uzgaja u području Al Hadra. Ovaj samostan godišnje proizvodi oko 700.000 litara vina.[41]
Turizam je najvažnija gospodarska aktivnost grada u kojem, za razliku od ostalih palestinskih gradova, većina radnog stanovništva nije zaposlena u Izraelu.[15] Preko 25% radno aktivnog stanovništva radi u turizmu[42], koji čini 65% prihoda grada, te 11% prihoda Palestinske samouprave.[43]
Najvažnija turistička atrakcija Betlehema jeBazilika Rođenja Isusova, koja u velikom broju privlači kršćanske hodočasnike. Crkva se nalazi u središtu grada na dijelu trga Manger, iznad mjesta gdje se navodno rodio Isus. U blizini se nalazi mjesto gdje jesv. Jeronim trideset godina prevodiohebrejske zapise nalatinski.[4]
U Betlehemu se nalazi preko 30 hotela.[44] Hotel Jacir Palace koji se nalazi blizu bazilike, izgrađen je1910. i najpoznatiji je u gradu. Iako je hotel zatvoren2000. za vrijeme nasilja u drugoj intifadi, ponovno je otvoren2005. godine.[45]
Unutar općinskih granica Betlehema nalaze se četirimuzeja. U Kazalištu i muzejujaslica nalazi se 31 trodimenzionalni model kojima su prikazane značajne faze u Isusovom životu. Ovo kazalište prikazuje i 20 minutnu animiranu predstavu. Muzej Badd Giacaman nalazi se u Starom gradu u Betlehemu. Ovaj muzej iz18. vijeka posvećen je historiji proizvodnje maslinovog ulja.</ref>[46]
U muzeju Baituna al-Talhami, koji je osnovan1972., moguće je detaljnije vidjeti kulturu lokalnog betlehemskog stanovništva.[46] U gradu se nalazi i Međunarodni muzej rođenja Isusova kojeg je pokrenuoUNESCO.[46]
U Betlehemu se nalazi Centar palestinske baštine, koji je osnovan1991. godine. Ovaj centar je posvećen zaštiti i promociji palestinskih vezova, umjetnosti ifolklora.[47] Betlehemski međunarodni centar je centar koji se primarno bavi betlehemskom kulturom, te nudi razne aktivnosti.
U gradu se nalazi jedan dio Nacionalnog glazbenog konzervatorija Edward Said, kojeg pohađa oko 500 učenika. Glavni ciljevi ove ustanove su glazbeno obrazovanje djece, poduka učitelja za druge škole te proučavanje palestinske folklorne glazbe.[48]
Katolička procesija u Betlehemu na Badnjak 2006. godine
Betlehem, kao i mnoga druga palestinska mjesta, sudjeluje u festivalima povezanim sa svecima i prorocima koji su vezani uz palestinski folklor. Jedan od takvih godišnjih festivala je Proslavasv. Jurja (Hizir), koja se održava od5. do6. svibnja. Grčki pravoslavci tada u procesiji idu do obližnjeg grada Al Hadra, gdje se u vodi oko manastira sv. Jurja krste djeca, te se ritualno žrtvuje ovca.[49]
Proslavasv. Ilije (Mar Elias) održava se na sličan način, samo je tad procesija usmjerena prema manastiru sv. Ilije, koji se nalazi sjeverno od Betlehema. Ova proslava posvećena je čudima koja se pripisuju ovom svecu, popularnom u Palestini.
Prvi općinski izbori u Betlehemu održani su1876. godine, kada su muhtari svih četvrti u Starom gradu (isključujući sirsku četvrt) odlučili izabrati lokalno vijeće od sedam članova, koje bi predstavljalo svaki klan u gradu. Donešen je i zakon prema kojem bi, u slučaju da npr. gradonačelnik bude katolik, zamjenik gradonačelnika morao biti grčki pravoslavac.
