Benediktinci (Red Svetog Benedikta) su najstariji monaški red ukatoličkoj crkvi. Red je osnovaoBenedikt iz Nursije oko530[1] godine uMontecassinu. Geslo reda bilo je "Ora et labora" (Moli i radi). Sveti Benedikt je odredio pravila koja su određivala kakosamostani trebaju biti vođeni, i na taj način bio 'otac zapadnog redovništva'.
Pravila su pored molitvi predviđala i fizički rad za monahe. Od redovnika se očekivala poniznost, molitva, rad, poslušnost, šutnja i spolna čistoća (celibat). Njegova sestraSkolastika, osnovačica je ženskog reda benediktinki. Benediktinci su bili pod direktnom upravom papa. SvetiBenedikt Anijanski (oko750-821) napravio je nova pravila reda, koja su usvojena817. Svoj vrhunac benediktinci su doživjeli u 10. i11. st. Najznačajniji benediktanski samostan postao jeOpatija Cluny u Burgundiji (Francuska). Pod uticajem monaha sa istoka i benediktinci su se počeli baviti prepisivanjem knjiga, otvaranjem škola i biblioteka. Iz njihovih redova iznjedrili su se prvi istaknuti naučnici i profesori ondašnje Evrope. Iz benediktinskih redova izašlo se oko 40papa.
Od12. st. slabi uticaj i moć benediktinaca, zbog konkurencije novih redova. Vremenom su prikupili ogromne posjede i pretvorili se u krupne feudalce. Od sredine19. st. ponovo doživljavaju procvat u djelovanju.
Benediktnici nisu pridonijeli samo vjeri, nego i ekonomiji i obrazovanju. Otvorili su puno škola. Ponekad se razdoblje od 6.-16. stoljeća zove i "benediktinska era".
