Kardinalska konklava izabrala je Josepha Aloisa Ratzingera za papu (265. po redu)19. travnja2005. godine. S više od 78 godina starosti, Joseph Ratzinger je najstariji papa koji je izabran u zadnjih 275 godina, poslijepape Klementa XII. Benedikt XVI. je osmi Nijemac koji je izabran za papu, zadnji je bio nizozemsko-njemačkiHadrijan VI. (1522.-1523.), dok je zadnji papa s imenom Benedikt bioBenedikt XV., koji je služio od1914. do1922. godine.
Bio je najmlađi od troje djece u obitelji skromnog imovinskog stanja, ali duboko vjerničkoj. Zasvećenika je zaređen1951. godine, zajedno s bratom Georgom. Doktorirao jeteologiju1953. godine i četiri godine kasnije postao sveučilišni profesor. Bio je redoviti profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Predavao je na četiri sveučilišta, te je kao profesor bio jako omiljen i imao vrlo dobro posjećena predavanja. PapaPavao VI. imenovao ga je zakardinala27. lipnja1977. godine, a četiri godine kasnije1981. godine papaIvan Pavao II. postavio ga je za pročelnikaKongregacije za nauk vjere. Kao pročelnik Kongregacije, Ratzinger je preispitivao, branio i potvrđivaokatolički nauk u vezi mnogih aktualnih tema. Za razliku od svoga prethodnika, koji je bio više baziran namoral i socijalnu dimenziju katoličke vjere, želio je upozoriti na temeljne teološke teme koje prethode moralu: sloboda, ljubav,Bog iKrist. Često je propovijedao o prijateljstvu s Isusom, promicao jenovu evangelizaciju, osuđivao jemoralni relativizam ikonzumerizam. Imao je veći broj pastoralnih putovanja. Posjetio je iHrvatsku4. i5. lipnja2011. godine, pod geslom "Zajedno uKristu". Dana 11. veljače 2013., Vatikan je objavio da se papa Benedikt odriče službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, zbog svoje poodmakle dobi, s danom 28. veljače 2013. godine.[1]
Biografija
Papina rodna kuća u Marktlu.
Benedikt XVI.,Joseph Ratzinger, rođen je naVeliku subotu, 16. travnja 1927. godine uMarktlu na Innu u obitelji Josepha i Marije Ratzinger (djevojački Peintner).Kršten je samo četiri sata nakon rođenja, nauskrsno jutro. Bio je najmlađi od troje djece u obitelji skromnog imovinskog stanja, ali duboko vjerničkoj. Otac Joseph bio je policajac. Brat Georg zaredio se za svećenika. Njihova sestra Maria Ratzinger, koja se nikada nije udala, vodila je kućanstvo svome bratu Josephu sve do svoje smrti1991. godine. Njihov rođak Georg Ratzinger bio je njemački demokršćanski političar.
U dobi od pet godina, Ratzinger je bio u skupinidjece, koja jecvijećem pozdravila posjet kardinalaMünchena. Zadivljenkardinalovom odorom, isti dan poželjeo je postati kardinal. Ratzinger je pohađao osnovnu školu uAschau na Innu, koja je kasnije preimenovana u njegovu čast2009. godine.[2] Mladenaštvo je proveo u Traunsteinu.
Nakon njegova 14. rođendana1941. godine, Ratzinger je bio uvršten u članstvo Hitlerove mladeži, što je po zakonu iz1939., automatski bilo obavezno za sve njemačke dječake od 14. godine. Nije sudjelovao na sastancima, jer ga to nije zanimalo, prema riječima njegova brata. Sve slobodno vrijeme posvetio je učenju. Njegovaobitelj bila je protiv nacista.[3] Oko 80-90% njemačke mladeži bilo je u članstvu Hitlerove mladeži. Oni koji su odbili, završili bi ukoncentracijskom logoru. Godine 1941., jedan od Ratzingerovih rođaka, 14-godišnji dječak sDownovim sindromom, odveden je od strane nacističkog režima i ubijen tijekomEutanazijskog programa T-4, kojim su se eutanazirale osobe s posebnim potrebama.[4]
Od1943. do1945., kao maloljetnik bio je regrutiran i s mnogim drugim dječacima, bio je pomoćno osoblje u vojnim zračnim bazama. Jedno vrijeme 1944., bio je raspoređen na granicuAustrije sMađarskom, gdje je pomagao u pripremi protutenkovske obrane u slučaju očekivanog napadaCrvene armije.[5] U studenom 1944., poslan je kući. Nakon tri tjedna, poslan je na obuku u blizini svog mjesta. Nije sudjelovao u borbama. Američki su se vojnici približavali njegovom zavičaju u to vrijeme. Pri kraju rata, pobjegao je iz vojske, koja se raspadala. Pri bijegu je naišao na njemačku stražu, ali su ga poštedjeli, jer je imao povrijeđenu ruku. Američki vojnici imali su svoj štab u Ratzingerovoj kući. Identificirali su ga kao njemačkog vojnika i poslali u zarobljenički logor u bliziniUlma, gdje je bio na livadi okruženoj bodljikavom žicom nekoliko tjedana. Konačno je19. lipnja 1945., poslan kući.[6] NakonII. svjetskog rata započeo je filozofsko-teološke studije. Zasvećenika je zaređen1951. godine, zajedno s bratom Georgom.