Za vrijeme beitanske i jordanske vlasti, sirskoj je četvrti dopušteno sudjelovanje u izborima, kao i beduinima Ta'amrah te palestinskim izbjeglicama, čime se broj članova u lokalnom vijeću popeo na jedanaest. Godine1976. donešena je dopuna zakona koja je dopustila ženama pravo glasa i pravo izbora u vijeće, a kasnije je dob potrebna za glasovanje pomaknuta s 21 na 25 godina starosti.[50]
Danas se betlehemsko općinsko vijeće sastoji od 15 vijećnika, uključujući gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika. Prema posebnom zakonu, gradonačelnik i većina vijećnika moraju biti kršćani, dok ostatak mjesta u vijeću nije posebno rezerviran za određenu religiju.[1]
Postoji nekoliko grana političkih stranaka koje sudjeluju u vijeću, uključujućikomuniste, islamiste i sekulariste. Obično većinu vijećničkih mjesta zauzimaju ljevičarske frakcijePalestinske oslobodilačke organizacije, kao Narodni front za oslobođenje Palestine i Palestinska narodna stranka. Na zadnjim palestinskim općinskim izborima 2005. godine, većinu nerezerviranih mjesta u betlehemskom općinskom vijeću osvojio jeHamas.[51]
Izabrani vijećnici na betlehemskim općinskim izborima 2005.
Prema palestinskom središnjem uredu za statistiku, godine 1997. je oko 84% stanovništva Betlehema starijeg od 10 godina bilo pismeno. Od sveukupnog stanovništva grada, 10.414 osoba pohađalo je u to vrijeme školu (4.015 prvu razinu osnovne škole, 3.578 drugu razinu te 2.821 srednju školu). Oko 14,1% učenika srednjih škola je tad maturiralo.[52] Godine 2006., u Betlehemskoj guverniji bilo je 135 škola, od čega je njima 100 upravljalo Ministarstvo obrazovanja Palestinske samouprave, sa sedam je upravljalaUNRWA, a 28 škola bilo je privatno.[53]
U gradu se nalaziBetlehemsko sveučilište koje je katolička ustanova visokog obrazovanja otvorena1973. i koja je otvorena za studente svih religija. Ovo je prvo sveučilište osnovano na Zapadnoj obali, a njegovi korjeni sežu do1893. kada su Braća kršćanskih škola otvorila otvorila obrazovne ustanove diljem Palestine i Egipta.[54]
U Betlehemu se nalaze tri autobusne stanice kojima upravljaju privatna poduzeća koja nude prijevozne usluge do Jeruzalema, Beit Džale, Beit Sahura,Hebrona itd. U gradu postoje i dvije postaje za taksije koji voze za Beit Džalu, Beit Sahur, Jeruzalem, Tuqu' i Herodij. Također postoje i dvije službe za unajmljivanje automobila. Autobusi i taksiji s lokalnim palestinskim registracijskim tablicama ne smiju ulaziti u Izrael, uključujući i Jeruzalem, bez dozvole.[55]
Izraelska izgradnjasigurnosne ograde se odrazila na Betlehem u političkom, društvenom i gospodarskom smislu. Ograda prolazi uz sjevernu stranu grada te je udaljena nekoliko metara od izbjegličkog logora Aida.[15]
Da bi se ušlo ili izašlo iz područja betlehemske aglomerizacije u ostatak Zapadne obale, potrebno je proći niz izraelskih sigurnosnih točaka i cestovnih blokada. Za ulazak iz Zapadne obale u područje Jeruzalema potrebna je dozvola. Dobivanje tih dozvola bilo je izrazito teško, iako je Izrael sad podigao terminal za olakšavanje prometa između ova dva susjedna grada.[15][56]
Palestincima nije dozvoljen ulaz bez dozvole u Rahelin grob, koji je jedan od svetih judaističkih lokacija i koji se nalazi na betlehemskoj periferiji. Izraelski građani ne mogu ući u Salomonske bazene koji su nedaleko od grada bez dozvole izraelske vojske.[15]
↑31,031,1Andrea Pacini (1998). Socio-Political and Community Dynamics of Arab Christians in Jordan, Israel, and the Autonomous Palestinian Territories. Clarendon Press. str. str. 282. ISBN0-19-829388-7.
↑Marsh, Leonard (July 2005). „Palestinian Christianity – A Study in Religion and Politics”. International Journal for the Study of the Christian Church57 (7): 147–66.
.svg)
