Angkor | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
![]() | |
Registriran: | 1992.(16. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | iii, iv, vi |
Ugroženost: | 1992–2004. |
Referenca: | UNESCO |
Bayon (kmerski:Prasat Bayon) je slavnikmerski hram uAngkoru,Kambodža. Izgrađen je u 12. i 13. vijeku kao službeni kraljevskihrammahajanabudizma. Hram se nalazi u središtu gradaAngkor Thoma koji je podigao kraljJayavarman VII. (v.1181–1219), a nakon njegove smrti je prilagođen potrebamahinduista iteravada budista.
Od 15. vijeka, kadaKmersko Carstvo osvojilotajlandsko kraljevstvoAjutaja, Angkor je napušten, pa su tako i Angkor Thom i Bayon u velikoj mjeri zaboravljeni. Iako je ovo područje bilo naseljeno i još uvijek se koristilo za poljoprivredu, većina građevina izvan hrama Angkor Wat, su obrasli u tropsku šumu. Krajem 19. vijeka probudio se interes evropskih naučnika u ovom dijeluFrancuskog kolonijalnog carstva u Indokini (Francuska Indokina). Arheološki rad je bio prekinut zbog Prvog i Drugog svjetskog rata, te ratova u Kambodži i Vijetnami, uključujući i komunističku diktaturuCrvenih Kmera. Od kasnih 1980-ih, nakon završetka vladavine Crvenih Kmera i vijetnamske okupacije, Bayon je, poput ostalih hramova Angkora, u velikoj mjeri obnovljen uz sudjelovanje Međunarodnog koordinacijskog odbora (ICC)UNESCO-a, arheologa s Instituta Kambodžanske uprave za zaštitu i upravljanje Angkorom i regijeSiem Reap (Apsara), francuskiÉcole Française d'Extrême-Orient, njemačkog Projekta očuvanja Apsara (GACP), FH Kölna i tima za čuvanje Angkora vlade Japana (JSA), ali i Svjetske fundacije za zaštitu spomenika (WMF) sa sjedištem u SAD-u.
Bayon se smatra primjerom "barokne kmerske arhitekture", za razliku od klasičnijeg stila hramaAngkor Wata.[1] Njegova najznamenitija odlika su masivna kamena lica uklopljena u mnogetornjeve koji se poput piramide uzdižu iznad središnje terase[2] Hram je također poznat po dojmljivim nizovimabareljefa koji predstavljaju neobičnu mješavinu mitoloških, historijskih i svakodnevnih prizora.
Od 1992. godine Bayon je, kao dio Angkora, na popisusvjetske baštineUNESCO-a.