Doktorirao jeteologiju1953. godine i četiri godine kasnije postao sveučilišni profesor. Bio je redoviti profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Predavao je na četiri sveučilišta, te je kao profesor bio jako omiljen i imao vrlo dobro posjećena predavanja. Kaoteolog bio je savjetnik kardinala Fringsa na II. vatikanskom koncilu, te je s njim surađivao na pripremanju govora. U trećem Fringsovu govoru, koji je postao slavan, tražila se reforma metoda Svetog oficija (kasnije Kongregacije za nauk vjere kojoj je Ratzinger od1981. godine do smrti Ivana Pavla II. bio na čelu). Ubrajan je u "progresivne" teologe. Kao teolog, smatra se sljedbenikom sv.Augustina.
U Poljskoj 2003., tijekom proslave 750. obljetnice kanonizacije sv. Stanislava
Nadbiskupom ikardinalom je imenovan1977. godine. Zbog uloge koju je imao kao prefekt najvažnije vatikanskeKongregacije za nauk vjere, počeli su ga smatrati konzervativcem. On je uvijek nijekao da je došlo do bitnih promjena u njegovim stavovima, govorio je da je samo došlo do promjena u naglasku. Bio je jedan od najbližih suradnika svoga prethodnikaIvana Pavla II.
Za poglavara Katoličke Crkve je izabran 19. travnja 2005. Na početku njegova mandata očekivanja su bila različita, mediji su ga uglavnom dočekali "na nož". Izgleda da je s vremenom ipak stekao simpatije vjernika. Za razliku od svoga prethodnika, koji je bio više baziran namoral i socijalnu dimenziju katoličke vjere, želio je upozoriti na teološke teme koje prethode moralu: sloboda, ljubav,Bog iKrist. Njegova prvaenciklika Deus caritas est (Bog je ljubav) u kojoj analizira i pokušava pomiriti shvaćanje erotske i kršćanske ljubavi to potvrđuje. U usporedbi s prethodnikom, izgleda da se za razliku odIvana Pavla II. koji je volio nastup i djelovao vizualno, Benedikt više oslanja na riječ. Napisao je 66knjiga. Nahrvatskom su mu objavljene knjige:Uvod u kršćanstvo,Sol zemlje,Bog i svijet,Razgovor o vjeri,Bog je s nama,Na putu k Isusu Kristu,Vjera - istina - tolerancija,Božićni blagoslov,Bog Isusa Krista,Moj život (autobiografija),Duh liturgije,U službi istine... On sam svojim temeljnim djelom držiEshatologiju koju je napisao kao 9. svezak katoličke dogmatike koju je uredio J. Auer. To djelo još nije prevedeno na hrvatski.
U godiniVelikog jubileja2000. godine, Kongregacija je objavila dokument "Dominus Iesus", u kojem među ostalom piše, da spasenje dolazi odIsusa preko Crkve, koja je njegovo "Tijelo". Izražava se zabrinutost za spasdušaprotestanskih vjernika i tvrdi se, da protestantske crkve zapravo nisu crkve, već "crkvene zajednice", jer nemaju valjano zaređenebiskupe nakon crkvenog raskola.[9]
Dana12. ožujka1983. Joseph Ratzinger, kao prefekt obavijestio je, da jevijetnamski nadbiskupNgo Dinh Thuc ekskomuniciran jer je nezakonito zaređivao biskupe.
Kardinal Ratzinger izabran je za papu 2005. godine.
Dok je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere, Joseph Ratzinger više je puta izjavio, kako bi volio otići u mirovinu i posvetiti se pisanju knjige na selu u rodnojBavarskoj.
Dana,19. travnja2005., Joseph Ratzinger izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II., drugi dan papinskekonklave nakon četiri glasovanja. Ratzinger se nadao, da će otići u mirovinu i rekao da je za vrijeme konklave: "u određenom trenutku molioBoga: "Molim Te, nemoj mi to učiniti" - očito, ovaj put nije me uslišao."[11] Poklopilo se, da je 19. travnja blagdan svetogLava IX., najvažnijeg papeNijemca, poznatog po pokretanju velike reforme tijekom svogapontifikata.
Prije prvog pojavljivanja na balkonu na Trgu svetog Petra kao papa, najavio ga je protođakon,čileanski kardinalJorge Medina Estevez. Prve riječi novog pape bile su: "Draga braćo i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu. Tješi me činjenica da Gospodin zna raditi i djelovati i s nedostatnim sredstvima i nadasve se pouzdajem u vaše molitve. U radosti Gospodina uskrsloga, pouzdavajući se u njegovu trajnu pomoć, idemo naprijed. Gospodin će nam pomoći, aMarija, Njegova Presveta majka bit će uz nas. Hvala."[12]
Dana 24. travnja, slavio je svoju inauguracijsku sv. misu na Trgu svetog Petra, tijekom kojih je obukaopalij i stavioprsten ribara, znakove papinske službe. Zatim, dana 7. svibnja, preuzeo je svoju katedralnu naslovnu crkvu -baziliku sv. Ivana Lateranskoga, "glavu i crkvu svih crkava svijeta"
Odabir imena
Izabrao je papinsko ime "Benedikt XVI.", koje dolazi odlatinske riječi "benedictus" koja znači "blaženi", u čast papeBenedikta XV. isv. Benedikta. Papa Benedikt XV. bio je papa tijekomPrvog svjetskog rata, a za to vrijeme on se strastveno zalagao zamir između zaraćenihnaroda. Sveti Benedikt bio je osnivačbenediktinskog reda i nizasamostana (većina samostana u srednjem vijeku bili su benediktinskog reda) i autor Pravila svetoga Benedikta, koji je još uvijek najutjecajniji tekst o redovničkom životuzapadnog kršćanstva.
Papa je objasnio svoj izbor imena tijekom svoje prve opće audijencije naTrgu svetog Petra,27. travnja2005. godine:"Ispunjen osjećajima strahopoštovanja i zahvaljivanja, želim govoriti o tome zašto sam izabrao ime Benedikt. Prvo, sjećam se papeBenedikta XV., koji je bio hrabri prorok mira, vodio je Crkvu kroz turbulentna vremena rata. U njegove stope stavljam svoju službu kao službu pomirenja i sklada među ljudima. Osim toga, sjećam se sv. Benedikta Nursijskog, suzaštitnika Europe, čiji život podsjeća na kršćanske korijene Europe. Molim ga, da nam svima pomogne stajati čvrsto uz Krista u našem kršćanskom životu. NekaKrist uvijek zauzima prvo mjesto u našim mislima i djelima!"[13]
Ton papinstva
Tijekom nastupnesv. mise, promijenjen je prethodni običaj, da svakikardinal izrazivjernost papi. Papa je umjesto toga, imao skupinu od dvanaest ljudi, koji su ga pozdravili. Među njima su bili: kardinali,svećenici,bračni par sdjetetom, nedavnofirmani vjernici i ostali vjernici. Kardinali su praktički prisegnuli na vjernost, već samim izborom pape.
Papa je počeo koristiti otvorenipapamobil, rekavši da je tako htio biti bliže ljudima. Papa Benedikt nastavio je tradiciju svog prethodnikaIvana Pavla II. i krstio nekoliko novorođenčadi uSikstinskoj kapeli na početku svake godine, u njegovoj pastoralnoj ulozi rimskog biskupa.
Beatifikacije
Beatifikacija Ivana Pavla II.
Dana9. svibnja2005., Benedikt XVI. počeo je s činombeatifikacije svoga prethodnika, pape Ivana Pavla II. Odluka je objavljena13. svibnja 2005., na blagdanGospe Fatimske i 24. obljetniceatentata na Ivana Pavla II.[14] Ivan Pavao II. često je govorio, da je Gospa Fatimska zaslužna što je preživio atentat. Uobičajeno, mora proći pet godina nakon smrti osobe prije otvaranja procesa beatifikacije. U posebnim prilikama, poput ove, ne mora proći pet godina. To se dogodilo i prije, kada je papaPavao VI. pokrenuo procese beatifikacije za svoje prethodnike, papuPija XII. iIvana XXIII. Nakon završetka procesa beatifikacije, papa Benedikt XVI. proglasio je blaženim Ivana Pavla II.1. svibnja2011. te proglasio njegovim blagdanom datum, kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa,22. listopada.
Prve beatifikacije za vrijeme pontifikata Benedikta XVI., dogodile su se14. svibnja 2005. Novi blaženice postale su:časna sestra Marianne Cope i časna sestra Ascensión Nicol Goñi.
Među ostalim blaženima za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI. su:John Henry Newman, kardinal Clemens August Graf von Galen, Mariano de la Mata, Rosa Eluvathingal, fra Basil Moreau, Celestine od Majke Božje, Giuseppina Nicoli, Hendrina Stenmanns, Maria Rosa Flesch, Marta Anna Wiecka, Michael Sopocko, Petrus Kibe Kasui i 187 mučenika, Susana Paz-Castillo Ramirez, Maria Isbael Salvat Romero.
Za razliku od svog prethodnika, Benedikt XVI. prepustio je beatifikacije kardinalima. Dana29. rujna2005., Kongregacija za kauze svetaca izdala je priopćenje, da ubuduće beatifikacije slavi predstavnik pape, obično prefekt Kongregacije.[16]
Kanonizacije
Okupljeni vjernici na kanonizaciji brazilskogfranjevca Frei Galvãoa.
Papa Benedikt XVI. predvodio je svoje prvekanonizacije na Trgu svetog Petra,23. listopada 2005., kada su proglašenisvetima: Josef Bilczewski, Alberto Hurtado SJ, Zygmunt Gorazdowski, Gaetano Catanoso i Felice od Nikozije. Kanonizacije su bile dio sv. mise, čime se obilježilo zaključenje Glavne skupštineBiskupske sinode i Godina euharistije.[17] Papa Benedikt XVI. kanonizirano je nove svece15. listopada2006., među kojima su: Rafael Guizar y Valencia, časna sestra Theodore Guerin, Filippo Smaldone i Rosa Venerini.
Tijekom svog posjetaBrazilu2007., papa Benedikt XVI. predvodio je kanonizacijuFrei Galvãoa11. svibnja, dok su na svečanosti održanoj u Vatikanu 3. lipnja 2007. kanonizirani: George Preca (osnivač katoličkog društva M.U.S.E.U.M.), Simon od Lipnice, Charles od Mount Argusa i Marie-Eugenie de Jesus.[18] Preca je prvisvetac sMalte;sv. Pavao donio jekršćanstvo na Maltu 60. godine.[19] U listopadu 2008., kanonizirani su: sv. Alphonsa iz Indije, Gaetano Errico, Narcise de Jesus Martillo Moran i Maria Bernarda Bütler. U travnju2009., kanonizirani su: Arcangelo Tadini, Bernardo Tolomei, Nuno Álvares Pereira, Geltrude Comensoli i Caterina Volpicelli.[20] U listopadu iste godine kanonizirani su: Jeanne Jugan,Otac Damien, Zygmunt Szczęsny Feliński, Francisco Coll Guitart i Rafael Arnáiz Barun.[21]
Dana17. listopada2010., papa Benedikt XVI. službeno je proglasio svetima: Andréa Bessetta, Stanislawa Soltysa, Giuliju Salzano i Camillu Battista da Varano;španjolsku časnu sestru Candidu Maria de Jesus Cipitria y Barriola iaustralsku redovnicu Mariju MacKillop, prvu svetu katoličku osobu s togkontinenta.[22]
Dana23. listopada2011., papa Benedikt XVI. kanonizirao je troje svetih: španjolskoga redovnika Bonifacia Rodriguez y Castra, talijanskognadbiskupa Guida Maria Confortija i talijanskoga svećenika Luigija Guanellu.[23]
U listopadu 2012., papa Benedikt proglasio je svetima:sv. Catherine Tekakwitha, prvu sveticu Katoličke Crkve crvene rase (Indijanka izSjeverne Amerike), Marianne Cope, časnu sestru koja je pomagalagubavcima naHavajima, talijanskog svećenika Giovannija Battista Piamarta, francuskog isusovca Jacquesa Berthieua, španjolsku redovnicu i utemeljiteljicu sestara Bezgrešnog začeća Carmen Salles y Barangueras, filipinskog katehetu i mučenikaPedra Calungsoda i Annu Schäffer, čija je želja da bude misionarka bila neispunjena zbog njezine bolesti.[24]
Hildegard iz Bingena bila je moćna žena za srednjevjekovno vrijeme. Komunicirala je spapama kao što jeAnastazije IV., državnicima kaoAbbot Suger, njemačkim vladarima kao što jeFridrik I. Barbarossa i poglavarimasamostana kao što je bioSveti Bernard. Oni su često molili za njenemolitve za koje se smatralo da su vrlo efektivne, ili su je pitali za mišljenje. Često je putovala, držeći javne govore, što je bilo gotovo nezamislivo za ženu u to doba.
Reforma Rimske kurije
Papa je započeo reformuRimske kurije, kada je spojio četiri postojeća Papinska vijeća u dva u ožujku2006. godine. Papinsko vijeće za migrante spojio je sPapinskim vijećem za pravdu i mir na čelu s kardinalomRenatom Martinom.KardinalPaul Poupard, koji je vodio Papinsko vijeće za kulturu, dobio je zadatak voditi i Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, iako oba vijeća imaju odvojene dužnosnike i posebno osoblje, a njihov status i nadležnosti ostali su nepromijenjeni. U svibnju2007., odlučeno je da će Papinsko vijeće za međureligijski dijalog opet postati posebno tijelo pod drugim predsjednikom. U lipnju2010., Benedikt je osnovao novo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije. Nadbiskupom Salvatore Fisichella postao je prvi predsjednik.
Učenja
Papa u siječnju 2006. godine.
Jedna od glavnih uloga Benedikta XVI. kao pape je učiti o katoličkoj vjeri i naći rješenja aktualnih probleme vezanih za vjeru. Tu je ulogu imao i kao bivši pročelnik Kongregacije za nauk vjere. Papa se zalagao za obranu ljudskog života u svakom trenutku, zaštitu svih prava osoba i obitelji, izgradnju pravednog i solidarnog svijeta, poštivanje stvorenoga, međukulturni i međureligijski dijalog.[25]
"Prijateljstvo s Isusom Kristom" je česta tema njegovog propovijedanja.[26] Naglasio je, da o ovom intimnomprijateljstvu, "sve ovisi".[27] Također je rekao, da smo svi pozvani da se otvorimo tom prijateljstvu sBogom ... govoriti mu kao prijatelju, jerIsus je jedini koji može učinitisvijet i dobrim i sretnim.[28] U svojoj knjizi „Isus iz Nazareta“, naglasio je, da je njegova glavna svrha "pomoći rastu živog odnosa" s Isusom Kristom.[27]
Sacramentum caritatis (hrv. “Sakrament ljubavi“) je apostolski nagovor, koji ima "bogatstvo i raznolikost razmišljanja i prijedloga koji su se dogodili na redovitoj Glavnoj skupštini Biskupske sinode " koja je održana2006. godine.[29]
Dana7. srpnja2007. papa Benedikt XVI. objavio je “Motu proprio Summorum Pontificum“, na zahtjev vjernika. Time se olakšava služenje sv. mise nalatinskom jeziku premamisalu iz1962. (poznatija kaotridentska misa). Grupe vjernika, koje su željele takvu vrstu sv. mise, trebale su dozvolubiskupa, a po novome dovoljno je dopuštenje mjesnogžupnika.[30] „Summorum Pontificum“ govori, da svećenici trebaju dozvoliti služenje tridentske mise na zahtjev vjernika i omogućuje se svećenicima, da organiziraju takve mise, na kojima vjernici mogu sudjelovati ako žele.
Osudio je pretjeranikonzumerizam, pogotovo međumladima. On je izrekao u prosincu 2007., da suadolescenti, mladež, pa čak idjeca, žrtve i prevareni od strane beskrupuloznihodraslih, koji lažu sebe i njih, uvlačeći ih u odaje konzumerizma, te se čak i tijelo pretvara u objekt.[31]
Crkveni dokument Dignitas Personae iz2008. godine ponavlja protivljenje kontracepciji, uključujući i novije metode poput kondoma za žene i kontacepcijskih pilula za jutro poslije.
Papa Benedikt XVI. u2009. godini je izjavio, da korištenje kondoma nije rješenje za suzbijanjeAIDS-a, nego još pogoršava postojeće stanje.[32]
Papa smatradiktaturu relativizma kao jedan od glavnih izazova zaCrkvu ičovječanstvo. Riječ je o sukobu između dvaju pogleda na svijet: onoga koji vjeruje u postojanje načela i nepromjenjivih vrjednota, koje je Bog upisao u ljudsku narav, te onoga koji drži da ne postoji ništa čvrsto i trajno, nego da je sve relativno s obzirom navrijeme, mjesta i okolnosti. Ako ne postoje apsolutne vrjednote i objektivna prava, ljudski seživot svodi na grozničavu potragu za užitcima te na egoistično zadovoljavanjeinstinkata i subjektivnih "potreba", prozvanih nova "prava".Volja za moći pojedinca i skupina postaje jedinizakon društva te se uspostavlja, kako tvrdi Benedikt XVI., "diktatura relativizma koji ništa ne priznaje kao konačno i koji kao posljednje mjerilo ostavlja samo vlastiti ja i svoje želje".[33] Ono što Papa na poseban način želi istaknuti je to, da relativizam nije više samo jedan lokalni problem ili možda jedan parcijalni problem koji se tiče samo jednoga segmenta, jednoga dijela života, nego naprotiv, da je relativizam suvremenoga svijeta jedan problem koji je zahvatio sve pore života, sve situacije.[34] Papa predlaže: "Mi vjernici, Crkva, posjedujemo živuistinu, utjelovljenu Istinu Isusa Krista. Tko se s njim susreće nema razloga onda uopće razmišljati o relativističkoj postavci i poimanju, nego dapače, zna da smo pozvani navješćivati kako bismo drugima otkrili puninu istine i onda dali radost života i tako društvo i upolitici,filozofiji,znanosti,ekonomiji, u svim drugim segmentima, i umoralu, osposobili ovim novim dahom Kristovim da društvo može živjeti istinsku puninuradosti i života koje je donio Gospodin Isus.[35]
Papa je u govoru uRimu,6. lipnja2005. godine, rekao kako su danas prisutni razni oblici povredebraka poput suživota nevječanih parova (koji godinama žive kao da su u braku, a nikada se nisu vjenčali), poput zajedničkog života zaručnika prije braka (brak na pokus), istospolnih zajednica i sl. Papa smatra, da to nisu djela istinskeslobode, već prije izrazi anarhijske slobode. Također, Papa ističe kako je suprotno ljudskojljubavi i dubokom pozivumuškarca ižene, da se spriječavarađanjedjece u braku (kontracepcijom) ili još gore, da se ugrožava novi začeti život (pobačajem).[36]
U svojoj prvoj enciklici „Deus Caritas Est“,Papa razmišlja o odnosu između svjetovnog i kršćanskog shvaćanjaljubavi, potiče na aktivnije svjedočenje kršćana u društvu, prije svega promicanjem društvene pravde. Papa preuzima temu izPrve Ivanove poslanice (14,6): »Bog je ljubav, i tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu«, i obrađuje ju u dva dijela. U prvom dijelu enciklike Papafilozofski,filološki iteološki obrađuje pojam «ljubav» te polazeći od starogrčkog pojma «eros», koji označava poglavito tjelesnu ljubav, analizira različite oblike ljudske ljubavi. Svoje razmatranje uzdiže na koncu do nadnaravne ljubavi izmeđuBoga i čovjeka. U drugom dijelu enciklike Papa naglašava, da Crkva treba izvršavati zapovijed ljubavi koju je dobila od svog Učitelja,Isusa Krista. Ona to čini preko karitativne djelatnosti, započete još u prvim stoljećima svog postojanja u obliku službe pomaganja potrebitima koja se zvala «diakonia». Nakon ukazivanja na neka pogrešna shvaćanja karitativnog rada Crkve tijekompovijesti, u okviru čega podsjeća na dugu i plodnu tradicijusocijalnog nauka Crkve, Papa pojašnjava što bi on uistinu trebao biti, te encikliku završava poticajem namolitvu kojom karitativni rad treba biti nadahnut i hranjen.
Druga enciklika „Spe Salvi“, okrepostinade, objavljena je30. studenog2007.[37] U uvodu Papa izlaže da "nam je Otkupljenje, naime, dano u smislu da nam je dana nada, pouzdana nada, zahvaljujući kojoj se možemo lakše nositi sa sadašnjošću: sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uožen u prijeđeni put."[38]
Treća enciklika pod nazivom „Caritas in veritate“ potpisana je29. lipnja2009. (blagdansv. Petra iPavla) i objavljena7. srpnja2009.[39] U njoj, Papa nastavlja crkvena učenja osocijalnoj pravdi. Osudio je prevladavajući gospodarski sustav "gdje su pogubne posljedicegrijeha evidentne", te je pozvao ljude, da otkrijuetiku uposlovnim iekonomskim odnosima. Papa u ovoj enciklici poziva sve odgovorne ljude u politici, gospodarstvu i financijskom sustavu, da poduzmu sve kako bi ljude zaštitili od dalekosežnih gospodarskih kataklizmi. Bolja je budućnost moguća samo ako svi odgovorni ponovno otkriju temeljne etičke vrijednosti na kojima je moguće graditi boljisvijet. U gospodarstvuprofit ne smije biti jedini kriterij i cilj.[40]
Borba protiv seksualnog zlostavljanja
Do2001., godine,biskupije su bile zadužene za rješavanje slučajeve seksualnih zlostavljanja unutar Crkve i za discipliniranje počinitelja. Godine2001. kardinal Ratzinger uvjerio je papuIvana Pavla II., da prebaci nadležnost na Kongregaciju za nauk vjere. Prema Johnu L. Allenu Jr., Joseph Ratzinger je u sljedećim godinama odlučio poraditi na tom problemu i rješavati slučajeve.[41] U ulozi prefekta Kongregacije za nauk vjere, "vodio je važne promjene koje su napravljene u crkvenom zakonu, poput postroženja kazni, proširenja ovlasti i ukidanja zastare za djela seksualnog zlostavljanja.
Prema Charlesu J. Scicluni, koji je bio tužitelj u slučajevima seksualnog zlostavljanja, "kardinal Ratzinger pokazao je veliku mudrost i čvrstoću u rukovanju tim slučajevima, također pokazao je velikuhrabrost u suočavanju s nekim od najtežih slučajeva, bez iznimke".[42]
Jedan od slučajeva, bila je istraga nad meksičkim svećenikomMarcialom Macielom Degolladom, osnivačemKristovih legionara, koji je bio optužen za seksualno zlostavljanje. Kardinal Ratzinger zalagao se za njegovu kaznu, ali to nekoliko godina nije bilo moguće, jer su postojali otpori toj odluci. Kasnije je ipak zalaganjem Ratzingera otpušten iz svećeničke službe2006. godine.
U ožujku2010., Papa je poslao pastoralno pismokatolicima u Irskoj u vezi slučajeva seksualnog zlostavljanja od strane katoličkih svećenika nad maloljetnicima, izražavajući žaljenje i obećavajući promjene u načinu rješavanja slučajeva zlostavljanja.[43] Papa je prilikom posjetaMalti obećao, da će uvesti mjere koje bi zaštitile mlade ljude ubudućnosti i privođenje pravdi svećenika koji su bili odgovorni za zlostavljanja.[44]
U knjizi "Svjetlo svijeta", papa je o zlostavljanjima rekao: "posebno je težakgrijeh kada netko tko zapravo ljudima treba pomoći da dođu do Boga, komu se povjeridijete, mlad čovjek, da bi našli Gospodina, takve osobe zlorabi i odvodi od Gospodina. Time vjera kao takva postaje nevjerodostojna, Crkva se više ne može uvjerljivo predstavljati kao Gospodinova navjestiteljica. Sve nas je to zaprepastilo i mene potresa kao i prije u dubini bića. No Gospodin nam je također rekao da će upšenici biti ikukolja – ali da ćesjeme, njegovo sjeme, i dalje rasti. U to se uzdamo.[45]
Znanstveni radovi
"Benedikt XVI. je jedan od teologa koji znakvantnu fiziku. Prije 45 godina Ratzinger je pisao znanstvene radove o interpetaciji kvantne fizike i to je povezao s teologijom. I baš se on bavi pitanjem koje je jedno od barijera u znanstvenoj spoznaji - da nema i nikad ne će biti putanje elektrona u atomu."Vjerojatno ti Talijani ne znaju za tu činjenicu u vezi Pape." (Osvrt akademika Paara na događaj aktualnog posjeta pape Benedikta XVI. rimskom sveučilištuLa Sapienza, izlaganje na temu odnosa vjere i egzaktne znanosti. Govor održan u Sveučilištu u Zadru 17. siječnja 2007.)[46]
Kao papa, Benedikt XVI. provodio je brojne apostolske aktivnosti, uključujućiputovanja diljemsvijeta te uVatikanu.
Benedikt XVI. puno je putovao tijekom prve tri godine njegova papinstva. Osim putovanja poItaliji, Papa je tada dvaput posjetio svojudomovinuNjemačku, jedanput zaSvjetski dan mladih uKölnu, a drugi put posjetio je gradove djetinjstva. Također je posjetioPoljsku iŠpanjolsku, gdje je oduševljeno primljen.[47]
Njegov posjetTurskoj, većinskimuslimanskoj naciji, u početku je bio u sjeni polemika o predavanju, koje je imao uRegensburgu. Njegov posjet pratili su nacionalistički i islamski prosvjednici[48] te je bio pod velikim mjerama sigurnosti. Međutim, putovanje je otišlo u dobrom smjeru i Papa je objavio zajedničku deklaraciju s ekumenskimpatrijarhom Bartolomejem I. u pokušaju, da se počne liječiti jaz izmeđuKatoličke iPravoslavne Crkve.
Godine 2007.Papa je posjetioBrazil, sudjelovao na Biskupskoj konferenciji i proglasio svetim fra Antonija Galvãoa. U lipnju je hodočastio u pastoralni posjetAsizu, rodnom mjestusv. Franje. U rujnu iste godine, Papa je bio u trodnevnom posjetuustriji, tijekom kojeg se pridružio glavnomrabinu Beča, Paulu Chaimu Eisenbergu, u obilježavanju spomena na 65,000 bečkihŽidova koji su poginuli u nacističkim logorima smrti.[49] Tijekom boravka u Austriji, također je slaviosv. misu umarijanskom svetištuMariazell i posjetio jesamostan Heiligenkreuz.
U srpnju2008. Papa je otputovao uAustraliju, da prisustvujeSvjetskom danu mladih uSydneyu. Dana 19. srpnja, u katedrali sv. Marije ispričao se za zlostavljanja djece, od strane australskih svećenika. Dana 13. rujna2008. slavio je sv. misu na otvorenom uParizu pred 250,000 ljudi, te je osudio moderni materijalizam - poklepu za novcem, imetkom i moći kao današnju kugu, uspoređujući je s poganstvom.[51]
Godine 2009., posjetio jeAfriku (Kamerun iAngolu) prvi put kao papa. Tijekom svog posjeta, on je predložio, da se promijeni seksualno ponašanje kao rezultat širenjaAIDS-a, i pozvao katolike, da se odopru čarobnjaštvu. Posjetio jeBliski istok (Jordan,Izrael iPalestinu) u svibnju 2009.
U rujnu2009. imao je vrlo sadržajan posjetUjedinjenom Kraljestvu. Benedikt XVI. kao prvi papa stupio uWestminstersku opatiju, a s poglavaromAnglikanske Crkve,canterburyjskim nadbiskupomRowanom Wiliamsom molio je zajedinstvo kršćana. U homiliji mladima u Bellahouston parku uGlasgowu poručio: "Potičem vas da živiteživot dostojan našeg Gospodina i vas samih. Mnogo se kušnji svaki dan pred vas stavlja – droge, novac, seks, pornografija, alkohol – a svijet vam govori da će vam one donijeti sreću, no ove su stvari razarajuće i razdjeljujuće. Ima samo jedna stvar koja traje:ljubavIsusa Krista za svakoga od vas ponaosob. Tražite ga, upoznajte ga i uzljubite ga i on će vas osloboditi od robovanja svjetlucavom, ali površnom postojanju koje vam često predlaže današnjedruštvo. Ostavite ono što je bezvrijedno i spoznajte svoje vlastitodostojanstvo djece Božje."
Papa Benedikt XVI. bio je par puta žrtva sigurnosnih propusta unutar Vatikana. Dana,6. lipnja2007. tijekom opće audijencije, jedan je mladiNijemac (27) pokušao skočiti ispred otvorenog papinskog vozila. No, Papa ga vjerojatno nije ni stigao primijetiti, jer je iste sekunde na mladića skočilo najmanje 8 pripadnika službe sigurnosti. Iako je uhićen i odveden u policiju, mladićevi motivi nisu otkriveni, no po svemu sudeći nije bila riječ o terorističkom napadu.[52] Dana,24. prosinca2009., dok je Papa išao premaoltaru, kako bi proslaviopolnoćku u bazilici svetog Petra, 25. godišnja djevojka preskočila je ogradu i skočila je na Papu, koji je pao na tlo. Papa se ustao i nastavio ići prema oltaru. Pri Papinom padu, pao je i kardinalRoger Etchegaray, 87, godišnji prodekan Kardinalskog zbora i pretrpiofrakturu kuka. Talijanska policija izvijestila je, da je ista žena i ranije pokušala prići Papi na prethodnoj sv. misi zaBadnjak, ali je bila spriječena.[53] U svojojpropovijedi, papa je oprostio djevojci i pozvao svijet, da se "probudi" iz sebičnosti i sitničarija i nađe vremena zaBoga i duhovna pitanja.
Od 17. do 18. travnja2010., Papa je bio na apostolskom putovanju naMalti. Nakon sastanaka s raznim dostojanstvenicima prvog dana na otoku, 50,000 ljudi okupilo se na papinskoj misi uFloriani, za vrijeme koje je padala laganakiša. Papa se također sastao s malteškom mladeži uValletti, gdje se okupilo oko 10,000mladih. Tijekom svog posjeta, Papa je ganut do suza, izrazio žaljenje za sramotne slučajeve zlostavljanja na Malti, tijekom 20-ak minuta susreta sa žrtvama.[54]
Posljedna država koju je posjetio od 14. do 16. rujna2012. bio jeLibanon. Ovaj posjet bio je među najsloženijima po pitanju sigurnosti zbog lokalnih radikalnih skupina igrađanskog rata u susjednojSiriji, a uz libanonsku vojsku i snage sigurnosti Svetog Oca osiguravalo je i više stotina pripadnika šijitskogHezbolaha[55]. Papa je u Libanonu posjetio četiri libanonska patrijarhata, predstavnike kršćanskih nekatoličkih vjeroispovijesti, te muslimanskih zajednicašijita,alavita,sunita iDruza[55].
UHNK-u, Papa se susreo s osobama iz javnog života, kulture,znanosti, politike, gospodarstva išporta, s predstavnicima vjerskih zajednica te s članovimadiplomatskog zbora.[58] Glavni događaj prvoga dana Apostolskog posjeta Pape bilo je bdjenje smladima naTrgu bana Jelačića u Zagrebu. Papa je mladima među ostalim poručio: "Mladost je vrijeme koje Gospodin daruje da biste mogli otkriti značenje postojanja, vrijeme velikih obzora, snažno življenihosjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća uučenju iradu, pitanja o otajstvu boli i trpljenja. Ali i više od toga, to divno vrijemeživota u sebi nosi duboku čežnju, koja ne poništava sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu."[59]
Drugog dana Apostolskog posjeta, bilo jeeuharistijsko slavlje povodom Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkihobitelji na zagrebačkomhipodromu. Primijetivši kako je obitelj danas, kada se širisekularizacija kojaBoga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji, suočena s teškoćama i prijetnjama, Sveti Otac je pozvao obitelji da se trajno obvežu učiti djecu moliti, da ih približesakramentima i čitaju zajednoSveto pismo, riječju da budu "poput male Dvorane posljednje večere, poput oneMarijine i učenika, u kojoj se živijedinstvo, zajedništvo,molitva".[60] Mladima je poručio, da ne popuštaju sekulariziranommentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu zabrak.[61] Papa se susreo s predstavnicima duhovnih zvanja (biskupi,svećenici,redovnici, redovnice,bogoslovi isjemeništarci) namolitvi večernje uzagrebačkoj katedrali istoga dana. Posebno je pohvalioblaženoga Alojzija Stepinca kao "neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu."[62] Nakon toga, završio je svoj Apostolski posjet Hrvatskoj, odletjevši iz zagrebačke Zračne luke premaRimu. Prema ravnatelju Tiskovnog ureda Svete Stolice o.Federicu Lombardiju, na bdjenju je, sudjelovalo oko 50.000 vjernika, njih 30.000 na Trgu, a ostali pred katedralom i u obližnjim ulicama, a na misi na hipodromu sudjelovalo je više od 400.000 vjernika.[63]
Međureligijski dijalog
Papa Benedikt XVI. bio je otvoren za međureligijski dijalog te je nastojao poboljšati odnose tijekom svogpontifikata. U prosincu2008. godine izjavio je: "Međukulturni i međureligijski dijalog je prioritet, ali se ne smije popustitirelativizmu isinkretizmu. Kršćani su uvijek spremni promicati međukulturni i međureligijski dijalog, u svrhu poticanja suradnje u temama od obostrane koristi, poput dostojanstva ljudske osobe, traženjaopćeg dobra, izgradnjemira i razvoja. "[25] Tijekom posjetaSAD-u, Papa je posjetio jednu židovskusinagogu uNew Yorku, susreo se uWashingtonu s oko 200 predstavnika drugihreligija, kršćana i nekršćana. Muslimanima je Papa rekao da međureligijski dijalog "cilja na nešto više od običnoga pristanka da uznapreduje mir". Najveći ciljdijaloga jest "otkriti istinu" i držati "usrcu svih ljudi budnima bitna i najdublja pitanja".[64] Susreti saŽidovima imuslimanima bili su središnji događaji drugog dana posjeteIzraelu pape Benedikta XVI. u svibnju 2009. godine. Prilikom posjeteLibanonu2012. godine osudio jefundamentalizam kao falsifikaciju vjere i istaknuo da je stvaranjemira zadaća svih religija. Pohvalio je vjerski suživot u zemlji kao primjer zaBliski istok i ostalisvijet, navodeći da "Libanon pokazuje cijelome svijetu da unutar jedne nacije mogu surađivati razne crkve, kao i svi dijelovi Katoličke crkve u zajedničkoj bratskoj sprezi s ostalim kršćanima i braćom drugih religija"[55].
Odreknuće
Tijara koju je dobio na poklon 2011. od skupine njemačkih katolika.
Papa Benedikt XVI. najavio je svoj dobrovoljni odlazak s mjesta pape11. veljače2013. Tada je izjavio: "Duboko svjestan težine toga čina, u punojslobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednikasvetog Petra, koju su mi19. travnja2005. povjerilikardinali, tako da će od28. veljače 2013., od 20 sati, stolica svetog Petra biti upražnjena (sede vacante) i trebat će se sazvati – od strane onih kojima je to zadaća –konklave za izbor novog pape"[65] Obrazložio je to riječima: "Nakon što sam više puta predBogom preispitao svojusavjest, došao sam do sigurnosti da mi moje snage, zbog poodmakledobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način papinsku službu".[66]
Papa je unedjelju24. veljače molio svoj posljednjiAngelus s hodočasnicima okupljenima naTrgu sv. Petra uVatikanu: "Gospodin me zove da se 'uspnem na goru', da se još više posvetimmolitvi i razmatranju. Ali to ne znači napustiti Crkvu, štoviše, ako to Bog traži od mene, to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti istim predanjem i ljubavlju kojom sam to činio do sada, ali na način koji više odgovara mojoj dobi i mojim snagama."[67]
Dana27. veljače pred 200 000 vjernika održao je posljednju audijenciju naTrgu svetog Petra uVatikanu. "Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra", rekao je papa Benedikt XVI. ukatehezi na posljednjoj općoj audijenciji u svompontifikatu."Preuzimajući papinsku službu znao sam da me time Gospodin zauvijek obvezao. Svojom odlukom da se odreknem aktivnog vršenja te službe to se ne opoziva. Ne vraćam se u privatni život, u život putovanja, susreta, primanja, predavanja i drugo. Ne ostavljam križa, već ostajem na novi način uz Gospodina Raspetog. Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra", istaknuo je Papa. Biranim se riječima zahvalio svima: kardinalima, svojim najbližim suradnicima, posebno spomenuvši državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea, Državnom tajništvo i Rimskoj kuriji, Rimskoj biskupiji, biskupima i svećenicima i svim vjernicima te Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici.[68]Papa je posebno pozdravio ihrvatske hodočasnike: "Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike! Dragi prijatelji, hvala na vašoj ljubavi i blizini. Pod zaštitom Majke Marije, ostanimo povezani u molitvi i vjeri u Krista Uskrslog. Rado blagoslivljam vas i vaše obitelji. Hvaljen Isus i Marija!" rekao je Papa na hrvatskome jeziku. Na kraju je Papa predvodio molitvu "Oče naš" te blagoslovio sve okupljene.[69][70][71] Benedikt XVI. zadržao je svoje papinsko ime, a titula koju nosi je "pontifex emeritus", odnosno počasni biskup Rima.
Počasni doktorati
Papa Benedikt XVI. dobio je više počasnihdoktorata:
.jpg)
.JPG)
.jpg)
